15°C
Dental Centar Ostojić
Resnički put 48, 10040 Zagreb
Stomatološka ordinacija: implantati - protetika - oralna kirurgija - estetska stomatologija - ct centar
Atrofija čeljusne kosti - uzroci, posljedice i rješenja
Objavljeno: 9.9.2025. 15:52
Gubitak kosti u čeljusti (atrofija čeljusti) čest je problem koji nastaje kada čeljust izgubi potporu i stimulaciju prirodnih zuba. To se najčešće događa nakon gubitka jednog ili više zuba, ali i zbog bolesti zubnog mesa poput parodontoze. Bez zuba koji prilikom žvakanja prenose pritisak na kost, ona postupno slabi i resorbira se.
Ovaj proces atrofije u početku je spor i neprimjetan, no s vremenom može dovesti do ozbiljnih funkcionalnih i estetskih problema – od promjena u izgledu lica do otežanog nošenja proteza i ugradnje implantata.
Zašto dolazi do atrofije kosti u čeljusti?
Nedostatak zuba kao glavni uzrok. Prirodni zub ukorijenjen je u čeljusnu kost i tijekom žvakanja prenosi opterećenje koje stimulira kost te pomaže u održavanju njezine gustoće. Kada zub nedostaje, organizam “zaključuje” da kost više nije potrebna na tom mjestu, pa se ona počinje resorbirati (razgrađivati).
U prvoj godini nakon gubitka zuba može nestati i do 25% okolne kosti, a proces se nastavlja i dalje kroz godine.
Drugim riječima, nedostatak zuba zapravo uzrokuje gubitak kosti u čeljusti zbog atrofije (slabljenja i smanjenja koštanog tkiva) što dovodi do promjene strukture lica.
Često lice poprima “uvučen” izgled, obrazi i usne gube potporu te osoba može djelovati starije nego što jest.
Parodontoza je kronična upalna bolest potpornog tkiva zuba koja, ako se ne liječi, postupno razara kost koja drži zube, uzrokujući klimavost i ispadanje zuba. Zapravo, uz nedostatak zuba, uznapredovali parodontitis jedan je od najčešćih uzroka propadanja čeljusne kosti.
Gubitak kosti u čeljusti može nastati i uslijed ozljeda ili traume.
Također, dugotrajno nošenje potpune proteze doprinosi atrofiji. Neke sistemske bolesti ili genetika također mogu ubrzati resorpciju kosti, no uglavnom su nedostatak zuba i parodontna bolest ključni krivci.
Posljedice atrofije čeljusti
Problemi s protezama i žvakanjem
Kako se kost povlači, mijenja se i oblik čeljusnog grebena. Totalne ili parcijalne proteze koje su nekad pristajale mogu postati nestabilne i “klimave” zbog gubitka retencije. Pacijenti s izraženom atrofijom često se žale da im zubna proteza ispada, žulja ili da njome ne mogu učinkovito žvakati hranu. Tvrda hrana postaje izazov, a može doći i do bolova podležeće sluznice.
Promjene u izgledu lica
Resorpcija čeljusne kosti utječe i na strukturu lica. Kako nestaje potpora za obraze i usne, lice dobiva upali, stariji izgled sa izraženijim borama oko usta. Čeljust se može činiti kraćom, a udaljenost između nosa i brade smanjuje se (“propala” brada).
Ovi estetski efekti mogu utjecati na samopouzdanje pacijenata i kvalitetu života.
Funkcionalne tegobe
Osim otežanog žvakanja, atrofija kosti može utjecati i na govor. Gubitkom potpornih struktura, pacijenti mogu dobiti poteškoće s izgovorom određenih glasova, a proteze koje “plešu” u ustima mogu uzrokovati mucanje ili šuštanje prilikom govora. Nadalje, smanjenje visine zagriza zbog propadanja kosti može dovesti do bolova u čeljusnom zglobu te napetosti u žvačnim mišićima.
Teža ugradnja implantata
Kod blaže do umjerene atrofije često su potrebne dodatne oralno-kirurške metode poput augmentacije (nadogradnje) kosti ili sinus-lifta (podizanja sinusa) kako bi se stvorilo mjesta za implantate.
U slučajevima teške atrofije alveolarnog grebena, standardni implantati možda se uopće ne mogu ugraditi bez prethodne rekonstrukcije kosti.
Sprječavanje i liječenje gubitka kosti
Što učiniti i kako usporiti ili zaustaviti proces?
Ugradnjom implantata na vrijeme
Najbolja prevencija daljnje atrofije jest nadomjestiti izgubljeni zub čim prije, idealno dentalnim implantatom. Pravovremenom ugradnjom implantata proces gubitka kosti može se usporiti ili čak zaustaviti.
Implantat kroz proces oseointegracije srasta s kosti i dugoročno održava volumen kosti slično kao prirodni zub.
Stoga, ako vam nedostaje zub, ne odgađajte njegovo nadomještanje.
Liječenje paradontoze
Za pacijente kod kojih je prisutna parodontoza, ključan korak je temeljito parodontološko liječenje (čišćenje zubnog kamenca i kiretaža parodontnih džepova, eventualno parodontna kirurgija) kako bi se upala zaustavila.
Važno je napomenuti da i nakon ugradnje implantata higijena mora biti vrhunska, jer se u protivnom može razviti periimplantitis (upala oko implantata) koji također može uzrokovati gubitak kosti oko implantata.
Moderni kirurški pristupi
U slučajevima kada je do atrofije već došlo, postoje metode kojima se može regenerirati ili nadomjestiti izgubljena kost. To uključuje postupke koštane augmentacije (presađivanje kosti ili umjetnih koštanih materijala koji potiču stvaranje nove kosti) i vođenu regeneraciju kosti.
U gornjoj čeljusti, podizanje sinusa (sinus-lift) česta je metoda za rješavanje bezubosti u stražnjim dijelovima gornje čeljusti.
Svi ovi zahvati produžuju trajanje terapije (koštana regeneracija traje mjesecima), ali su dobro utvrđeni načini za pripremu terena za klasične implantate.
Revolucionarna rješenja za ekstremnu atrofiju
Za pacijente kod kojih su klasični implantati nemogući unatoč svim navedenim metodama (kada je čeljusna kost izrazito atrofirala), moderna implantologija razvila je posebna rješenja.
Jedno od njih su Zygoma implantati, implantati koji se sidre u jagodičnu kost.
Drugo inovativno rješenje su subperiostalni implantati, tzv. “zero bone” implantati, koji se ne ugrađuju unutar kosti već se postavljaju površinski na kost. Subperiostalni implantati su potpuno prilagođeni obliku vaše čeljusti te mogu ponijeti fiksne zube čak i kod najteže atrofije.
