Interna medicina i dijagnostika - Trešnjevka

Čista i mekana koža san je svake osobe. Dok se pravilnom njegom kože može postići sjajan rezultat, željeni izgled mogu narušiti izrasline koje se ne mogu spriječiti njegom. Neke od takvih promjena na koži su ateromi i lipomi. Riječ je o promjenama na koži koje se javljaju na gotovo svim dijelovima tijela osim na tabanima i dlanovima, a iako ponekad podsjećaju na akne, istiskanje nikako nije preporučeno. Ateromi (lojne ciste) Aterom je benigna izraslina u području kože i potkožnog tkiva koja nastaje zbog pojačanog lučenja i začepljenja izvodnog kanala žlijezde lojnice. S obzirom na to da se ne može drenirati, loj koji je gustog bjelkastog sadržaja nakuplja se unutar žlijezde i stvara se cista oko koje se formira kapsula. Ako nisu upaljeni, ateromi su bezbolni čvorići veličine od 5 mm do nekoliko cm, a tijekom vremena se povećavaju. Na dodir su mekane ili tvrde konzistencije, oštro ograničeni od okoline, žućkaste boje ili boje kože. Nastanak ove lojne ciste nije moguće spriječiti jer ne postoje preventivne mjere. Lipomi (benigni čvorići) Lipomi su dobroćudne izrasline – benigni tumori, odnosno nakupine masnog tkiva. Radi se o najčešćim tumorima mekih tkiva, a nalaze se u oko 1 % populacije. Najčešći su u odraslih osoba, a mogu se razviti i kod djece. Lipomi mogu nastati u površnom, odnosno potkožnom dijelu masnog tkiva ili pak mogu biti smješteni u dubokom masnom tkivu. Za razliku od ateroma, nemaju čvrstu formiranu kapsulu koja ih oštro odvaja od okolnog tkiva. Mogu biti pravilnog (okruglog ili ovalnog) ili nepravilnog oblika te ponekad mogu imati tanku ovojnicu koja predstavlja granicu tumora i normalnog okolnog masnog tkiva. Veličina lipoma može biti različita, no rijetko veličinom prelaze 2 cm. Oni promjera manjeg od 5 cm su najčešće smješteni površno, a u dubljim slojevima se obično nalaze lipomi veći od 5 cm. Lipomi su, za razliku od ateroma, najčešće asimptomatski, ali ako narastu veći od 3 cm (do 15 i više cm) mogu početi stvarati probleme. Ti problemi mogu biti estetske, kao i funkcionalne prirode zbog pritiska na okolne strukture. Osim toga, ako traju dulji niz godina, lipomi mogu prerasti u svoju zloćudnu varijantu – liposarkom. Upravo zato se uklanjanje lipoma preporučuje kako iz estetskih, tako i iz zdravstvenih i preventivnih razloga. Tijek operativnog zahvata Uklanjanje ateroma, kao i uklanjanje lipoma, vrši se kirurški. Naime, jedino uspješno liječenje ateroma jest operacija ateroma, odnosno kirurška ekscizija. U lokalnoj anesteziji aterom se u cijelosti odstranjuje (lojna cista sa svim sadržajem i kapsulom). Uklanjane lipoma se isto tako vrši pod lokalnom anestezijom, kirurškom ekscizijom, odnosno izrezivanjem cijelog sadržaja ovih masnih nakupina. Važno je napomenuti da se za vrijeme akutne upale aterom ne smije istiskivati jer se time može samo pogoršati upala. Kada nastane upala, oni se čak niti kirurški ne uklanjaju odmah već se incizijom drenira samo sadržaj ateroma. Potom se provodi antibiotska terapija, a ukloniti se mogu tek nakon što se upala sanira. Može doći i do spontane rupture ciste i pražnjenja gnojnog sadržaja, međutim aterom će se u narednom periodu najvjerojatnije formirati na istom mjestu. Nakon upale, kirurško liječenje je često kompliciranije te zahtijeva širi rez jer se odstranjuje i okolno masno tkivo i koža. Tada, prema tome, ostaje i veći ožiljak, zbog čega se preporučuje da se ateromi preventivno uklone prije nego što dođe do upale. Priprema za zahvat Za uklanjanje lipoma i ateroma nije potrebna posebna priprema. Ako uzimate neke od lijekova iz skupine antikoagulansa, potrebno je te lijekove prestati trošiti nekoliko dana prije zahvata. Oporavak Oporavak nakon operacije ateroma, kao i nakon operacije lipoma je brz te nema potrebe za postoperativnom primjenom antibiotika niti analgetika. Pacijent se isti dan vraća svakodnevnim aktivnostima te nije potrebna nikakva posebna postoperativna njega. Nakon uklanjanja ateroma konci se odstranjuju unutar 7-14 dana, a u slučaju lipoma unutar 8-14 dana. Osim toga, kod velikih lipoma ponekad je potrebno staviti aktivnu sukciju (dren) koja se odstranjuje unutar 24-48 sati. Nakon operacijskog zahvata uglavnom ne ostaju ožiljci. Ako je izgled ili zdravlje vaše kože ugroženo ateromima ili lipomima, s povjerenjem se obratite poliklinici za dijagnostiku i liječenje koja obuhvaća široki spektar zdravstvenih djelatnosti i koja okuplja tim vrhunskih medicinskih stručnjaka te omogućuje brzo i kvalitetno rješavanje Vaših zdravstvenih problema - Poliklinici Kvaternik! Apsolutna posvećenost potrebama pacijenata te prije svega stručnost i dugogodišnje iskustvo naših liječnika, ključ su poslovanja Poliklinike Kvaternik. Misija nam je najsuvremenijim metodama dijagnostike i liječenja pružiti najbolju uslugu našim pacijentima.

