Dental Centar Ostojić

Gubitak većeg broja zuba ili potpuna bezubost mogu otežati žvakanje, govor i svakodnevno nošenje klasične mobilne proteze. Jedna od mogućnosti rehabilitacije jest fiksni protetski rad kojim se cijeli zubni niz jedne čeljusti oslanja na unaprijed planiran broj dentalnih implantata.

U razgovoru o takvoj terapiji često se spominju izrazi All-on-4, All-on-5 i All-on-6. Broj označava koliko implantata nosi fiksni protetski rad u jednoj čeljusti. Ipak, šest implantata nije automatski bolje rješenje od pet, kao što ni četiri implantata nisu prikladna za svakog pacijenta.

Broj implantata određuje se tek nakon pregleda, analize snimki, procjene količine i kvalitete kosti, zagriza te planiranog izgleda i konstrukcije budućeg rada.

Što podrazumijevaju All-on-5 i All-on-6?

Kod All-on-5 koncepta fiksni zubni niz oslanja se na pet implantata, dok se kod All-on-6 koristi šest implantata. Implantati se raspoređuju duž čeljusti kako bi zajedno nosili protetsku konstrukciju i prenijeli sile nastale tijekom žvakanja.

Ne postavlja se zaseban implantat za svaki izgubljeni zub. Više zuba povezuje se u jedinstven ili segmentiran protetski rad koji se pričvršćuje na raspoređene implantate.

Međunarodni implantološki konsenzus preporučuje najmanje četiri odgovarajuće raspoređena implantata za jednodijelnu fiksnu rehabilitaciju cijele čeljusti. Pritom naglašava da se konačan broj ne bira samo prema minimalnom kriteriju, nego prema anatomiji, položaju implantata, duljini protetskih nastavaka, vrsti materijala, stanju suprotne čeljusti i mogućnosti održavanja higijene.

Više implantata ne znači automatski bolji rezultat

Pacijentu se može činiti logičnim da veći broj implantata uvijek donosi sigurniji i dugotrajniji rad. Međutim, znanstveni podaci ne pokazuju jednostavnu povezanost prema kojoj svaki dodatni implantat automatski povećava uspješnost terapije.

ITI konsenzus, temeljen na većem broju kliničkih istraživanja, nije pronašao statistički značajnu razliku u preživljenju implantata i protetskih radova kada se rehabilitacije s manje od pet implantata uspoređuju s onima na pet ili više implantata.

Istraživanja koja izravno uspoređuju fiksne radove na četiri i šest implantata također su pokazala visoku uspješnost obje mogućnosti, bez dosljedno potvrđene prednosti jednog broja u svim kliničkim situacijama.

Važnije od samog broja jest mogu li implantati biti postavljeni u povoljan položaj, jesu li dovoljno stabilni i može li se izraditi protetski rad koji omogućuje pravilnu raspodjelu sila i svakodnevno čišćenje.

Kada se može razmatrati pet ili šest implantata?

Veći broj implantata može se razmatrati kada anatomija čeljusti omogućuje njihovu pravilnu raspodjelu i kada dodatna potpora odgovara planiranoj konstrukciji rada.

To ne znači da se implantati postavljaju samo zato što za njih postoji slobodan prostor. Svaki položaj mora imati jasnu ulogu u budućoj protetskoj rehabilitaciji.

Pri odabiru broja i rasporeda uzimaju se u obzir:

količina i kvaliteta kosti

oblik i širina čeljusnog grebena

položaj sinusa i živaca

mogućnost raspoređivanja implantata prema stražnjem dijelu čeljusti

stanje zagriza i suprotnih zuba

duljina budućeg zubnog niza

vrsta i materijal protetskog rada

mogućnost pravilne oralne higijene.

Kirurški plan zato se ne bi trebao izrađivati odvojeno od protetskog plana. Najprije treba odrediti kakav se završni rad želi izraditi, a zatim planirati implantate koji će ga nositi.

