Interna medicina i dijagnostika - Centar

Kolonoskopija je metoda pomoću koje se može vizualizirati sluznica debelog crijeva i završnog dijela tankog crijeva. Na kolonoskopiju se upućuju pacijenti koji su primijetili krv u stolici, kod pacijenata s naglim promjenama ritma pražnjenja crijeva, boli u trbuhu, itd., ali i sve osobe starije od 50 godina koje u obitelji imaju povijest bolesti raka debelog crijeva i polipa. Da bi kolonoskopija bila uspješna, izrazito je važna priprema za kolonoskopiju. Preduvjet za kvalitetnu kolonoskopiju je dobro očišćeno crijevo. Dobro očišćeno crijevo prava je garancija kvalitetnog pregleda, a isključuje i mogućnost traume crijeva zbog slabe vidljivosti i potrebu za ponavljanjem pregleda pa onda i samog postupka čišćenja. Idealni način za čišćenje crijeva ne postoji jer svaki bolesnik ne reagira jednako. Ipak bitno je napomenuti nekoliko stvari: kronično opstipirani pacijenti tjedan dana prije samog čišćenja i pregleda moraju svakodnevno uzimati laganu, što više tekuću hranu, a prije obroka popiti 2-3 dcl toplog Donat Mg. tjedan dana prije pretrage iz hrane izbaciti voće sa sitnim košticama (grožđe, kivi..). cijelo vrijeme čišćenja gorkom soli potrebno je uzimati što više tekućine – do 5 l u 24 sata a ako se zahvat izvodi u sedaciji, prekinuti uzimati bilo što na usta šest sati prije pretrage. tjedna dana prije pregleda ne uzimati preparate željeza kako sadržaj crijeva nebi bio katranastog izgleda. U slučaju da ste dijabetičar, na inzulinskoj terapiji, antikoagulntnoj terapiji ili vam je potrebna antibiotska profilaksa, za vas bi priprema za kolonoskopiju trebala biti malo drugačija. U ordinaciji Bona officia dr. Karduma, kao sredstva za čišćenje crijeva koriste natrijev fosfat (tzv. GORKA SOL) te sredstvo na bazi polietilen-glikola (MOVIPREP). Čišćenje crijeva gorkom soli Čišćenje crijeva gorkom soli počinje dan prije planirane pretrage. Doručak je jedini obrok koji trebate imati prije same pretrage, a voće sa sintim košticama svakako trebate izbjegavati. Ako je pretraga planirana u sedaciji, onda šest sati prije zakazane pretrage ne smije se ništa jesti. U slučaju da je pretraga planirana u posljepodnevnim satima, postupak za čišćenje crijeva potrebno je započeti dan prije, nakon laganog ručka sa pijenjem otopine gorke soli u 13 i 17 sati. VIše detalja i uputa za čišćenje crijeva gorkom soli možete naći na web stranici ordinacije Bona officia. Gorka sol se ne preporučuje u bolesnika s dokazanom ili suspektnom upalnom bolešću crijeva, s manifestnim krvarenjem iz crijeva, bolesnicima s bubrežnim zatajenjem, srčanom greškom ili jetrenom bolešću s ascitesom.   Čišćenje preparatima na bazi POLIETILEN-GLIKOLA – MOVIPREP Moviprep je prašak s okusom limuna pakiran u četiri vrećice. Sastoji se od dvije velike vrećice (‘Vrećica A’) i dvije male vrećice (‘Vrećica B’). Prije nego što se započne s čišćenjem Moviprepom potrebna je konzultacija s liječnikom: ako bolujete od kronične bolesti bubrega ako bolujete od srčanog popuštanja ako ste dehidrirani ako imate akutno pogoršanje upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest ili Ulcerozni kolitis). Više informacija o čišćenju crijeva Moviprepom možete pronaći na linku. Bez obzira na koji se način čistili za kolonoskopiju ako uzimate druge lijekove, uzmite ih najmanje jedan sat prije ili najmanje jedan sat nakon uzimanja sredstva za čišćenje, zato što mogu biti isprani kroz probavni sustav i njihovo djelovanje može biti smanjeno, a za više informacija kontaktirajte dr. Karduma, stručnjaka za kolonoskopiju.

