Lugolovu otopina Prema procjeni WHO-a iz 2007. gotovo dvije milijarde ljudi konzumira nedostatne količine joda, uključujući oko trećinu djece školske dobi. Jod je esencijalna sastavnica hormona štitnjače, a hormoni štitnjače, pa stoga i jod, esencijalni su za život sisavaca. Jod u obliku jodida široko je, ali neujednačeno, rasprostranjen u okolišu. Najviše se joda nalazi u oceanima. Jodid u morskoj void oksidira i prelazi u elementarni jod koji isparava u atmosferu. U tlo se vraća kišom, zatvarajući tako puni krug. Ipak, taj ciklus je u mnogim krajevima spor i nekompletan, pa je tamo tlo deficitarno jodom, a biljke za prehranu ljudi i životinja koje se uzgajaju u takvom tlu također imaju manjak joda. Manjak joda čest je i u kontinentalnim krajevima, planinskim krajevima, te mjestima s čestim poplavama, ali je moguć i u priobalnom području. U svim slučajevima u kojima postoji manjak joda, potrebno ga je unijeti u organizam u obliku dodatka prehrani ili na druge načine. Izvorni sadržaj joda u većini prehrambenih artikala i pića je nizak. Naime, većina hrane sadrži 3-80 mcg joda po obroku. Glavni izvori joda u hrani su, osim jodirane soli, kruh i mlijeko. U tijelu odrasle zdrave osobe nalazi se 15-20 mg joda, od čega se 70-80% nalazi u štitnjači. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije djeca od 0-5 godina trebala bi svakodnevno uzimati 90 mcg joda; djeca od 6-12 godina 120 mcg joda na dan, a optimalan unos joda za djecu stariju od 12 godina i za odrasle je 150 mcg na dan. Potreba za unosom joda u trudnoći i za vrijeme dojenja povećana je te iznosi oko 250 mcg na dan. Posljedice manjka joda su mnogobrojne. Struma ili guša je stanje u kojemu manjak joda potiče lučenje TSH, hormona hipofize koji, pak, potiče rast tkiva štitnjače, i to porast broja stanica i povećanje njenog volumena. U početku je povećanje jednoliko i homogeno, a s vremenom se razvijaju čvorovi. Najozbiljnija posljedica manjka joda je moguće oštećenje ploda. Majčini hormoni štitnjače prelaze krvlju putem posteljice do ploda. Štitnjača kod ploda počinje funkcionirati i lučiti hormone u 10-12 tjednu fetalnog razvoja. Do tog perioda plod je ovisan isključivo o majčinim hormonima štitnjače, a pri porodu se u krvi pupkovine još uvijek nalazi do 40% majčinog T4. Normalna razina hormona štitnjače nužna je za razvoj mozga fetusa, a manjak joda nepovratno remeti razvoj mozga. Značajan manjak joda tijekom trudnoće povećava rizik za pobačaj, mrtvorođenje čeda i prirođene anomalije. Tretiranje jodom u trudnoći i prije trudnoće, pogotovo u krajevima s manjkom joda, značajno smanjuje fetalnu i perinatalnu smrtnost te poboljšava motorički i kognitivni doseg potomstva. Značajan manjak joda u trudnoći uzrokuje kretenizam čije su karakteristike mentalna retardacija, niži rast i gluhoća. U područjima sa značajnim manjkom joda zastupljenost kretenizma u populaciji je 5-15%. Profilaksa jodom u cijelosti je iskorijenila nastanak kretenizma u predjelima Švicarske u kojima je postojao manjak joda, a npr. stopa kretenizma još uvijek raste u nekim područjima zapadne Kine. Smanjeni unos joda tijekom djetinjstva i adolescencije uzrokuje poremećen mentalni razvoj i zakašnjeli fizički razvoj. Manjak joda kod odraslih također uzrokuje poremećenu mentalnu funkciju. Općenito, umjereni do ozbiljni manjak