Raspodjela implantata važnija je od njihova zbrajanja

Implantati trebaju biti postavljeni tako da stvore odgovarajuću prednje-stražnju raspodjelu potpore. Kada su svi implantati koncentrirani samo u prednjem dijelu čeljusti, stražnji dio protetskog rada može ostati bez izravne potpore.

Takav produženi dio naziva se konzola ili cantilever. Njegova duljina i opterećenje moraju se pažljivo planirati jer prevelika poluga može povećati opterećenje implantata, vijaka i protetskog materijala.

Peti ili šesti implantat može imati smisla kada se njime postiže povoljnija raspodjela potpore, smanjuje duljina konzole ili omogućuje drukčiji dizajn budućeg rada. Dodatni implantat koji se zbog anatomskih ograničenja ne može pravilno rasporediti ne mora donijeti jednaku biomehaničku korist.

Zbog toga dvije osobe s jednakim brojem izgubljenih zuba mogu dobiti različit plan terapije.

Je li šest implantata češći izbor u gornjoj čeljusti?

Gornja i donja čeljust razlikuju se po obliku, gustoći kosti i anatomskim ograničenjima. U stražnjem dijelu gornje čeljusti položaj maksilarnih sinusa i raspoloživa visina kosti mogu utjecati na izbor mjesta i duljine implantata.

U kliničkim istraživanjima rehabilitacija gornje čeljusti često su korištena četiri implantata s nagnutim stražnjim implantatima ili šest paralelnije postavljenih implantata. Obje mogućnosti mogu biti klinički opravdane kada su pravilno indicirane i izvedene.

Šest implantata može se razmatrati kada postoji dovoljno kosti i prostora za njihovu povoljnu raspodjelu. Međutim, zbog dodatnog implantata ponekad može biti potrebno proširenje područja zahvata ili nadogradnja kosti, što terapiju čini složenijom i invazivnijom. ITI navodi da se koštana augmentacija može razmatrati kada je potrebna radi povećanja broja ili raspodjele implantata prema protetskom planu.

Utjecaj zagriza i suprotnih zuba

Opterećenje implantološkog rada nije jednako kod svih pacijenata. Važno je nalazi li se u suprotnoj čeljusti mobilna proteza, prirodni zubi ili također fiksni implantološki rad.

Prirodni zubi ili druga fiksna konstrukcija mogu stvarati drukčije sile od mobilne proteze. Zbog toga se stanje suprotne čeljusti mora uključiti u planiranje broja implantata, rasporeda kontakata i materijala protetskog rada. ITI ga navodi među osnovnim čimbenicima pri planiranju potpune fiksne rehabilitacije.

Posebna se pozornost posvećuje pacijentima koji snažno stišću ili škripaju zubima. Sustavni pregled i metaanaliza pokazali su da je vjerojatni bruksizam povezan s većim rizikom neuspjeha implantata, dok dugoročna istraživanja bilježe i povećanu učestalost tehničkih komplikacija poput oštećenja protetskog materijala.

Kod takvih pacijenata ne odlučuje se samo o broju implantata. Potrebno je pažljivo planirati zagriz, odabrati odgovarajuću konstrukciju i materijal te prema procjeni razmotriti zaštitnu noćnu udlagu.

Kada dodatni implantati mogu pružiti više mogućnosti?

Jedan od razloga za razmatranje većeg broja implantata jest mogućnost drukčijeg oblikovanja protetskog rada. Umjesto jedinstvene konstrukcije koja povezuje cijelu čeljust, u određenim slučajevima može se planirati segmentirani rad.

ITI navodi da dodatni implantati mogu omogućiti izradu fiksne rehabilitacije u više segmenata. Također preporučuje da se pri odabiru broja razmotri što bi se dogodilo s potporom rada kada bi jedan implantat u budućnosti razvio komplikaciju ili se više ne bi mogao koristiti.

Ipak, nije ispravno zaključiti da će se rad na šest implantata nužno moći nastaviti koristiti bez promjene ako jedan implantat zakaže. To ovisi o njegovu položaju, dizajnu konstrukcije i stanju preostalih implantata. Svaka takva situacija zahtijeva novu kliničku i radiološku procjenu.