Iako svi liječnički pregledi nisu jednako ugodni, neizbježni su i spašavaju živote. Neizmjerno je isplativije pretrpjeti nekoliko trenutaka neugode, nego završiti s teškom dijagnozom prekasno. Ako ste dobili uputnicu za rektosigmoidoskopiju i niste točno sigurni što to znači i kako se za pregled pripremiti – donosimo savjete u nastavku! I ne brinite, iako ne zvuči najbolje na svijetu, pregled je rutinski i uopće ne tako neugodan kako vam se možda trenutno čini. Što je to rektosigmoidoskopija? Rektosigmoidoskopija naziv je za liječnički pregled sigmoidnog crijeva i rektuma, odnosno završnog dijela debelog crijeva. Pregled se vrši pomoću endoskopa, optičkog instrumenta koji omogućuje detaljan pregled svih dijelova i struktura navedenoga dijela debeloga crijeva. Rektosigmoidoskopija se vrši uz anesteziju o kojoj brine anesteziolog, te je zbog toga apsolutno bezbolan pregled. Za što je korisna rektosigmoidoskopija? Rektosigmoidoskopija je pregled brojnih beneficija, a dug i sretan život koji vam može omogućiti glavna je od njih. Na pregled se ne treba odlaziti prečesto niti prerano ako za to nema realne potrebe. Postoje li u vašoj obitelji slučajevi raka debeloga crijeva, liječnik će vam dati uputnicu za pregled u dobi od vjerojatno 10 godina manje nego je vašoj bliskoj osobi rak otkriven. Dobro je prekontrolirati se nakon 50. godine života jer je tada šansa za dobiti neku od takve vrste bolesti češća. Kako se pripremiti za pregled? Za rektosigmoidoskopiju pripreme su poprilično jednostavne. Dan prije trebali biste samo za prvi obrok, odnosno doručak, pojesti neku laganiju hranu, a kasnije tijekom dana u tijelo unositi isključivo tekućinu kako bi se Vaš sustav očistio. Za ručak je dozvoljeno pojesti i laganiju juhu, ali kasnije piti samo vodu. U 20 sati te ujutro oko 5 sati trebate staviti jedan čepić Dulcolaxa u debelo crijevo. Očistiti organizam putem neke vrste detoksa unoseći samo tekućinu korisno je s vremena na vrijeme tako da ćete pripremom za rektosigmoidoskopiju zapravo učiniti dodatnu dobru stvar za svoje zdravlje. Privatna ordinacija Bona Officia dr. Kardum d.o.o. primjer je ordinacije koja ide u korak s vremenom što se tiče opremljenosti, stručnosti, suradnje s važnim medicinskim institucijama, a smještena je na Kaptolu te je cijeli prostor prilagođen osobama s invaliditetom. Pregledi su pristupačni, a liječnici stručni te će vam pristupiti individualno i s najvećom pažnjom odgovoriti na sva važna pitanja koja im postavite. Zdravlje njihovih pacijenata na prvome im je mjestu, a tu su za vas od davne 2006. godine. Za prvi pregled dovoljno je naručiti se online preko web stranice, a za sve upite možete im se obratiti putem br. telefona 01 46 80 993. Foto: Freepik

Kada bi barem postojao čarobni štapić kojim se trbuh može izravnati - pomisao je to koja mnogim ljudima često padne na pamet. Višak kože i potkožnog tkiva, slaba elastičnost kože ili slabost vezivnog tkiva na trbuhu javlja se kao posljedica značajnog gubitka tjelesne težine, trudnoće, operativnog zahvata, starenja, a ponekad je riječ i o prirodnom obliku tijela, genetskom čimbeniku te tipu i kvaliteti kože i vezivnog tkiva. Možda ne postoji čarobni štapić, ali postoji zahvat koji uvelike može riješiti vaše probleme. Što je abdominoplastika? Bilo iz estetskih ili zdravstvenih, bilo zbog psihičkih razloga koje višak kože i potkožnog masnog tkiva u području trbuha predstavlja, svi bismo voljeli imati ravan trbuh bez puno muke. Zato postoji abdominoplastika, kirurški zahvat kojim se uklanja suvišna opuštena koža i potkožno masno tkivo trbuha, a po potrebi se vrši i povezivanje (zatezanje) trbušnih mišića kako bi se osnažili mišići trbušne stijenke, ali i spriječio nastanak trbušne kile.   