Zasigurno ste čuli za “hepatitis” i koliko je važno čuvati se od hepatitisa. No koliko znate i razumijete što su to virusni hepatitisi i što čine za vaše zdravlje? Virusni hepatitisi iliti hepatitis virusi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo. Poznati su hepatitis virusi A, B, C, D, E i G, a procjenjuje se da čak 95% s virusnim hepatitisom nije svjesna svoje zaraze. Ovisno o stanju bolesti, hepatitis može biti akutni ili kronični. Akutni hepatitis čini iznenadna upala jetre koja traje kraće vremensko razdoblje, dok kronični hepatitis čini upala koja traje duže od 6 mjeseci. Bez liječenja, hepatitis može uzrokovati oštećenje, zatajenje i rak jetre.   Virusni hepatitis A VIrusni hepatitis A osobito pogađa djecu i mladež, a širi se vodom i hranom zagađenim fekalijama. Zbog toga je čest u nerazvijenim zemljama s nižim higijenskim standardom. Često do zaraze dolazi i jedenjem sirovih školjki iz vode zagađene kanalizacijom. Ovaj hepatitis ne prelazi u kroničnu fazu te ne dovodi do ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis A možete pročitati na linku. Virusni hepatitis B Virusni hepatitis B javlja se u svim dijelovima svijeta, a najčešće u subsaharskoj Africi i istočnoj Aziji, zatim Amazoni i južnim i istočnim dijelovima istočne Europe. Uglavnom se prenosi transfuzijom krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktnom, odnosno preko krvi, sperme i sline. Mogu se prenijeti i porodom s majke na dijete. Simptomi su često blagi ili nikakvi, no prijelaskom u kroničnu fazu obično se mogu manifestirati žuticom, tamnom mokraćom, povraćanjem, umorom. Virusni hepatitis B može uzrokovati cirozu i rak jetre. Za dijagnosticiranje virusnog hepatitisa B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis C Virusni hepatitis C raširen je diljem svijeta, iako je najviše rasprostranjen u Africi te središnjoj i istočnoj Aziji. Hepatitits C ima više genotipova virusa, a to su genotip 1 (podtip a i b), 2, 3, 4, 5 i 6. Prvenstveno se prenosi krvlju zaražene osobe, a visoki rizik od zaraze virusnim hepatitisom C imaju intravenski ovisnici o drogama, intranazalni ovisnici o kokainu, primatelji transplantiranih organa te osobe koje su se podvrgle body-piercingu. Što se simptoma tiče, oko 80% zaraženih osoba ne razvija simptome, no u akutnoj fazi mogu se manifestirati u vidu temperature, umora, mučnine i povraćanja, svijetlu stolicu, tramnu boju urina, žuticu te bol u zglobovima. Kronični oblik zaraze može dovesti do oštećenja, odnosno ciroze jetre te do raka jetre. Za testiranje na virusni hepatitis B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis D Virusni hepatitis D poznat je jedino kod nekih osoba koje su se zarazile virusnim hepaittisom B. Uglavnom je rasprostranjen na Mediteranu, Bliskom istoku, Pakistanu, središnjoj i sjevernoj Aziji, Japanu, Tajvanu i dijelovima Afrike. Prenosi se krvnim putem, a oporavak je obično potpun te se kronični oblik virusnog hepatitisa D bilježi u manje od 5% slučajeva. Više o dijagnosticiranju virusnog hepatitisa D možete pročitati na linku. Virusni hepatitis E Virusni hepatitis E raširen je diljem svijeta, no bilježi najčešću pojavu u istočnoj i južnoj Aziji. Pojavljuje se i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama te je najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa, od kojih su genotipovi 1 i 2 pronađeni samo kod ljudi, dok 3 i 4 i kod domaćih i divljih svinja te jelena. Najčešći je u mlađih odraslih osoba, a prenosi se fizičkim kontaktom (“bolest prljavih ruku”) probavnim sustavom, uglavnom konzumacijom kontaminirane hrane i vode. Većina infekcija ovim hepatitisom prolazi spontano, no u kroničnoj fazi može dovesti do rizika od ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis E možete pročitati na linku. Virusni hepatitis G Virusni hepatitis G nije specifičan za određeno geografsko područje, a javlja se u velikom broju oboljelih od hepatitisa B ili hepatitisa C. Širi se krvnim putem i transplantacijom organa. U većini slučajeva je infekcija relativno blaga, no može se razviti u kronični hepatitis. Više dijagnosticiranju virusnog hepatitisa G možete pročitati na linku. Testove na virusne hepatitise možete odraditi u Poliklinici IMUNOMED u Zagrebu, kao što možete odraditi i brojne druge dijagnostike za utvrđivanje imunološkog statusa, autoimunih bolesti i alergija, HIV-a, virusa, bakterija, parazita, gljivica te biokemijske i mikrobiološke pretrage. Foto: freepik

