Interna medicina i dijagnostika - Centar

Strabizam ili akomodacijska ezotropija (ili škiljenje, bježanje oka) je poremećaj položaja očiju kod kojeg oba oka nemaju pravilan, paralelan položaj. Najčešće se javlja u dječjoj dobi gdje ima veliku učestalost pojavljivanja (oko 6%), a uz strabizam se u toj dobi mogu javljati i ostali poremećaji vida, iako je uglavnom riječ o zdravim očima. No, kako razvoj vida kreće nakon rođenja djeteta te je on najintenzivniji u prve dvije do tri godine života, upravo tada postoji mogućnost za nastanak slabovidnosti kod djeteta, ukoliko ono ima strabizam. Iz tog razloga važno je reagirati na vrijeme kako bi se spriječile neželjene posljedice i kako se zdravlje očiju ne bi dodatno pogoršalo. To znači da bi djecu trebali voditi na redovite očne preglede prije nego što napune tri godine. Jedan od primarnih znakova strabizma je neusklađenost očiju s jednim ili oba oka koja se okreću prema unutra, van, gore, dolje ili u koso. Ako je riječ o blažem obliku strabizma, najčešći simptomi su glavobolja, naprezanje i umaranje očiju te blage smetnje u vidu, razdvojene i nestabilne slike, dvostruki vid i slično. Uzroci strabizma Uzroci strabizma su brojni i često ih ima više, no neki od njih su nepravilnost u građi očne jabučice, zatim u građi mišića koji pokreću oko, te nepravilnost u razvoju refleksa u mozgu koji su nužni za pravilan rad oba oka. Kod odraslih ljudi strabizam često nastaje kao posljedica povrede glave ili oka, jer dolazi do paralize mišića koji pokreću oko. Isto tako, pojava strabizma je moguća kod bolesti štitnjače. Tipovi strabizma Postoji nekoliko tipova strabizma, pa tako strabizam može biti povremen i javljati se samo u određenim situacijama (za vrijeme čitanja, kada je prisutan umor) ili može biti stalan. Isto tako, strabizam može pogađati samo jedno oko, pa je u tom slučaju riječ o unilateralnom strabizmu ili oba oka na smjenu – naizmjenični strabizam. Ako je slučaj da oči gledaju u križ, tada se radi o ezotropiji, a ukoliko oči bježe prema vanjskim kutevima očiju, onda je riječ o egzotropiji. Što se tiče samog liječenja, ako je u pitanju dijete, prije svega je potrebno nositi odgovarajuće naočale kako bi se ispravila greška refrakcije oka. Važno je napomenuti da dijete mora gledati kroz sredinu dioptrijske leće, da mu naočale uvijek stoje na mjestu. Ako je u pitanju teža slabovidnost, nužno je zatvaranje oka na duže vrijeme i uz redovite kontrole. To znači da se prekriva oko koje ima normalnu vidnu širinu kako bi se poboljšao vid kod oka koje ima slabiji vid. Uz pomoć navedenih metoda uz liječenje funkcije vida ispravlja se i položaj očiju, no, ako samo standardne metode liječenja nisu dovoljne, potrebno je otići na operaciju. Operacija strabizma može poboljšati položaj očiju i estetski izgled, no ona je zapravo samo dio liječenja i potrebno ju je uzeti u izbor jedino ako je riječ o težem slučaju. Liječenje strabizma u većini slučajeva nije jednostavno i brzo, no ako se reagira na vrijeme moguće ga je ublažiti ili potpuno izliječiti. Nemojte čekati, javite se u Očnu polikliniku "Okulistički centar" i dođite na pregled kod jednog od oftalmologa s preko 25 godina iskustva.