Cilj zahvata je smanjenje kože i masnog tkiva na trbuhu te stvaranje pacijentu estetski prihvatljivijeg izgleda - ravnijeg trbuha i napetije trbušne muskulature. Tri su tipa abdominoplastike - mini abdominoplastika kojom se zahvat vrši samo na donjem dijelu trbuha ispod pupka i koja je kao zahvat manje invazivna. Samim time, oporavak je brži, a ožiljak manji i ravniji. Klasična ili kompletna abdominoplastika zahvaća cijeli trbuh do rebrenog luka, a rezultat je puno ravniji i glađi trbuh te veća udobnost. Postoji i tzv. proširena abdominoplastika koja se odnosi na zahvat na cijelom trbuhu do rebrenog luka, uključujući i bočne strane. Prednost ove vrste abdominoplastike je bolja kontura tijela. Osim toga, postoje li strije, mogu se ukloniti zajedno s kožom, ali samo na području kože koje se recesira. Sam zahvat uključuje rez u donjem dijelu trbuha, u području stidnih dlaka gdje se mobilizira koža i potkožje cijele trbušne stijenke (kod kompletne abdominoplastike) ili samo nivoa pupka (kod mini abdominoplastike) te odstranjivanje viška, dok ostatak kože ostaje ravan i zategnut te se spaja s nedirnutom kožom ispod operativnog reza. S obzirom na to da se rez nalazi u tzv. bikini zoni, rez kasnije nije vidljiv. Sam zahvat se izvodi u općoj anesteziji i traje od 2 do 4 sata, ovisno o tipu abdominoplastike. Kontradikcije Moguće kontraindikacije za abdominoplastiku su planiranje gubitka značajne količine kilograma, planiranje trudnoće, bolovanje od ozbiljne kronične bolesti, indeks tjelesne mase veći do 30, pušenje te ožiljci od prethodne operacije trbuha. Rizici operativnog zahvata Kao i svaki drugi zahvat, abdominoplastika je povezana s određenim rizicima i komplikacijama usprkos svim poduzetim mjerama. Izloženost rizicima i komplikacijama osim što ovisi o stručnosti kirurga, ovisi i o vašoj odgovornosti  izbjegavanja istih. Komplikacije nakon abdominoplastike općenito su rijetke, a među njih spadaju - nakupljanje tekućeg sadržaja ispod kože (serom ili hematom), loše zacjeljivanje rana, neočekivan izgled ožiljka, oštećenje ili nekroza tkiva te promjene u osjetu kože. Svaki operativni zahvat također nosi i minimalan rizik od pojačanog krvarenja, nastanka venske tromboze, infekcije ili alergijske reakcije na anesteziju.   Priprema za operativni zahvat Minimalno mjesec dana prije operativnog zahvata potrebno je prestati pušiti. U dogovoru s anesteziologom, potrebno je prekinuti uzimanje aspirina i antikoagulantnih lijekova te iste zamijeniti zamjenskom terapijom. Prije operativnog zahvata potrebno je tuširanje i pranje antibakterijskim sapunom. Na dan zahvata zabranjena je konzumacija jela i pića minimalno 6 sati prije operativnog zahvata. Potrebno je i ukloniti lak s noktiju na rukama i nogama. Kao i za svaki operativni zahvat u općoj anesteziji, potrebna je prethodna laboratorijska obrada i EKG, kao i pregled anesteziologa. Abdominoplastika je posebno popularna kod majki nakon poroda. Zbog ograničenja naprezanja, prvih nekoliko tjedana nakon operacije morat ćete imati stalnu pomoć s malom djecom. Prerano podizanje djeteta od 25 kilograma nakon abdominoplastike može ugroziti rezultate operativnog zahvata zbog rastezanja mjesta reza te mogućeg krvarenja i edema. Ako su vaša djeca malo starija, nakon prva 2 ili 3 tjedna trebali biste moći nastaviti s mnogim roditeljskim obvezama poput vožnje, kuhanja i kupovine. No svakako pripazite da imate pomoć kod nošenja namirnica, hranjenja kućnih ljubimaca i obavljanja drugih aktivnijih zadataka. S povjerenjem se obratite Poliklinici Kvaternik u samom centru Zagreba koja okuplja tim vrhunskih medicinskih stručnjaka te omogućuje brzo i kvalitetno rješavanje Vaših zdravstvenih problema. Apsolutna posvećenost potrebama pacijenata te prije svega stručnost i dugogodišnje iskustvo naših liječnika, ključ su poslovanja Poliklinike Kvaternik. Misija nam je najsuvremenijim metodama dijagnostike i liječenja pružiti najbolju uslugu našim pacijentima.