Jetra, koja se često naziva i “kemijskom tvornicom” našeg organizma, zbog svog fiziološkog djelovanja ima iznimno važnu ulogu u našem organizmu. Uz današnje utjecaje i apsorpciju toksina, jetra ima krucijalnu ulogu pri očuvanju našeg zdravlja i imuniteta. Kako djeluje jetra? Jetra je drugi najveći unutarnji organ u ljudskom tijelu, a nalazi se u desnom gornjem dijelu trbuha te je najvećim dijelom zaštićena rebrima. Laički objašnjeno, sve tvari koje unesemo u organizam hranom i pićem dolaze u jetru. Jetra tada razvrstava toksine i ostale molekule te detoksikacijskim djelovanjem priprema štetne tvari, odnosno toksine na eliminaciju u obliku mokraće ili fecesa kroz djelovanje bubrega ili crijeva, dok dobre tvari vraća u krvotok. Također, jetra djeluje na sintezu većine proteina u krvi i ima ključnu ulogu kod regulacije razine šećera u krvi.    Što utječe na poremećaj rada jetre? Budući da jetra zaprima brojne toksične tvari, prekomjerna količina štetnih tvari svakako utječe na rad jetre. Tako na rad jetre utječe alkohol, lijekovi, teški metali koje unosimo prehranom te razni otrovi. Zatim, na poremećaj funkcije jetre i metaboličku ravnotežu organizma utječu i smetnje u opskrbi krvlju, kao i drugi poremećaji.   Koji su najčešći simptomi poremećene funkcije jetre? Ako jetra ima poremećenu funkciju, najčešće ćete osjetiti navedene simptome: Umor Glavobolja u pozadini oka Bolovi u zglobovima i mišićima Pojačano znojenje Loš zadah Problemi s kožom u obliku akni i ekcema Probavne smetnje Manjak koncentracije i osjećaj depresije Kako očuvati svoju jetru? Da biste čuvali svoju jetru i svoje zdravlje, važan je proces detoksikacije, odnosno jetrene dijete. Pri tome je važno smanjiti unos soli, masti, alkohola i gaziranih pića, brze hrane, suhomesnatih proizvoda, kave, cigareta i konzervirane hrane. Time će jetra postati manje opterećena i njen rad će se ubrzati. Ono što biste trebali konzumirati jest veći unos voća i povrća, te naravno, tekućine.     Nadalje, najbolje očuvanje svoje jetre postići ćete ako se konzultirate s liječnikom i odradite potrebne pretrage. U Poliklinici Duvnjak se dijagnoza postavlja uz uzimanje anamneze i fizikalni pregled te laboratorijske pretrage krvi, odnosno jetrene testove. Najčešće se radi i ultrazvuk trbuha, a povremeno i CT, magnetska rezonancija te biopsija jetre. Poliklinika Duvnjak je privatna zdravstvena ustanova specijalizirana za pružanje vrhunske zdravstvene usluge od prevencije i dijagnostike do liječenja te zasigurno nećete pogriješiti ako im se obratite za liječenje svoje jetre. Stoga, za očuvanje svoje jetre konzultirajte se s liječnikom i odradite preglede. Tada ćete  najsigurnije i najbolje znati u kakvom stanju je vaša jetra te koje su mjere potrebne kako bi vaš jetra optimalno funkcionirala, a vi ostali zdravi. Foto: freepik