Nije potrebno ni govoriti koliko je vid važno ljudsko osjetilo, posebice jer su ljudi primarno vizualni tipovi te nam je vid jedan od najvažnijih osjetila. Stoga je briga o zdravlju oka neophodna za opće zdravlje čovjeka. Glaukom je bolest koju karakteriziraju povremeno ili trajno povišenje očnog tlaka te oštećenja vidnog živca s posljedičnim promjenama u vidnom polju. Simptomi glaukoma događaju se postupno te se zbog toga često ne primjećuju sve do kasne faze bolesti. Upravo zbog zanemarivanja i neliječenja simptoma može doći do potpunog gubitka vida. Stoga je često glaukom poznat pod nazivom “podmukli kradljivac vida”. Štoviše, glaukom je vodeći uzrok sljepoće kod ljudi starijih od 40 godina. No, iako se glaukom ne može izliječiti niti se oštećenja mogu popraviti, pravovremena dijagnoza i liječenje mogu usporiti ili zaustaviti daljnje napredovanje bolesti.  Liječenje glaukoma obuhvaća različite postupke koji se odnose na kontroliranje produkcije i odvođenje očne vodice iz oka. Time se regulira očni tlak, odnosno spušta na normalnu razinu. Liječenje u pravilu započinje terapijom lijekovima. Lokalnom primjenom očnih kapi mogu se uspješno liječiti gotovo sve vrste glaukoma. U slučaju da terapija lijekovima ne rezultira snižavanjem očnog tlaka, pristupa se liječenju kirurškim zahvatom ili laserom. Lijekovi se, nakon postavljanja dijagnoze glaukoma, moraju u većini slučajeva uzimati do kraja života. Pri tome je izuzetno važno pratiti upute liječnika o pravilnom kapanju očiju te ne prestati s liječenjem iako nema simptoma glaukoma jer bolest, ako se ne liječi, nezaustavljivo vodi prema sljepoći. Važno je naglasiti da je apsolutno najbolji način prevencije gubitka vida uzrokovanog glaukomom redovito kontroliranje i praćenje od strane oftalmologa. Očna poliklinika i okulistički centar “OKUC” poznati su stručnjaci za očne bolesti pa tako i za glaukom. S visokim stupnjem profesionalizma i stručnosti pristupaju svakom pacijentu te time i zasluženo imaju povjerenje svojih pacijenata, a osim liječenja u poliklinici, omogućavaju i korekcije vida naočalama i lećama u svojoj optici.

Vid smatramo jednim od najdragocjenijih osjetila jer čak 90% vanjskih podražaja primamo vidom. Oči ne smijemo uzimati zdravo za gotovo te bismo trebali posebno paziti na njih od malih nogu. U nastavku slijedi nekoliko važnih savjeta kako očuvati dobar vid kod djece. Jesti zdravo Dobro zdravlje očiju dolazi od zdravih namirnica na tanjuru. Nutrijenti poput omega –3 masnih kiselina, luteina, cinka, vitamina C i E važni su za održavanje zdravlja očiju. Takve vitamine možemo pronaći u špinatu, kelju, brokuli, kukuruzu, avokadu, kiviju, grožđu i ribama poput lososa i tune. Odmoriti oči Poželjno je odmoriti oči od čitanja, pisanja, igranja na računalu ili mobitelu te svakih 40 minuta do sat vremena uzeti pauze. Vrijeme na elektroničkim uređajima bi se posebno trebalo reducirati kako djeca ne bi bila izložena ekranima više od sat ili dva dnevno. Mediji poput televizije bi se trebali izbjegavati kod djece mlađe od dvije godine kako bi dijete bilo više u interakciji s odraslima, nego s uređajima. Provoditi vrijeme u vanjskim aktivnostima Vanjske rekreativne aktivnosti poput bicikliranja, igranja u parku ili plivanja poželjne su za sve uzraste pa tako i djecu jer promiču fizičko zdravlje, aktivnost i samim time poboljšavaju koordinaciju oko-ruka. Djeca koja više vremena provode unutar doma izložena cjelodnevnom gledanjem u ekrane, bilježe veće razine stresa, kratkovidnosti i otežano fokusiranje. Zaštititi oči od sunčevih zraka Kod jako male djece je preporučljivo postaviti kišobran na kolica koji će ih štititi od štetnih sunčevih UV zraka ili šešir, a kod malo veće djece poželjne su dobre sunčane naočale. Redoviti pregledi kod očnih stručnjaka Za djecu staru od 6 mjeseci do godinu dana, preporuča se očni pregled već u toj ranoj fazi.  Važno je rano detektirati očni problem kako bi došlo do pravovremene i uspješnije terapije. Pregled vida kod djece prije četvrte godine je postao obavezna mjera zdravstvene zaštite u Hrvatskoj. Prije se prvi pregled obavezno morao odraditi prije upisa u prvi razred, no sada je ta granica pomaknuta. Usvojiti zdrave navike za oči Važno je pripaziti i na to da dijete ima adekvatno osvijetljene tijekom igranja i čitanja. Važno je držati knjigu 30 ili 40 cm od očiju, a elektroničke uređaje na 50 cm ili više. Uz to, poželjno je da dijete ima i do 8 sati sna kako bi se oči odmorile. Savjet za roditelje je da prate promjene kod djeteta u vidu crvenih očiju, učestalog trljanja, pritužbi na peckanje i umor očiju. Obratite pažnju na znakove i na vrijeme naručite svoje dijete na pregled. Posjetite očnu polikliniku Okulistički centar na adresi Drage Gervaisa 22 u naselju Špansko ili Maksimirskoj 94 i priuštite svom djetetu kvalitetnu uslugu, pravovremeni tretman i ugodan ambijent.