Zasigurno ste čuli za “hepatitis” i koliko je važno čuvati se od hepatitisa. No koliko znate i razumijete što su to virusni hepatitisi i što čine za vaše zdravlje? Virusni hepatitisi iliti hepatitis virusi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo. Poznati su hepatitis virusi A, B, C, D, E i G, a procjenjuje se da čak 95% s virusnim hepatitisom nije svjesna svoje zaraze. Ovisno o stanju bolesti, hepatitis može biti akutni ili kronični. Akutni hepatitis čini iznenadna upala jetre koja traje kraće vremensko razdoblje, dok kronični hepatitis čini upala koja traje duže od 6 mjeseci. Bez liječenja, hepatitis može uzrokovati oštećenje, zatajenje i rak jetre.   Virusni hepatitis A VIrusni hepatitis A osobito pogađa djecu i mladež, a širi se vodom i hranom zagađenim fekalijama. Zbog toga je čest u nerazvijenim zemljama s nižim higijenskim standardom. Često do zaraze dolazi i jedenjem sirovih školjki iz vode zagađene kanalizacijom. Ovaj hepatitis ne prelazi u kroničnu fazu te ne dovodi do ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis A možete pročitati na linku. Virusni hepatitis B Virusni hepatitis B javlja se u svim dijelovima svijeta, a najčešće u subsaharskoj Africi i istočnoj Aziji, zatim Amazoni i južnim i istočnim dijelovima istočne Europe. Uglavnom se prenosi transfuzijom krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktnom, odnosno preko krvi, sperme i sline. Mogu se prenijeti i porodom s majke na dijete. Simptomi su često blagi ili nikakvi, no prijelaskom u kroničnu fazu obično se mogu manifestirati žuticom, tamnom mokraćom, povraćanjem, umorom. Virusni hepatitis B može uzrokovati cirozu i rak jetre. Za dijagnosticiranje virusnog hepatitisa B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis C Virusni hepatitis C raširen je diljem svijeta, iako je najviše rasprostranjen u Africi te središnjoj i istočnoj Aziji. Hepatitits C ima više genotipova virusa, a to su genotip 1 (podtip a i b), 2, 3, 4, 5 i 6. Prvenstveno se prenosi krvlju zaražene osobe, a visoki rizik od zaraze virusnim hepatitisom C imaju intravenski ovisnici o drogama, intranazalni ovisnici o kokainu, primatelji transplantiranih organa te osobe koje su se podvrgle body-piercingu. Što se simptoma tiče, oko 80% zaraženih osoba ne razvija simptome, no u akutnoj fazi mogu se manifestirati u vidu temperature, umora, mučnine i povraćanja, svijetlu stolicu, tramnu boju urina, žuticu te bol u zglobovima. Kronični oblik zaraze može dovesti do oštećenja, odnosno ciroze jetre te do raka jetre. Za testiranje na virusni hepatitis B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis D Virusni hepatitis D poznat je jedino kod nekih osoba koje su se zarazile virusnim hepaittisom B. Uglavnom je rasprostranjen na Mediteranu, Bliskom istoku, Pakistanu, središnjoj i sjevernoj Aziji, Japanu, Tajvanu i dijelovima Afrike. Prenosi se krvnim putem, a oporavak je obično potpun te se kronični oblik virusnog hepatitisa D bilježi u manje od 5% slučajeva. Više o dijagnosticiranju virusnog hepatitisa D možete pročitati na linku. Virusni hepatitis E Virusni hepatitis E raširen je diljem svijeta, no bilježi najčešću pojavu u istočnoj i južnoj Aziji. Pojavljuje se i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama te je najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa, od kojih su genotipovi 1 i 2 pronađeni samo kod ljudi, dok 3 i 4 i kod domaćih i divljih svinja te jelena. Najčešći je u mlađih odraslih osoba, a prenosi se fizičkim kontaktom (“bolest prljavih ruku”) probavnim sustavom, uglavnom konzumacijom kontaminirane hrane i vode. Većina infekcija ovim hepatitisom prolazi spontano, no u kroničnoj fazi može dovesti do rizika od ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis E možete pročitati na linku. Virusni hepatitis G Virusni hepatitis G nije specifičan za određeno geografsko područje, a javlja se u velikom broju oboljelih od hepatitisa B ili hepatitisa C. Širi se krvnim putem i transplantacijom organa. U većini slučajeva je infekcija relativno blaga, no može se razviti u kronični hepatitis. Više dijagnosticiranju virusnog hepatitisa G možete pročitati na linku. Testove na virusne hepatitise možete odraditi u Poliklinici IMUNOMED u Zagrebu, kao što možete odraditi i brojne druge dijagnostike za utvrđivanje imunološkog statusa, autoimunih bolesti i alergija, HIV-a, virusa, bakterija, parazita, gljivica te biokemijske i mikrobiološke pretrage. Foto: freepik