joda uzrokuje blage promjene u populaciji uzrokovane hipotireozom, uključujući apatiju, smanjenu radnu produktivnost i smanjen kapacitet za obrazovanje, što sve rezultira poremećenim socijalnim i ekonomskim razvojem. Epidemiološki pokazatelji Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije iz 2007., gotovo dvije milijarde ljudi konzumira nedostatne količine joda, uključujući oko trećinu djece školske dobi. Najniža prevalencija manjka joda je u Americi gdje oko 90% kućanstava koristi jodiranu sol. Najviša prevalencija jodne deficijencije je u Europi - 52%, jer mnoge zemljeEuropeimaju slab ili uopće nemaju program kontrole jodne deficijencije. Dijagnoza i procjena jodnog statusa utvrđuju se na više načina: koncentracijom joda u urinu, stupnjem gušavosti, razinom TSH u serumu i serumskim tireoglobulinom. Koncentracija joda u urinu je osjetljiv indikator razine joda, jer je odraz promjena joda na dnevnoj osnovi. Stupanj gušavosti odražava promjene unosa joda na mjesečnoj i godišnjoj osnovi. Općenito, razina joda u urinu manja od 100 mcg/l ukazuje na jodnu deficijenciju. Test nije idealan, s obzirom da su koncentracije joda u urinu od dana do dana promijenjive. Pouzdanije mjerenje bilo bi mjerenje razine joda u 24-satnom urinu. Prosječni unos joda od 150 mcg na dan korespondira s koncentracijom 100 mcg/l joda u urinu. Liječenje Najefikasniji način kontroliranja jodne deficijencije je putem jodiranja soli. Prema preporuci WHO-a, po kilogramu soli dodaje se 20-40 mg joda. Jod se dodaje u obliku kalijevog jodida ili kalijevog jodata. Kalijev jodat je stabilnija forma, osobito u slučajevima nečistoća u soli, pojačane vlage ili poroznog pakiranja. Jod se najčešće dodaje nakon što se sol isuši. Dodaje se na dva različita načina: mokra metoda - otopina kalijevog jodida jednakomjerno se spreja preko soli; suha metoda - prašak kalijevog jodida posipa se preko suhe soli. U idealnim uvjetima sol bi trebalo pakirati u polietilenskim vrećicama niske gustoće. U slučajevima kad se sol pakira u polietilenskim vrećicama visoke gustoće, visoka vlažnost povezana s poroznim pakiranjem rezultira gubitkom joda do 90%. Uz jodiranu sol, drugi važni izvori joda su kruh i mlijeko. U kruhu se nalazi jodirana sol, a u mlijeku ima joda zbog uporabe jodofora u mliječnoj industriji. Jodiranje soli u Hrvatskoj se provodi od 1953. godine, a posljednjih 20-tak godina količina joda koja se dodaje je udvostručena. To je rezultiralo eliminicijom drastičnih oblika gušavosti i kretenizma, te nas uvrstilo među zemlje koje su uspješno riješile nedostatak joda. Međutim, potrebno je naglasiti da unatoč tome postoji potreba za dodatnim unošenjem joda kod žena koje planiraju trudnoću, u trudnoći (pogotovo u prvom trimestru) kao i u vrijeme dojenja. U prilog tome govori i najnovije istraživanje American Thyroid Association koje je utvrdilo da se najznačajniji manjak joda bilježi kod žena u dobi od 20-40 godina, i to zbog čestih dijeta i različitih redukcija prehrane. I hipertoničari koji prehranom unose manje soli moraju unijeti jod putem dodatka prehrani ili drugom hranom. To znači da i starije dobne skupine moraju biti upozorene na mogućnost nedostatka joda u prehrani, a time i u organizmu. preuzeto sa inPharma, časopis za stručnu javnost

http://bioterra.hr/shop/cijena/jodoral-lugol-100ml