Jesmo li zaista osuđeni na bol, nemogućnost kretanja ili ugradnju umjetnih zglobova, endoproteza, samo iščekujući daljnja pogoršanja?   U posljednja dva desetljeća svjedoci smo ogromnog razvoja medicine, ponajviše zahvaljujući razvoju novih tehnologija i farmaceutske industrije. Suočeni smo s nužnosti promjene kliničke prakse uvođenjem novih, korisnih metoda i saznanja u liječenju i prevenciji koštano zglobnih bolesti. Da moramo promijeniti opću kliničku praksu u skeletnoj patologiji, potkrepljuje se sljedećim činjenicama: Kronične bolesti skeleta, poput osteoartritisa i osteoporoze, jedne su od najčešćih medicinskih problema i veliki problem javnog zdravlja. Komplikacije povezane s ovim bolestima uzrokuju invaliditet i značajno pogoršanje kvalitete života. Istovremeno predstavljaju veliko financijsko opterećenje, ne samo za pacijente i njihove obitelji, već i za cijelo društvo. Razumijevanje skeleta bivalo je lošim zbog nedostatka metoda koje bi mogle pružiti najvažnije informacije o biologiji skeleta. Zato je uobičajena klinička praksa bila, a i dalje jest, djelomična i parcijalna simptomatska terapija nedovoljnog učinka za pacijenta. Naime, ortopedija, fizikalna medicina, reumatologija i endokrinologija bave se samo dijelovima ovog velikog i složenog organa, a skelet se čak nije niti smatrao organom jer nije postojalo osnovno obrazovanje o fiziologiji skeleta ili biološkim mehanizmima koji utječu na skelet. Trendovi moderne medicine jasno nalažu zaokret u kliničkom razmatranju ovdje opisanih problema. Stavljanje u fokus pacijenta, zajedno sa svim njegovim individualnim značajkama, a ne bolest kao takvu, jedan je od glavnih postulata koncepta personalizirane i integrativne medicine. Važnost edukacije i prevencije te planiranje terapije ovisno o kvalitetnoj i temeljitoj procjeni kliničkih značajnosti svakog pacijenta ponaosob, nužan je pravac za kojim moderno zdravstvo na globalnoj i svjetskoj razini neminovno sve više polazi. Saznajte više o načinima boljeg i učinkovitijeg liječenja i prevencije te ono najvažnije. educirajte se o problemima koštano zglobnih bolesti i sami procijenite dostatnost svojih dosadašnjih saznanja. Poliklinika K-centar, na čelu sa ravnateljem prof. dr. sc. Daliborom Krpanom, je prvi i vodeći centar u Hrvatskoj specijaliziran za kronične koštano-zglobne bolesti u kojem se provodi najsuvremeniji, integralni koncept liječenja temeljen na osobnostima svakog pojedinog pacijenta, vrhunskim metodama liječenja i timskom radu iskusnih stručnjaka različitih specijalnosti.  KONTAKT PODACI: e-mail: k-centar@k-centar.hr telefon: 01 6391 561 www.k-centar.hr

Ako ste muškarac i vodite sjedilački način života ili se bavite poslom koji zahtijeva mnogo sjedenja, velika je vjerojatnost da ćete za vrijeme mlađe odrasle dobi primijetiti bolnu kvržicu na području trtice. Riječ je o pilonidalnom sinusu ili cisti, bolesti koja je u porastu u posljednjih 50 godina, a iako je do 4 puta učestalija kod muškaraca, može pogađati i žene. Točan uzrok ove bolesti nije poznat te postoje teorije da može biti urođena ili stečena, ali poznati su rizični faktori kao što su pretilost, učestalo sjedenje, izražena dlakavost, grube i krute dlake i pojačano znojenje. Pilonidalni sinus ima dvije faze, akutnu i kroničnu. Kod akutne faze u području trtice pojavljuje se apsces, odnosno nakupina gnoja koja izaziva nelagodu i bol te se javlja otok i crvenilo bolne mase. U toj fazi potrebnaa je kirurška intervencija – incizija ciste i evakuacija sadržaja uz antibiotsku terapiju. Moguće je i spontano puknuće apscesa. Nakon toga bolest prelazi u kroničnu fazu koju obilježava opetovano gnojenje te pojava fistuloznih kanala, što izaziva nelagodu, posebice pri hodu, sjedenju i ležanju na leđima, kao i ponovno stvaranje akutnih gnojnih apscesa. Ako ste se susreli s ovom pojavom, sigurno vas zanima i kako ju izliječiti.  