Medicina svakim danom sve više napreduje pa je tako sve jasnije da je fizičko zdravlje u potpunosti isprepleteno s onim fizičkim. “U zdravom tijelu je zdrav duh” latinska je poslovica poznata od pamtivijeka, a baš kao i svaka druga, ima uporište. Stres je savršen primjer i dokaz povezanosti psihičkog i fizičkog zdravlja. Riječ je o apstraktnom doživljaju koji nam poput tihog ubojice uništava i fizičko zdravlje izazivajući razne nepravilnosti koje naposljetku dovode do razvoja bolesti. Pristup pacijentu stoga treba biti cjelovit, kvalitetan i individualan. Imate li problema s probavnim organima, jednjakom, želucem ili drugim unutarnjim organima, crijevom ili vam se već razvila neka infekcija, morate se obratiti stručnjacima koji će na temelju kvalitetnog specijalističkog pregleda postaviti ispravnu dijagnozu i tome pristupiti pravilnim liječenjem. Kako bi se otkrio pravi uzrok bolesti, potrebno je individualno pristupiti pacijentu. Svoje zdravlje možete prepustiti liječnicima Privatne ordinacije Bona Officia dr. Kardum d.o.o. na Kaptolu 26. Ordinacija je osnovana 2006. godine sa željom za drugačijim, cjelovitijim i na kraju krajeva, kvalitetnijim pristupom pacijentu.   Tim liječnika orijentiran je prije svega na stvaranje povjerenja i iskrenosti u odnosima s pacijentima, ali i između pacijenata i njihove obitelji što se pokazalo kao preduvjet preciznosti i uspjeha svakog daljnjeg liječenja bolesti. Specijalizirani su za preglede: Endoskopija Ezofagogastroduodenoskopija Kolonoskopija te za postupke sprječavanja infekcije i preglede ultrazvuka. Dodatne prednosti su kompetitivne cijene, najsuvremenija medicinska oprema, besplatno parkirno mjesto za pacijente te jednostavan pristup invalidima. Osim fakultetskog obrazovanja, stalna usavršavanja i usvajanje znanja i vještina u hrvatskim klinikama, izrodila su vrhunski tim liječnika koji za svakog pacijenta izdvoje koliko je vremena potrebno te mu se posvete u potpunosti. Za online termin ispunite formu na linku i provjerite svoje unutarnje zdravlje. Foto: Freepik

Imate li problema sa spavanjem, lako se uzbuđujete, pojačano znojite, skratio Vam se menstrualni ciklus, a stolice su učestale? Ili ste pak umorni, zaboravljivi, patite od zatvora i čini Vam se da ste se odjednom počeli debljati? Ovo je samo dio brojnih simptoma koji mogu ukazivati na poremećaj rada štitnjače, jer brojne su i njene funkcije. Hormoni koje štitnjača luči, T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) uravnotežuju rad mnogih organa i sustava pa tako djeluju na krvožilni i dišni sustav, reguliraju temperaturu našeg tijela, utječu na probavu, mozak, ritam budnosti i spavanja, kretanje i rad ostalih žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Možemo reći da posredno i neposredno djeluju, odnosno uravnotežuju baš cijeli organizam.   Naravno, kada svoj organizam zlorabimo i izlažemo ga dugoročno prevelikom opterećenju, zlorabimo i našu štitnjaču koja funkcionira bez predaha. Posljedično, štitnjača može početi povećavati svoj volumen, izlučivati više hormona (stanje hipertireoze) ili pak počinje razaranje štitnjače pa se tkivo žlijezde zamjenjuje „ožiljcima“ što dovodi do manjka hormona (stanje hipotireoze). Osim stalnog stresa kojem smo izloženi, a koji prethodi bolesti, živeći suvremenim načinom života nismo usklađeni s prirodnim ritmovima i to prvenstveno s ritmom budnosti i spavanja, što je česti uzrok povećanom riziku bolesti štitnjače. Štitnjača je ujutro najaktivnija, popodne smanjuje aktivnost za 20%, a tijekom noći za još 20%. Naše aktivnosti trebale bi biti u skladu s aktivnošću štitnjače pa bi trebali svom tijelu i umu priuštiti adekvatan odmor i opuštanje u odgovarajuće doba dana. Ako smo čitav dan izrazito aktivni, a uz to još pod visokim opterećenjem i stresom, naša će štitnjača raditi prekomjerno što se često može vidjeti na laboratorijskom nalazu hormona štitnjače (T3, T4, fT3 i fT4). A čak i prije promjena hormona štitnjače, ponekad će se povećati samo razina TSH, hormona hipofize koji stimulira proizvodnju hormona štitnjače. Osim stresa i nepoštivanja unutarnjeg sata (cirkadijalnog ritma) rizik od oboljenja štitnjače povećavaju i nepravilna prehrana, trudnoća, menopauza te genetska predispozicija. Stručnjaci preporučuju kontrolu hormona štitnjače jednom u pet godina, ili u slučaju sumnje na poremećaj rada jednom godišnje, kao dio godišnjeg sistematskog pregleda. Čak i dok su simptomi vrlo blagi, hormoni mogu u vrlo ranoj fazi bolesti ukazati na poremećaj rada štitnjače. Što prije otkrijete promjene rada štitnjače veće su šanse za izlječenje, bez obzira da li se radi o tumoru ili samo o početku poremećaja rada te žlijezde. Osim pregleda hormona u Poliklinici Breyer štitnjaču možete pregledati i ultrazvukom na odjelu citologije. Foto: Freepik