Godine donose brojne promjene u našim životima i dok je većina tih promjena pozitivnog karaktera i odnose se na zadovoljstvo i mir u duši, fizičke su promjene kudikamo drukčije od psihičkih. Fizičke promjene koje se događaju kako godine prolaze nikoga ne zaobilaze ili pošteđuju. Iako bismo starost trebali prigrliti i biti ponosni na svaku boru koja nam krasi lice, one grozne vrećice ispod očiju nitko od nas ne može zavoljeti, zar ne? Često izgledaju vrlo neprirodno i odaju dojam kao da smo bolesni ili se zaista dugo nismo naspavali. Ipak, postoji rješenje i za taj estetski problem.   Što su to vrećice ispod očiju i zašto nastaju? Neugodna pojava smještena ispod donjih kapaka, svima poznatija kao vrećice, zapravo su sasvim prirodna pojava koja nastupa starenjem kože, a često se pojavljuju između trećeg i četvrtog desetljeća u različitim intenzitetima kod pojedinaca. Razloga za njihovu pojavu je mnogo, a većina su bezopasni, iako pojava ponekad može upućivati i na bolest štitnjače. Većinom se pojavljuju jer imamo genetsku predispoziciju za njihov nastanak te se povećava obujam masnoga tkiva  koje je s godinama sve opuštenije i gubi potporu, zbog atrofije vezivnog tkiva. Postoje brojni drugi fizički razlozi zaslužni za pojavu vrećica ispod očiju, a pretjerana izloženost suncu prednjači među njima.   Kako ih se riješiti? Postoji mnogo načina za ublažiti vidljivost vrećica ispod očiju. Naime, dio kože oko očiju spada u jedne od najosjetljivijih dijelova same kože pa je ta neugodna pojava teško rješiva isključivo prirodnim putem, ali može pomoći u smanjenju vidljivosti dok problem nije poveći. Preporučuje se koristiti hladne obloge na tom području ili određene kreme koje hlade, piti puno tekućine, izbjegavati alkohol i cigarete, ne izlagati se suncu bez zaštite, ali prije svega dati tijelu dovoljno sna. Iako su svi navedeni savjeti dobri, oni su često nedovoljno za uspješno i kompletno saniranje problema. Tretman za rješavanje vrećica ispod očiju Operativni zahvati na koži oko očiju uzeli su maha i mnogi se odlučuju na njih jer su učinkoviti, a oporavak traje izrazito kratko. Upravo tako jednim zahvatom u kratkom vremenskom roku možete riješiti veliki problem koji vas muči već duže vrijeme, a možda čak i godinama. Očna poliklinika "Okulistički centar" nudi široku ponudu zahvata poput operacije vjeđa, blefaroplastike, uklanjanja vrećica ispod očiju i brojnih drugih zahvata koji mogu poboljšati kvalitetu vašeg života, povećati samopouzdanje i omogućiti Vam da starite dostojanstveno i sigurno! Foto: Freepik

Iako svi liječnički pregledi nisu jednako ugodni, neizbježni su i spašavaju živote. Neizmjerno je isplativije pretrpjeti nekoliko trenutaka neugode, nego završiti s teškom dijagnozom prekasno. Ako ste dobili uputnicu za rektosigmoidoskopiju i niste točno sigurni što to znači i kako se za pregled pripremiti – donosimo savjete u nastavku! I ne brinite, iako ne zvuči najbolje na svijetu, pregled je rutinski i uopće ne tako neugodan kako vam se možda trenutno čini. Što je to rektosigmoidoskopija? Rektosigmoidoskopija naziv je za liječnički pregled sigmoidnog crijeva i rektuma, odnosno završnog dijela debelog crijeva. Pregled se vrši pomoću endoskopa, optičkog instrumenta koji omogućuje detaljan pregled svih dijelova i struktura navedenoga dijela debeloga crijeva. Rektosigmoidoskopija se vrši uz anesteziju o kojoj brine anesteziolog, te je zbog toga apsolutno bezbolan pregled. Za što je korisna rektosigmoidoskopija? Rektosigmoidoskopija je pregled brojnih beneficija, a dug i sretan život koji vam može omogućiti glavna je od njih. Na pregled se ne treba odlaziti prečesto niti prerano ako za to nema realne potrebe. Postoje li u vašoj obitelji slučajevi raka debeloga crijeva, liječnik će vam dati uputnicu za pregled u dobi od vjerojatno 10 godina manje nego je vašoj bliskoj osobi rak otkriven. Dobro je prekontrolirati se nakon 50. godine života jer je tada šansa za dobiti neku od takve vrste bolesti češća. Kako se pripremiti za pregled? Za rektosigmoidoskopiju pripreme su poprilično jednostavne. Dan prije trebali biste samo za prvi obrok, odnosno doručak, pojesti neku laganiju hranu, a kasnije tijekom dana u tijelo unositi isključivo tekućinu kako bi se Vaš sustav očistio. Za ručak je dozvoljeno pojesti i laganiju juhu, ali kasnije piti samo vodu. U 20 sati te ujutro oko 5 sati trebate staviti jedan čepić Dulcolaxa u debelo crijevo. Očistiti organizam putem neke vrste detoksa unoseći samo tekućinu