Prvo je potrebno, temeljem anamneza i kliničkog pregleda, postaviti točnu dijagnozu bolesti i faze u kojoj se bolest nalazi, a u cilju određivanja adekvatnog daljnjeg liječenja. Kod akutne faze dovoljno je napraviti drenažu, dok u kroničnoj fazi liječenje može biti konzervativno ili kirurški. Pritom su se kirurški zahvati pokazali najučinkovitijim u liječenju ove bolesti, a unutar njih također postoje različiti pristupi i metode. Kirurško liječenje uključuje široko izrezivanje cijele ciste i odstranjivanje cijelog sadržaja iz pilonidalnog sinusa, a nakon toga postoje tri opcije: rana se ostavlja otvorenom i spontano cijeli uz primjenu suvremenih pokrivala za vlažno cijeljenje rane, rana se može primarno zašiti ili se, u slučaju široke incizije, koriste rekonstrukcijske kirurške tehnike kako bi bi se zatvorio nastali defekt tkiva. Najčešće rekonstrukcijske metode su Limbergov režanj, V-Y plastika i Z plastika. Naša su iskustva pokazala da je u najvećem broju slučajeva dostatno adekvatno odstranjenje cjelokupnog sinusa (ciste) uz primarno šivanje rane te je, ukoliko se zahvat učini po svim pravilima struke, recidiv, odnosno ponovno stvaranje sinusa, svedeno na vrlo mali broj slučajeva. Cijeli zahvat provodi se pod lokalnom anestezijom, stoga nisu potrebne posebne pripreme, a oporavak je uglavnom jednostavan te se  provodi u kućnoj njezi, pri čemu je već nakon nekoliko dana moguće obavljati uobičajene aktivnosti i rad. Ako ste prepoznali ove neugodne simptome i kod sebe te želite najbolji mogući tretman, dođite u Polikliniku Kvaternik, gdje tim iskusnih liječnika koristi nekoliko kirurških metoda koje su se pokazale najučinkovitijima pri liječenju pilonidalnog sinusa, a tehnika se pažljivo odabire s obzirom na individualne potrebe. Riječ je o modernoj poliklinici s najsuvremenijim metodama dijagnostike i liječenja, uz koje ćete i vi još jednom bezbrižno sjediti. Fotografija: Pixabay

Endoskopski pregled je pregled grla i nosa. Može se napraviti bez sedacije ili uz prethodnu sedaciju, odnosno uspavanost.  Endoskopija bez sedacije je kraća jer nisu potrebne prethodne radnje koje su potrebne za sedaciju. Također se izbjegava mogućnost komplikacija kod sedacije - presediranost, bronhospazam, hipotenzija, hipoventilacija ili aspiracija. Kako bi se izbjegle moguće nepoželjne komplikacije endoskopskog pregleda u sedaciji, poseban dio razgovor pacijenta s liječnikom gastroenterologom te anesteziologom čine podaci o dodatnim bolestima osobito dišnog i kardiovaskularnog sustava, o bubrežnoj funkciji te o alergiji na lijekove. Potrebno je znati u cijelosti nabrojiti ili pokazati lijekove koje svakodnevno uzimate, iskreno dati podatke o uzimanju alkohola ili opojnih droga te navesti podatak o mogućoj ranijoj patološkoj reakciji na sedaciju. Nakon toga je na redu standardni fizikalni pregled. Neovisno o tomu je li endoskopija planirana u sedaciji ili bez nje, svaki pacijent mora imati osnovne laboratorijske nalaze – kompletnu krvnu sliku, testove zgrušavanja krvi (tzv. mali koagulogram), šećer u krvi, jetrene probe (AST, ALT, GGT, AP i bilirubin), Na, K, ureu i kreatinin, a nalazi ne smiju biti stariji od mjesec dana. Endoskopski