Može li se privremeni fiksni rad postaviti odmah?

U određenim slučajevima implantati se mogu opteretiti privremenim fiksnim radom ubrzo nakon zahvata. Takav pristup često se naziva neposrednim ili imedijatnim opterećenjem.

Mogućnost trenutačnog postavljanja privremenih zuba ne ovisi samo o tome je li ugrađeno pet ili šest implantata. Potrebna je odgovarajuća početna stabilnost svakog važnog implantata, povoljan raspored, kontroliran zagriz i mogućnost izrade dovoljno čvrste povezane konstrukcije.

Na odluku utječu i kvaliteta kosti, potreba za nadogradnjom, oblik implantata, sistemsko zdravlje pacijenta te iskustvo kliničkog tima.

Kada potrebni uvjeti nisu ostvareni, sigurniji plan može uključivati razdoblje cijeljenja prije opterećenja implantata.

Što obuhvaća procjena prije donošenja odluke?

Planiranje potpune rehabilitacije započinje razgovorom o očekivanjima, zdravstvenom stanju, lijekovima, pušenju, prethodnim dentalnim zahvatima i poteškoćama s postojećim zubima ili protezom.

Kliničkim pregledom procjenjuju se zubno meso, preostali zubi, zagriz, prostor za budući rad, linija osmijeha i mogućnost održavanja higijene. Trodimenzionalna radiološka snimka može pomoći u analizi visine i širine kosti te odnosa prema anatomskim strukturama.

Na temelju tih podataka planira se:

mogu li se određeni prirodni zubi sačuvati

jesu li potrebna vađenja

koliko se implantata može povoljno postaviti

treba li nadogradnja kosti

hoće li rad biti jednodijelan ili segmentiran

kada se implantati mogu opteretiti

koji je protetski materijal prikladan.

Konsenzus stručnjaka posebno naglašava da se prije vađenja preostalih zuba trebaju razmotriti i mogućnosti njihova očuvanja te pacijentu objasniti dostupne alternative.

Održavanje je važno bez obzira na broj implantata

Fiksni rad na implantatima ne dobiva karijes na isti način kao prirodni zub, ali tkivo oko implantata može razviti upalu. Na konstrukciji i oko nje također se mogu pojaviti trošenje, odlamanje materijala, popuštanje vijaka i druge tehničke komplikacije.

Dugoročna istraživanja potpunih fiksnih implantoloških radova pokazuju visoko preživljenje implantata i proteza, ali istodobno potvrđuju da biološke i tehničke komplikacije nisu rijetke te zahtijevaju redovito praćenje i održavanje.

Pacijent treba naučiti čistiti prostor ispod protetskog rada odgovarajućim interdentalnim pomagalima, četkicama ili oralnim tušem prema dobivenim uputama. Kontrole omogućuju pregled zubnog mesa, implantata, zagriza, vijaka i protetskog materijala.

Veći broj implantata ne umanjuje potrebu za higijenom. Konstrukcija mora biti planirana tako da se površine mogu redovito i temeljito čistiti.

Individualan plan važniji je od naziva metode

All-on-5 i All-on-6 mogu biti prikladna rješenja za pojedine pacijente kojima je potrebna potpuna fiksna rehabilitacija jedne ili obje čeljusti. Veći broj implantata najčešće se razmatra kada anatomija omogućuje njihovu korisnu raspodjelu, kada to odgovara protetskom dizajnu ili kada se želi ostvariti drukčija organizacija potpore.

Međutim, odluku ne treba temeljiti samo na želji za što većim brojem implantata. Najbolje rješenje proizlazi iz odnosa anatomskih uvjeta, zagriza, općeg zdravlja, higijenskih mogućnosti i planiranog protetskog rada.

Za detaljan pregled, analizu snimki i izradu individualnog plana implantološko-protetske terapije obratite se Dental Centru Ostojić iz Zagreba.

Nakon procjene stručni tim može objasniti prednosti i ograničenja različitih mogućnosti te utvrditi je li za određenu čeljust opravdana rehabilitacija na četiri, pet, šest ili drugom broju implantata.