korisno je s vremena na vrijeme tako da ćete pripremom za rektosigmoidoskopiju zapravo učiniti dodatnu dobru stvar za svoje zdravlje. Privatna ordinacija Bona Officia dr. Kardum d.o.o. primjer je ordinacije koja ide u korak s vremenom što se tiče opremljenosti, stručnosti, suradnje s važnim medicinskim institucijama, a smještena je na Kaptolu te je cijeli prostor prilagođen osobama s invaliditetom. Pregledi su pristupačni, a liječnici stručni te će vam pristupiti individualno i s najvećom pažnjom odgovoriti na sva važna pitanja koja im postavite. Zdravlje njihovih pacijenata na prvome im je mjestu, a tu su za vas od davne 2006. godine. Za prvi pregled dovoljno je naručiti se online preko web stranice, a za sve upite možete im se obratiti putem br. telefona 01 46 80 993. Foto: Freepik

Endoskopski pregled je pregled grla i nosa. Može se napraviti bez sedacije ili uz prethodnu sedaciju, odnosno uspavanost.  Endoskopija bez sedacije je kraća jer nisu potrebne prethodne radnje koje su potrebne za sedaciju. Također se izbjegava mogućnost komplikacija kod sedacije - presediranost, bronhospazam, hipotenzija, hipoventilacija ili aspiracija. Kako bi se izbjegle moguće nepoželjne komplikacije endoskopskog pregleda u sedaciji, poseban dio razgovor pacijenta s liječnikom gastroenterologom te anesteziologom čine podaci o dodatnim bolestima osobito dišnog i kardiovaskularnog sustava, o bubrežnoj funkciji te o alergiji na lijekove. Potrebno je znati u cijelosti nabrojiti ili pokazati lijekove koje svakodnevno uzimate, iskreno dati podatke o uzimanju alkohola ili opojnih droga te navesti podatak o mogućoj ranijoj patološkoj reakciji na sedaciju. Nakon toga je na redu standardni fizikalni pregled. Neovisno o tomu je li endoskopija planirana u sedaciji ili bez nje, svaki pacijent mora imati osnovne laboratorijske nalaze – kompletnu krvnu sliku, testove zgrušavanja krvi (tzv. mali koagulogram), šećer u krvi, jetrene probe (AST, ALT, GGT, AP i bilirubin), Na, K, ureu i kreatinin, a nalazi ne smiju biti stariji od mjesec dana. Endoskopski pregled u sedaciji (uspavljivanju) započinje postavljanjem tanke iglice (braunile) u venu putem koje pacijent dobiva sedacijski lijek i infuziju fiziološke otopine te eventualno druge lijekove ako se za njima ukaže potreba. Tijekom cijelog pregleda pacijent je monitoriran radi praćenja osnovnih vitalnih funkcija – tlaka i pulsa, praćenje rada srca elektrokardiogaramom na monitoru te razine kisika u perifernoj krvi putem tzv. pulsne oksimetrije postavljanjem pulsnog oksimetra („malene štipaljke“) na prst ruke ili noge čime se prati respiratorna funkcija. Čitavo vrijeme pregleda pacijent dobiva kisik putem nazalne sonde pri endoskopiji gornjeg probavnog sustava, odnosno preko maske pri endoskopiji donjeg probavnog sustava. Po završetku pregleda pacijent se budi, mora postati potpuno priseban s normalnim vrijednostima tlaka i pulsa i uz normalnu ventilaciju i oksigenaciju. Pri povratku kući mora imati pratnju i sljedeća 24 sata ne smije voziti, upravljati bilo kakvim opasnim sredstvima (nož, škare, električnim napravama..) niti potpisivati bilo kakve važnije dokumente. Sat vremena nakon pretrage može piti, dva sata nakon pretrage može jesti. Pacijenti i njegova pratnja dobiju pisane upute o svim mogućim nuspojavama koje bi se mogle javiti unutar 24 sata kao i telefonski broj zdravstvene ustave koju može zatražiti za pomoć. U ambulanti Bona officia dr. Karduma, za duboku sedaciju koristi Propofol. Radi se o opoidnom anestetiku koji djeluje trenutačno, nakon 30-60 sekundi, vrlo brzo se eliminira iz organizma preko bubrega (tzv. vrijeme poluživota iznosi samo 2-8 minuta). Djeluje kao neuralni depresor, a nema nikakvog analgetskog učinka. Najčešće prolazne nuspojave su kratkotrajna apneja i pad tlaka. Više informacija o endoskopskom pregledu, opcijama i pripremi, možete pronaći na stranici ordinacije dr. Karduma na linku.