pregled u sedaciji (uspavljivanju) započinje postavljanjem tanke iglice (braunile) u venu putem koje pacijent dobiva sedacijski lijek i infuziju fiziološke otopine te eventualno druge lijekove ako se za njima ukaže potreba. Tijekom cijelog pregleda pacijent je monitoriran radi praćenja osnovnih vitalnih funkcija – tlaka i pulsa, praćenje rada srca elektrokardiogaramom na monitoru te razine kisika u perifernoj krvi putem tzv. pulsne oksimetrije postavljanjem pulsnog oksimetra („malene štipaljke“) na prst ruke ili noge čime se prati respiratorna funkcija. Čitavo vrijeme pregleda pacijent dobiva kisik putem nazalne sonde pri endoskopiji gornjeg probavnog sustava, odnosno preko maske pri endoskopiji donjeg probavnog sustava. Po završetku pregleda pacijent se budi, mora postati potpuno priseban s normalnim vrijednostima tlaka i pulsa i uz normalnu ventilaciju i oksigenaciju. Pri povratku kući mora imati pratnju i sljedeća 24 sata ne smije voziti, upravljati bilo kakvim opasnim sredstvima (nož, škare, električnim napravama..) niti potpisivati bilo kakve važnije dokumente. Sat vremena nakon pretrage može piti, dva sata nakon pretrage može jesti. Pacijenti i njegova pratnja dobiju pisane upute o svim mogućim nuspojavama koje bi se mogle javiti unutar 24 sata kao i telefonski broj zdravstvene ustave koju može zatražiti za pomoć. U ambulanti Bona officia dr. Karduma, za duboku sedaciju koristi Propofol. Radi se o opoidnom anestetiku koji djeluje trenutačno, nakon 30-60 sekundi, vrlo brzo se eliminira iz organizma preko bubrega (tzv. vrijeme poluživota iznosi samo 2-8 minuta). Djeluje kao neuralni depresor, a nema nikakvog analgetskog učinka. Najčešće prolazne nuspojave su kratkotrajna apneja i pad tlaka. Više informacija o endoskopskom pregledu, opcijama i pripremi, možete pronaći na stranici ordinacije dr. Karduma na linku.

Kolonoskopija je metoda pomoću koje se može vizualizirati sluznica debelog crijeva i završnog dijela tankog crijeva. Na kolonoskopiju se upućuju pacijenti koji su primijetili krv u stolici, kod pacijenata s naglim promjenama ritma pražnjenja crijeva, boli u trbuhu, itd., ali i sve osobe starije od 50 godina koje u obitelji imaju povijest bolesti raka debelog crijeva i polipa. Da bi kolonoskopija bila uspješna, izrazito je važna priprema za kolonoskopiju. Preduvjet za kvalitetnu kolonoskopiju je dobro očišćeno crijevo. Dobro očišćeno crijevo prava je garancija kvalitetnog pregleda, a isključuje i mogućnost traume crijeva zbog slabe vidljivosti i potrebu za ponavljanjem pregleda pa onda i samog postupka čišćenja. Idealni način za čišćenje crijeva ne postoji jer svaki bolesnik ne reagira jednako. Ipak bitno je napomenuti nekoliko stvari: kronično opstipirani pacijenti tjedan dana prije samog čišćenja i pregleda moraju svakodnevno uzimati laganu, što više tekuću hranu, a prije obroka popiti 2-3 dcl toplog Donat Mg. tjedan dana prije pretrage iz hrane izbaciti voće sa sitnim košticama (grožđe, kivi..). cijelo vrijeme čišćenja gorkom soli potrebno je uzimati što više tekućine – do 5 l u 24 sata a ako se zahvat izvodi u sedaciji, prekinuti uzimati bilo što na usta šest sati prije pretrage. tjedna dana prije pregleda ne uzimati preparate željeza kako sadržaj crijeva nebi bio katranastog izgleda. U slučaju da ste dijabetičar, na inzulinskoj terapiji, antikoagulntnoj terapiji ili vam je potrebna antibiotska profilaksa, za vas bi priprema za kolonoskopiju trebala biti malo drugačija. U ordinaciji Bona officia dr. Karduma, kao sredstva za čišćenje crijeva