Autoimuna bolest uzrokuje stvaranje autoantitijela koja napadaju zdravo tkivo domaćina, što znači da vlastiti imunološki sustav napada vlastito tijelo.  Pravi uzrok autoimunih bolesti i razlog stvaranja autoantitijela nije poznat, no opisano je i poznato već preko 40 autoimunih bolesti. Simptomi mogu biti nedosljedni i teško odredivi, a postoji nekoliko načina kako otkriti autoimunu bolest i postaviti točnu imunološku dijagnozu, što možete doznati u nastavku teksta. Najčešći simptomi autoimunih bolesti su: Bol u zglobovima Povišena temperatura Osjećaj slabosti Osipi po koži Gubitak težine Umor Probavne smetnje Znakovi i simptomi autoimunih bolesti variraju od osobe do osobe, a mogu varirati i kroz vrijeme gdje se smanjuju ili povećavaju nedosljedno. Simptomi su raznovrsni i mogu ukazivati i na bolesti koje nisu autoimune, što može dovesti do situacije u kojoj pacijent obilazi čak do nekoliko specijalista kako bi se utvrdila točna dijagnoza. Autoimuna bolest može zahvatiti svaki dio tijela, a stvar dodatno komplicira pojava više od jedne autoimune bolesti. Navedeni simptomi mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života i najčešće su znak poremećaja imunološkog sustava. U slučaju nastanka autoimunih bolesti, osim odgovarajuće terapije, nužna je i promjena životnih i prehrambenih navika poput: zdrave i bolje prehrane, pravilnog unosa tekućine i vitamina, manje stresa i više sna.   Testovi za određivanje autoimunih bolesti Uspostavljanje točne dijagnoze i odgovarajuće terapije ovisi o specifičnim testovima koji utvrđuju specifična autoantitijela. Autoantitijela kod nekih bolesti se mogu detektirati u krvi čak godinama prije nego oni počnu razarati stanice. Kod testiranja se određuje razred antitijela koje mogu prognozirati dosadašnji i budući razvoj bolesti.   Kome se obratiti za pomoć? Testiranje i konzultacije možete obaviti u Poliklinici IMUNOMED kod stručnog tima doktora Vitomira Bureka, imunologa, specijalista laboratorijske imunologije i specijalista infektologa. Nalaze se na zagrebačkoj adresi Krbavska 11, gdje možete dobiti detaljno savjetovanje sa specijalistima za ovo područje. Testovi koje koriste su sljedeći: Testovi antinuklearnih antitijela (ANA, ENA) Testovi antikardiolipinskih antitijela Testovi beta 2 glikoproteinskih antitijela Testovi antitransglutaminaznih antitijela Testovi glijadinskih antitijela, Testovi ASCA (Crohnova bolest) Testovi za reumatski faktor Cijene testova i upute možete naći na web stranici Poliklinike IMUNOMED, kao i više informacija o drugim dijagnostičkim testovima. Foto: Freepik

Godine donose brojne promjene u našim životima i dok je većina tih promjena pozitivnog karaktera i odnose se na zadovoljstvo i mir u duši, fizičke su promjene kudikamo drukčije od psihičkih. Fizičke promjene koje se događaju kako godine prolaze nikoga ne zaobilaze ili pošteđuju. Iako bismo starost trebali prigrliti i biti ponosni na svaku boru koja nam krasi lice, one grozne vrećice ispod očiju nitko od nas ne može zavoljeti, zar ne? Često izgledaju vrlo neprirodno i odaju dojam kao da smo bolesni ili se zaista dugo nismo naspavali. Ipak, postoji rješenje i za taj estetski problem.   Što su to vrećice ispod očiju i zašto nastaju? Neugodna pojava smještena ispod donjih kapaka, svima poznatija kao vrećice, zapravo su sasvim prirodna pojava koja nastupa starenjem kože, a često se pojavljuju između trećeg i četvrtog desetljeća u različitim intenzitetima kod pojedinaca. Razloga za njihovu pojavu je mnogo, a većina su bezopasni, iako pojava ponekad može upućivati i na bolest štitnjače. Većinom se pojavljuju jer imamo genetsku predispoziciju za njihov nastanak te se povećava obujam masnoga tkiva  koje je s godinama sve opuštenije i gubi potporu, zbog atrofije vezivnog tkiva. Postoje brojni drugi fizički razlozi zaslužni za pojavu vrećica ispod očiju, a pretjerana izloženost suncu prednjači među njima.   