Imate li problema sa spavanjem, lako se uzbuđujete, pojačano znojite, skratio Vam se menstrualni ciklus, a stolice su učestale? Ili ste pak umorni, zaboravljivi, patite od zatvora i čini Vam se da ste se odjednom počeli debljati? Ovo je samo dio brojnih simptoma koji mogu ukazivati na poremećaj rada štitnjače, jer brojne su i njene funkcije. Hormoni koje štitnjača luči, T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) uravnotežuju rad mnogih organa i sustava pa tako djeluju na krvožilni i dišni sustav, reguliraju temperaturu našeg tijela, utječu na probavu, mozak, ritam budnosti i spavanja, kretanje i rad ostalih žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Možemo reći da posredno i neposredno djeluju, odnosno uravnotežuju baš cijeli organizam.   Naravno, kada svoj organizam zlorabimo i izlažemo ga dugoročno prevelikom opterećenju, zlorabimo i našu štitnjaču koja funkcionira bez predaha. Posljedično, štitnjača može početi povećavati svoj volumen, izlučivati više hormona (stanje hipertireoze) ili pak počinje razaranje štitnjače pa se tkivo žlijezde zamjenjuje „ožiljcima“ što dovodi do manjka hormona (stanje hipotireoze). Osim stalnog stresa kojem smo izloženi, a koji prethodi bolesti, živeći suvremenim načinom života nismo usklađeni s prirodnim ritmovima i to prvenstveno s ritmom budnosti i spavanja, što je česti uzrok povećanom riziku bolesti štitnjače. Štitnjača je ujutro najaktivnija, popodne smanjuje aktivnost za 20%, a tijekom noći za još 20%. Naše aktivnosti trebale bi biti u skladu s aktivnošću štitnjače pa bi trebali svom tijelu i umu priuštiti adekvatan odmor i opuštanje u odgovarajuće doba dana. Ako smo čitav dan izrazito aktivni, a uz to još pod visokim opterećenjem i stresom, naša će štitnjača raditi prekomjerno što se često može vidjeti na laboratorijskom nalazu hormona štitnjače (T3, T4, fT3 i fT4). A čak i prije promjena hormona štitnjače, ponekad će se povećati samo razina TSH, hormona hipofize koji stimulira proizvodnju hormona štitnjače. Osim stresa i nepoštivanja unutarnjeg sata (cirkadijalnog ritma) rizik od oboljenja štitnjače povećavaju i nepravilna prehrana, trudnoća, menopauza te genetska predispozicija. Stručnjaci preporučuju kontrolu hormona štitnjače jednom u pet godina, ili u slučaju sumnje na poremećaj rada jednom godišnje, kao dio godišnjeg sistematskog pregleda. Čak i dok su simptomi vrlo blagi, hormoni mogu u vrlo ranoj fazi bolesti ukazati na poremećaj rada štitnjače. Što prije otkrijete promjene rada štitnjače veće su šanse za izlječenje, bez obzira da li se radi o tumoru ili samo o početku poremećaja rada te žlijezde. Osim pregleda hormona u Poliklinici Breyer štitnjaču možete pregledati i ultrazvukom na odjelu citologije. Foto: Freepik