koriste natrijev fosfat (tzv. GORKA SOL) te sredstvo na bazi polietilen-glikola (MOVIPREP). Čišćenje crijeva gorkom soli Čišćenje crijeva gorkom soli počinje dan prije planirane pretrage. Doručak je jedini obrok koji trebate imati prije same pretrage, a voće sa sintim košticama svakako trebate izbjegavati. Ako je pretraga planirana u sedaciji, onda šest sati prije zakazane pretrage ne smije se ništa jesti. U slučaju da je pretraga planirana u posljepodnevnim satima, postupak za čišćenje crijeva potrebno je započeti dan prije, nakon laganog ručka sa pijenjem otopine gorke soli u 13 i 17 sati. VIše detalja i uputa za čišćenje crijeva gorkom soli možete naći na web stranici ordinacije Bona officia. Gorka sol se ne preporučuje u bolesnika s dokazanom ili suspektnom upalnom bolešću crijeva, s manifestnim krvarenjem iz crijeva, bolesnicima s bubrežnim zatajenjem, srčanom greškom ili jetrenom bolešću s ascitesom.   Čišćenje preparatima na bazi POLIETILEN-GLIKOLA – MOVIPREP Moviprep je prašak s okusom limuna pakiran u četiri vrećice. Sastoji se od dvije velike vrećice (‘Vrećica A’) i dvije male vrećice (‘Vrećica B’). Prije nego što se započne s čišćenjem Moviprepom potrebna je konzultacija s liječnikom: ako bolujete od kronične bolesti bubrega ako bolujete od srčanog popuštanja ako ste dehidrirani ako imate akutno pogoršanje upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest ili Ulcerozni kolitis). Više informacija o čišćenju crijeva Moviprepom možete pronaći na linku. Bez obzira na koji se način čistili za kolonoskopiju ako uzimate druge lijekove, uzmite ih najmanje jedan sat prije ili najmanje jedan sat nakon uzimanja sredstva za čišćenje, zato što mogu biti isprani kroz probavni sustav i njihovo djelovanje može biti smanjeno, a za više informacija kontaktirajte dr. Karduma, stručnjaka za kolonoskopiju.

Jetra, koja se često naziva i “kemijskom tvornicom” našeg organizma, zbog svog fiziološkog djelovanja ima iznimno važnu ulogu u našem organizmu. Uz današnje utjecaje i apsorpciju toksina, jetra ima krucijalnu ulogu pri očuvanju našeg zdravlja i imuniteta. Kako djeluje jetra? Jetra je drugi najveći unutarnji organ u ljudskom tijelu, a nalazi se u desnom gornjem dijelu trbuha te je najvećim dijelom zaštićena rebrima. Laički objašnjeno, sve tvari koje unesemo u organizam hranom i pićem dolaze u jetru. Jetra tada razvrstava toksine i ostale molekule te detoksikacijskim djelovanjem priprema štetne tvari, odnosno toksine na eliminaciju u obliku mokraće ili fecesa kroz djelovanje bubrega ili crijeva, dok dobre tvari vraća u krvotok. Također, jetra djeluje na sintezu većine proteina u krvi i ima ključnu ulogu kod regulacije razine šećera u krvi.    Što utječe na poremećaj rada jetre? Budući da jetra zaprima brojne toksične tvari, prekomjerna količina štetnih tvari svakako utječe na rad jetre. Tako na rad jetre utječe alkohol, lijekovi, teški metali koje unosimo prehranom te razni otrovi. Zatim, na poremećaj funkcije jetre i metaboličku ravnotežu organizma utječu i smetnje u opskrbi krvlju, kao i drugi poremećaji.   Koji su najčešći simptomi poremećene funkcije jetre? Ako jetra ima poremećenu funkciju, najčešće ćete osjetiti navedene simptome: Umor Glavobolja u pozadini oka Bolovi u zglobovima i mišićima Pojačano znojenje Loš zadah Problemi s kožom u obliku akni i ekcema Probavne smetnje Manjak koncentracije i osjećaj depresije Kako očuvati svoju jetru? Da biste čuvali svoju jetru i svoje zdravlje, važan je proces detoksikacije, odnosno jetrene dijete. Pri tome je važno smanjiti unos soli, masti, alkohola i gaziranih pića, brze hrane, suhomesnatih proizvoda, kave, cigareta i konzervirane hrane. Time će jetra postati manje opterećena i njen rad će se ubrzati. Ono što biste trebali konzumirati jest veći unos voća i povrća, te naravno, tekućine.     