Kako ih se riješiti? Postoji mnogo načina za ublažiti vidljivost vrećica ispod očiju. Naime, dio kože oko očiju spada u jedne od najosjetljivijih dijelova same kože pa je ta neugodna pojava teško rješiva isključivo prirodnim putem, ali može pomoći u smanjenju vidljivosti dok problem nije poveći. Preporučuje se koristiti hladne obloge na tom području ili određene kreme koje hlade, piti puno tekućine, izbjegavati alkohol i cigarete, ne izlagati se suncu bez zaštite, ali prije svega dati tijelu dovoljno sna. Iako su svi navedeni savjeti dobri, oni su često nedovoljno za uspješno i kompletno saniranje problema. Tretman za rješavanje vrećica ispod očiju Operativni zahvati na koži oko očiju uzeli su maha i mnogi se odlučuju na njih jer su učinkoviti, a oporavak traje izrazito kratko. Upravo tako jednim zahvatom u kratkom vremenskom roku možete riješiti veliki problem koji vas muči već duže vrijeme, a možda čak i godinama. Očna poliklinika "Okulistički centar" nudi široku ponudu zahvata poput operacije vjeđa, blefaroplastike, uklanjanja vrećica ispod očiju i brojnih drugih zahvata koji mogu poboljšati kvalitetu vašeg života, povećati samopouzdanje i omogućiti Vam da starite dostojanstveno i sigurno! Foto: Freepik

Gljivične infekcije ponekad su uzrok problema s kožom i noktima, a često nastaju s dolaskom toplijih dana. U Poliklinici Breyer rade pregled kože i noktiju na gljive, a uzimanje uzorka s konzultacijom liječnika specijalista možete unaprijed najaviti i rezervirati termin. Gljive i infekcije Mikologija je grana mikrobiologije koja proučava gljive. Gljive su saprofiti koji imaju u prirodi važnu ulogu kao razgrađivači uginule organske materije. Naziv gljiva nas podsjeća na jestive ili otrovne gljive koje susrećemo u prirodi. No, medicinska mikologija se bavi proučavanjem gljiva uzročnika infekcija u ljudi.   Uobičajeno te iste gljive, uzročnici infekcija, obitavaju na koži i sluznici ljudskog tijela te imaju zaštitnu ulogu kao i "dobre" bakterije. Gljive i "dobre" bakterije međusobno surađuju u održavanju međusobne ravnoteže u broju i raznolikosti vrsta kako bi tvarima koje izlučuju održavale vlastito postojanje i pospješivale metabolizam organizma na/u kojem obitavaju. Osobito se to odnosi na pospješivanje probavnog metabolizma, održavanju pH kože i sluznice. Njihova prisutnost na koži i sluznicama se tada smatra elementom fiziološke flore ili kolonizacijom. Kako dolazi do gljivične infekcije? Stanja koja narušavaju opće zdravlje (težak stres, izloženost agresivnoj terapiji poput i radijacije ili kemoterapije, imunodeficijencija bilo koje etiologije - AIDS, imunosupresivni lijekovi koji se primjenjuju nakon transplantacije organa, leukemija) i dugotrajno antibiotsko liječenje utječu na poremećaj sastava normalne flore tijela, pri čemu se broj gljiva može povećati nauštrb "dobrih" bakterija te se njihova kolonizacija pretvara u lokalnu, rjeđe sustavnu invaziju i razvoj bolesti. Bolesti uzrokovane prisutnošću gljiva u/na organizmu se zovu mikoze.   Osim normalne gljivične flore, koja u posebnim okolnostima može uzrokovati infekciju, osobito važna skupina gljiva su dermatofiti. Dermatofiti su okolišne plijesni koje borave u tlu, na koži i krznu raznih životinja, te se na taj način prenose i na ljude. Već njihovo ime ukazuje na sklonost uzrokovanju infekcija kože i kožnih adneksa (dlake i nokti).   Gljive osobito dobro uspjevaju u toplom i vlažnom okolišu, pa su najčešća mjesta infekcije koža i nokti stopala, koža između prstiju, na pregibima kao što su prepone, područje ispod dojki, pazusi, vrat i vlasište. Mikoze se očituju crvenilom, stvaranjem bijelih naslaga (osobito kandidijaza) ili pak pojačanim ljuskanjem kože, stvaranjem sitnih prištića ili mjehurića. Često se kožne promjene koncentrično šire na okolnu kožu poput manjih i većih “pečata”, a mogu biti popraćeni svrbežom. Zahvaćeni nokti postaju deblji, ljuskavi, odižu se od podloge, deformiraju se ili listaju uzdužno, lome se i nestaju, ponekad mijenjaju boju. Širenje gljivičnih infekcija Gljivične infekcije se