Kolonoskopija je metoda pomoću koje se može vizualizirati sluznica debelog crijeva i završnog dijela tankog crijeva. Na kolonoskopiju se upućuju pacijenti koji su primijetili krv u stolici, kod pacijenata s naglim promjenama ritma pražnjenja crijeva, boli u trbuhu, itd., ali i sve osobe starije od 50 godina koje u obitelji imaju povijest bolesti raka debelog crijeva i polipa. Da bi kolonoskopija bila uspješna, izrazito je važna priprema za kolonoskopiju. Preduvjet za kvalitetnu kolonoskopiju je dobro očišćeno crijevo. Dobro očišćeno crijevo prava je garancija kvalitetnog pregleda, a isključuje i mogućnost traume crijeva zbog slabe vidljivosti i potrebu za ponavljanjem pregleda pa onda i samog postupka čišćenja. Idealni način za čišćenje crijeva ne postoji jer svaki bolesnik ne reagira jednako. Ipak bitno je napomenuti nekoliko stvari: kronično opstipirani pacijenti tjedan dana prije samog čišćenja i pregleda moraju svakodnevno uzimati laganu, što više tekuću hranu, a prije obroka popiti 2-3 dcl toplog Donat Mg. tjedan dana prije pretrage iz hrane izbaciti voće sa sitnim košticama (grožđe, kivi..). cijelo vrijeme čišćenja gorkom soli potrebno je uzimati što više tekućine – do 5 l u 24 sata a ako se zahvat izvodi u sedaciji, prekinuti uzimati bilo što na usta šest sati prije pretrage. tjedna dana prije pregleda ne uzimati preparate željeza kako sadržaj crijeva nebi bio katranastog izgleda. U slučaju da ste dijabetičar, na inzulinskoj terapiji, antikoagulntnoj terapiji ili vam je potrebna antibiotska profilaksa, za vas bi priprema za kolonoskopiju trebala biti malo drugačija. U ordinaciji Bona officia dr. Karduma, kao sredstva za čišćenje crijeva koriste natrijev fosfat (tzv. GORKA SOL) te sredstvo na bazi polietilen-glikola (MOVIPREP). Čišćenje crijeva gorkom soli Čišćenje crijeva gorkom soli počinje dan prije planirane pretrage. Doručak je jedini obrok koji trebate imati prije same pretrage, a voće sa sintim košticama svakako trebate izbjegavati. Ako je pretraga planirana u sedaciji, onda šest sati prije zakazane pretrage ne smije se ništa jesti. U slučaju da je pretraga planirana u posljepodnevnim satima, postupak za čišćenje crijeva potrebno je započeti dan prije, nakon laganog ručka sa pijenjem otopine gorke soli u 13 i 17 sati. VIše detalja i uputa za čišćenje crijeva gorkom soli možete naći na web stranici ordinacije Bona officia. Gorka sol se ne preporučuje u bolesnika s dokazanom ili suspektnom upalnom bolešću crijeva, s manifestnim krvarenjem iz crijeva, bolesnicima s bubrežnim zatajenjem, srčanom greškom ili jetrenom bolešću s ascitesom.   Čišćenje preparatima na bazi POLIETILEN-GLIKOLA – MOVIPREP Moviprep je prašak s okusom limuna pakiran u četiri vrećice. Sastoji se od dvije velike vrećice (‘Vrećica A’) i dvije male vrećice (‘Vrećica B’). Prije nego što se započne s čišćenjem Moviprepom potrebna je konzultacija s liječnikom: ako bolujete od kronične bolesti bubrega ako bolujete od srčanog popuštanja ako ste dehidrirani ako imate akutno pogoršanje upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest ili Ulcerozni kolitis). Više informacija o čišćenju crijeva Moviprepom možete pronaći na linku. Bez obzira na koji se način čistili za kolonoskopiju ako uzimate druge lijekove, uzmite ih najmanje jedan sat prije ili najmanje jedan sat nakon uzimanja sredstva za čišćenje, zato što mogu biti isprani kroz probavni sustav i njihovo djelovanje može biti smanjeno, a za više informacija kontaktirajte dr. Karduma, stručnjaka za kolonoskopiju.