Nadalje, najbolje očuvanje svoje jetre postići ćete ako se konzultirate s liječnikom i odradite potrebne pretrage. U Poliklinici Duvnjak se dijagnoza postavlja uz uzimanje anamneze i fizikalni pregled te laboratorijske pretrage krvi, odnosno jetrene testove. Najčešće se radi i ultrazvuk trbuha, a povremeno i CT, magnetska rezonancija te biopsija jetre. Poliklinika Duvnjak je privatna zdravstvena ustanova specijalizirana za pružanje vrhunske zdravstvene usluge od prevencije i dijagnostike do liječenja te zasigurno nećete pogriješiti ako im se obratite za liječenje svoje jetre. Stoga, za očuvanje svoje jetre konzultirajte se s liječnikom i odradite preglede. Tada ćete  najsigurnije i najbolje znati u kakvom stanju je vaša jetra te koje su mjere potrebne kako bi vaš jetra optimalno funkcionirala, a vi ostali zdravi. Foto: freepik

Trud oko mladolikog i zdravog izgleda ima već dugu povijest. Osmišljeni su razni preparati i formule za uljepšavanje izgleda i regeneraciju kože, a terapija matičnim stanicama čini se kao “pravi pogodak”. Podsjetimo se, matične stanice u našem organizmu imaju sposobnost regeneracije drugih stanica te omogućavaju liječenje i zacjeljivanje različitih rana i oštećenja kože te povećanje elastičnosti kože. Tretman matičnim stanicama, zbog svoje iznimne učinkovitosti, može se koristi u različite svrhe: Pomlađivanje lica                 - Korekcija bora oko usta              - Korekcija diskoloracije na koži lica Regeneriracija i korekcija kože dekoltea - koža dekoltea često zna biti oštećena suncem, što kožu čini starijom, kao i nas Korekcija ožiljaka Korekcija podočnjaka i diskoloracije oko očiju Tretiranje alopecije  - regeneracijska terapija za tretiranje ćelavosti Što zapravo podrazumijeva terapija matičnim stanicama? Terapija matičnim stanicama uključuje odvajanje aktivnih matičnih stanica iz masnog tkiva procesom mehaničke filtracije te potom njihovo injektiranje tankim iglicama u željeno područje. Te injektirane matične stanice povoljno djeluju na proizvodnju i sintezu kolagena i elastina u koži, čime se poboljšava elastičnost kože i potiče regeneracija kože. Ova terapija je slična ACP terapiji, odnosno terapiji plazmom obogaćenom proteinima. Razlika je u tome što se kod terapije matičnim stanicama, matične stanice dobivaju iz vlastitog masnog tkiva, a ne iz krvi. No, studije su pokazale da se ove dvije terapije mogu uspješno nadopunjavati, pokazujući još bolje rezultate. Prednost terapije matičnim stanicama kod pomlađivanja kože lica jest dugoročnost učinka. Naime, rezultati pokazuju da ova terapija ima dugoročnije rezultate u odnosu na filere i druge tretmane kože koje uglavnom treba ponavljati u više navrata. Također, rezultati su najvidljiviji nakon 3 do 6 mjeseci. Ovu terapiju vrlo uspješno provode u Poliklinici Kvaternik. Individualnim pristupom, u potpunosti se posvećuju pacijentu, s ciljem što boljih rezultata i zadovoljstva pacijenata. Također navode da tretman nije bolan zbog korištenja lokalne anestezije niti opasan ni u kojem smislu. Iako je jedan tretman uglavnom dostatan, u nekim slučajevima je djelotvornije napraviti više tretmana, a idealan broj tretmana i terapija određuje se nakon detaljnog pregleda, analize i dogovora.