mogu prenijeti s osobe na osobu direktnim kontaktom, te zajedničkim korištenjem predmeta za osobnu njegu i higijenu (četke, češljevi, kopče za kosu, škarice i strugalice (rašpica) i ostali pribor za manikuru i pedikuru). Stoga treba biti oprezan, ako se posumnja na gljivičnu infekciju da se s ukućanima ne dijele navedeni predmeti. U rijetkim situacijama infekcije kože i kožnih adneksa mogu biti uzrokovane nedermatofitnim plijesnima koje žive u okolišu. One se s obzirom na obojenost (stvaranje pigmenta) dijele na skupinu neobojenih (hijalinih) plijesni i tamnih (obojenih ili crnih) plijesni. Infekcije obojenim plijesnima se na koži i noktima mogu vidjeti kao tamne promjene. Liječenje gljivičnih infekcija Liječenje dermatofitnih infekcija kože i noktiju primjenjuje se nakon dobivenih mikrobioloških rezultata. Infekcije kože se mogu liječiti kremama, najčešće iz skupine itrakonazola ili terbinafina, kroz duži vremenski period (do nestanka simptoma bolesti), bez prekida u terapiji. Ako su promjene opsežne i slabo reagiraju na lokalnu primjenu lijeka, potrebno je primjeniti jedan od navedenih lijekova u obliku tableta (peroralna primjena). Gljivične infekcije nokta se također liječe primjenom tableta (Itrakonazol ili terbinafin) kroz 3 i više mjeseci.   Osobe koje pate od kronične bolesti jetre sa smanjenom funkcijom jetrenih enzima, odnosno patološkim vrijednostima testova funkcije jetre, ne bi smjele bez liječničkog nadzora uzimati peroralnu terapiju protugljivičnim lijekovima. Što poduzeti? Odlazak liječniku početak je svakog liječenja, bez obzira da li ćete posjetiti svog liječnika ili ćete odmah doći na konzultacije sa specijalistom mikrobiologom Poliklinike Breyer. Pripreme za pretrage možete pronaći na web stranici Poliklinike Breyer ili se, za dodatne informacije, javite telefonskim putem na broj 01/3775-092. Foto: Freepik

Kontaktne leće imaju brojne prednosti, poput veće slobode, neometanog perifernog vida, estetskih i funkcionalnih karakteristika. Leće mogu pružiti jasan i oštar vid bez mrlja na staklima ili zamagljivanja istih, a profesionalci poput glumaca, sportaša ili vozača preferiraju kontaktne leće jer im daju slobodu kretanja i uklanjaju ograničenja koje bi im nošenje naočala neminovno nametalo. U nastavku se možete malo više informirati o opcijama kada govorimo o kontaktnim lećama kroz koje ćete morati proći u sklopu savjetovanja sa svojim okulistom.   Kako znati koje su leće pogodne za vas? Oftalmolog će vas najbolje savjetovati oko toga koje su leće pogodne baš za vas. Kod odabira leća, na prvom mjestu uvijek mora biti zdravlje očiju i kompatibilnost s vašim potrebama. Primjerice, silikon hidrogel materijal se koristi kod mekih leća s kojima se možete opustiti jer su vrlo ugodne za nošenje. Nuspojave su rijetke i zato ih možete nositi po cijele dane jer omogućuju vašim očima ‘disanje’. Postoje i leće načinjene od plinopropusnog materijala visoke propusnosti i one čine polutvrde leće nove generacije. Mogu se nositi i duže jer se oči ne umaraju toliko kao kod drugih, a zamjenjuju se tek svake dvije godine. Što je propusnost veća, to je leća jednostavnija za nositi.   Postoji nekoliko vrsta leća, različitih proizvođača, a od mekih kontaktnih leća izdvojili bismo sljedeće vrste: jednodnevne leće leće za produženo nošenje torične leće za korekciju astigmatizma progresivne leće leće u boji Kako pravilno odabrati kontaktne leće? Kod biranja leća, uzmite u obzir svoj stil života, životne navike i potrebe. Postoji široka ponuda leća koja može zadovoljiti vaš dnevni ritam. jednodnevne leće nosite povremeno tijekom treninga ili izlazaka, jednokratne su i ne iziskuju čuvanje i čišćenje.   Leće načinjene od silikon hidrogel materijala nosite svaki dan i mijenjate ih jednom mjesečno te ih morate čistiti i čuvati. Jednodnevnim ili mjesečnim lećama u boji možete istaknuti ili promijeniti boju očiju. Ako trebate nešto više informacija o kontaktnim lećama, za savjetovanje se obratite  stručnjacima iz Očne poliklinike "Okulistički centar". Kod njih možete izvršiti preglede za sve vrste mekih i plinopropusnih polutvrdih kontaktnih leća. Uz velik izbor leća različitih proizvođača poput: Air Optix, Dailies i FreshLook, imaju i kompletan program mekih kontaktnih leća Alcon. Za više informacija posjetite web stranicu.