Medicina svakim danom sve više napreduje pa je tako sve jasnije da je fizičko zdravlje u potpunosti isprepleteno s onim fizičkim. “U zdravom tijelu je zdrav duh” latinska je poslovica poznata od pamtivijeka, a baš kao i svaka druga, ima uporište. Stres je savršen primjer i dokaz povezanosti psihičkog i fizičkog zdravlja. Riječ je o apstraktnom doživljaju koji nam poput tihog ubojice uništava i fizičko zdravlje izazivajući razne nepravilnosti koje naposljetku dovode do razvoja bolesti. Pristup pacijentu stoga treba biti cjelovit, kvalitetan i individualan. Imate li problema s probavnim organima, jednjakom, želucem ili drugim unutarnjim organima, crijevom ili vam se već razvila neka infekcija, morate se obratiti stručnjacima koji će na temelju kvalitetnog specijalističkog pregleda postaviti ispravnu dijagnozu i tome pristupiti pravilnim liječenjem. Kako bi se otkrio pravi uzrok bolesti, potrebno je individualno pristupiti pacijentu. Svoje zdravlje možete prepustiti liječnicima Privatne ordinacije Bona Officia dr. Kardum d.o.o. na Kaptolu 26. Ordinacija je osnovana 2006. godine sa željom za drugačijim, cjelovitijim i na kraju krajeva, kvalitetnijim pristupom pacijentu.   Tim liječnika orijentiran je prije svega na stvaranje povjerenja i iskrenosti u odnosima s pacijentima, ali i između pacijenata i njihove obitelji što se pokazalo kao preduvjet preciznosti i uspjeha svakog daljnjeg liječenja bolesti. Specijalizirani su za preglede: Endoskopija Ezofagogastroduodenoskopija Kolonoskopija te za postupke sprječavanja infekcije i preglede ultrazvuka. Dodatne prednosti su kompetitivne cijene, najsuvremenija medicinska oprema, besplatno parkirno mjesto za pacijente te jednostavan pristup invalidima. Osim fakultetskog obrazovanja, stalna usavršavanja i usvajanje znanja i vještina u hrvatskim klinikama, izrodila su vrhunski tim liječnika koji za svakog pacijenta izdvoje koliko je vremena potrebno te mu se posvete u potpunosti. Za online termin ispunite formu na linku i provjerite svoje unutarnje zdravlje. Foto: Freepik

Autoimuna bolest uzrokuje stvaranje autoantitijela koja napadaju zdravo tkivo domaćina, što znači da vlastiti imunološki sustav napada vlastito tijelo.  Pravi uzrok autoimunih bolesti i razlog stvaranja autoantitijela nije poznat, no opisano je i poznato već preko 40 autoimunih bolesti. Simptomi mogu biti nedosljedni i teško odredivi, a postoji nekoliko načina kako otkriti autoimunu bolest i postaviti točnu imunološku dijagnozu, što možete doznati u nastavku teksta. Najčešći simptomi autoimunih bolesti su: Bol u zglobovima Povišena temperatura Osjećaj slabosti Osipi po koži Gubitak težine Umor Probavne smetnje Znakovi i simptomi autoimunih bolesti variraju od osobe do osobe, a mogu varirati i kroz vrijeme gdje se smanjuju ili povećavaju nedosljedno. Simptomi su raznovrsni i mogu ukazivati i na bolesti koje nisu autoimune, što može dovesti do situacije u kojoj pacijent obilazi čak do nekoliko specijalista kako bi se utvrdila točna dijagnoza. Autoimuna bolest može zahvatiti svaki dio tijela, a stvar dodatno komplicira pojava više od jedne autoimune bolesti. Navedeni simptomi mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života i najčešće su znak poremećaja imunološkog sustava. U slučaju nastanka autoimunih bolesti, osim odgovarajuće terapije, nužna je i promjena životnih i prehrambenih navika poput: zdrave i bolje prehrane, pravilnog unosa tekućine i vitamina, manje stresa i više sna.   Testovi za određivanje autoimunih bolesti Uspostavljanje točne dijagnoze i odgovarajuće terapije ovisi o specifičnim testovima koji utvrđuju specifična autoantitijela. Autoantitijela kod nekih bolesti se mogu detektirati u krvi čak godinama prije nego oni počnu razarati stanice. Kod testiranja se određuje razred antitijela koje mogu prognozirati dosadašnji i budući razvoj bolesti.   Kome se obratiti za pomoć? Testiranje i konzultacije možete obaviti u Poliklinici IMUNOMED kod stručnog tima doktora Vitomira Bureka, imunologa, specijalista laboratorijske imunologije i specijalista infektologa. Nalaze se na zagrebačkoj adresi Krbavska 11, gdje možete dobiti detaljno savjetovanje sa specijalistima za ovo područje. Testovi koje koriste su sljedeći: Testovi antinuklearnih antitijela (ANA, ENA) Testovi antikardiolipinskih antitijela Testovi beta 2 glikoproteinskih antitijela Testovi antitransglutaminaznih antitijela Testovi glijadinskih antitijela, Testovi ASCA (Crohnova bolest) Testovi za reumatski faktor Cijene testova i upute možete naći na web stranici Poliklinike IMUNOMED, kao i više informacija o drugim dijagnostičkim testovima. Foto: Freepik