Zasigurno ste čuli za “hepatitis” i koliko je važno čuvati se od hepatitisa. No koliko znate i razumijete što su to virusni hepatitisi i što čine za vaše zdravlje? Virusni hepatitisi iliti hepatitis virusi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo. Poznati su hepatitis virusi A, B, C, D, E i G, a procjenjuje se da čak 95% s virusnim hepatitisom nije svjesna svoje zaraze. Ovisno o stanju bolesti, hepatitis može biti akutni ili kronični. Akutni hepatitis čini iznenadna upala jetre koja traje kraće vremensko razdoblje, dok kronični hepatitis čini upala koja traje duže od 6 mjeseci. Bez liječenja, hepatitis može uzrokovati oštećenje, zatajenje i rak jetre.   Virusni hepatitis A VIrusni hepatitis A osobito pogađa djecu i mladež, a širi se vodom i hranom zagađenim fekalijama. Zbog toga je čest u nerazvijenim zemljama s nižim higijenskim standardom. Često do zaraze dolazi i jedenjem sirovih školjki iz vode zagađene kanalizacijom. Ovaj hepatitis ne prelazi u kroničnu fazu te ne dovodi do ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis A možete pročitati na linku. Virusni hepatitis B Virusni hepatitis B javlja se u svim dijelovima svijeta, a najčešće u subsaharskoj Africi i istočnoj Aziji, zatim Amazoni i južnim i istočnim dijelovima istočne Europe. Uglavnom se prenosi transfuzijom krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktnom, odnosno preko krvi, sperme i sline. Mogu se prenijeti i porodom s majke na dijete. Simptomi su često blagi ili nikakvi, no prijelaskom u kroničnu fazu obično se mogu manifestirati žuticom, tamnom mokraćom, povraćanjem, umorom. Virusni hepatitis B može uzrokovati cirozu i rak jetre. Za dijagnosticiranje virusnog hepatitisa B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis C Virusni hepatitis C raširen je diljem svijeta, iako je najviše rasprostranjen u Africi te središnjoj i istočnoj Aziji. Hepatitits C ima više genotipova virusa, a to su genotip 1 (podtip a i b), 2, 3, 4, 5 i 6. Prvenstveno se prenosi krvlju zaražene osobe, a visoki rizik od zaraze virusnim hepatitisom C imaju intravenski ovisnici o drogama, intranazalni ovisnici o kokainu, primatelji transplantiranih organa te osobe koje su se podvrgle body-piercingu. Što se simptoma tiče, oko 80% zaraženih osoba ne razvija simptome, no u akutnoj fazi mogu se manifestirati u vidu temperature, umora, mučnine i povraćanja, svijetlu stolicu, tramnu boju urina, žuticu te bol u zglobovima. Kronični oblik zaraze može dovesti do oštećenja, odnosno ciroze jetre te do raka jetre. Za testiranje na virusni hepatitis B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis D Virusni hepatitis D poznat je jedino kod nekih osoba koje su se zarazile virusnim hepaittisom B. Uglavnom je rasprostranjen na Mediteranu, Bliskom istoku, Pakistanu, središnjoj i sjevernoj Aziji, Japanu, Tajvanu i dijelovima Afrike. Prenosi se krvnim putem, a oporavak je obično potpun te se kronični oblik virusnog hepatitisa D bilježi u manje od 5% slučajeva. Više o dijagnosticiranju virusnog hepatitisa D možete pročitati na linku. Virusni hepatitis E Virusni hepatitis E raširen je diljem svijeta, no bilježi najčešću pojavu u istočnoj i južnoj Aziji. Pojavljuje se i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama te je najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa, od kojih su genotipovi 1 i 2 pronađeni samo kod ljudi, dok 3 i 4 i kod domaćih i divljih svinja te jelena. Najčešći je u mlađih odraslih osoba, a prenosi se fizičkim kontaktom (“bolest prljavih ruku”) probavnim sustavom, uglavnom konzumacijom kontaminirane hrane i vode. Većina infekcija ovim hepatitisom prolazi spontano, no u kroničnoj fazi može dovesti do rizika od ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis E možete pročitati na linku. Virusni hepatitis G Virusni hepatitis G nije specifičan za određeno geografsko područje, a javlja se u velikom broju oboljelih od hepatitisa B ili hepatitisa C. Širi se krvnim putem i transplantacijom organa. U većini slučajeva je infekcija relativno blaga, no može se razviti u kronični hepatitis. Više dijagnosticiranju virusnog hepatitisa G možete pročitati na linku. Testove na virusne hepatitise možete odraditi u Poliklinici IMUNOMED u Zagrebu, kao što možete odraditi i brojne druge dijagnostike za utvrđivanje imunološkog statusa, autoimunih bolesti i alergija, HIV-a, virusa, bakterija, parazita, gljivica te biokemijske i mikrobiološke pretrage. Foto: freepik