Medicinski laboratorij, genetska laboratorijska istraživanja, zubotehnički laboratorij - Trešnjevka

Većina ljudi je svjesna da je pravilna higijena, odnosno četkanje zubi jedina prevencija pojave karijesa i drugih bolesti usne šupljine. Međutim, redovito četkanje nije samo po sebi dovoljno. Vrlo je važno da četkate svoje zube na pravilan način. Nepravilno održavanje higijene zuba može dovesti do neželjenih posljedica, odnosno pojave karijesa i drugih bolesti zuba. Većina stomatologa preporučuje korištenje mekanih četkica s manjom glavom, jer njima možemo lakše pristupiti svim područjima usne šupljine. Također, važno je i svaka 2 mjeseca, a po potrebi i ranije, promijeniti četkicu kako se na njoj ne bi nastanile bakterije.   Osim četkice, vrlo je važan i izbor paste za zube. Bitno je koristiti pastu s dovoljnom koncentracijom fluora zato što je upravo taj sastojak važan za jačanje cakline i smanjenju pojave karijesa. Kako biste bili sigurni da pravilno četkate zube, postavite četkicu pod kutem od 45 stupnjeva tako da zahvaća zub i dio zubnog mesa. Tako ćete obuhvatiti kritična mjesta na kojima se nakuplja plak. Potom laganim kružnim pokretima četkajte zube i zubno meso. Identičan postupak treba ponoviti i s jezične strane zuba. Najbitnije je da tijekom četkanja zahvatite zubne vratove zato što su to kritična mjesta za nakupljanje plaka.   Uski prostori između zuba teško se mogu dohvatiti četkicom, stoga se preporučuje koristiti zubni konac ili interdentalne četkice. Njihovom upotrebom spriječit ćete nakupljanje plaka i ukloniti ostatke hrane koji su često glavni uzročnici lošeg zadaha i stvaranja karijesa. Izvrstan dodatak standardnoj rutini oralne higijene je i upotreba antiseptičke otopine tj. vodice za ispiranje usta. Valja naglasiti kako vodica za ispiranje nikako ne može nadomjestiti četkicu za zube, već samo pomaže pri dodatnom osnaživanju učinka pravilnog i dobrog četkanja. Najčešće pogreške prilikom pranja zuba su jaki i grubi pritisci četkicom na zube i desni. Brzi i grubi potezi gore-dolje  stvaraju osjećaj da su zubi temeljito oprani što zapravo i je istina. Međutim, takvim načinom četkanja skida se vrlo važan zaštitni sloj zuba – zubna caklina. Osim pravilne higijene, jedini način sprječavanja pojave karijesa i drugih bolesti zuba i desni su redovni posjeti stomatologu. Ako želite provjeriti čistite li pravilno vaše zube, možete to učiniti u Stomatološkoj ordinaciji Bekavac. Vrhunski stručnjaci Stomatološke ordinacije detaljno će pregledati vaše zube te vam dati savjet kako ih pravilno četkati, koje četkice i paste koristiti. Budući da se u Stomatološkoj ordinaciji Bekavac trude pravilnom edukacijom i prevencijom spriječiti nastanak karijesa kod djece, slobodno i njih povedite sa sobom na pregled! Foto: Freepik

Osmijeh je najljepši modni dodatak svakom licu i često je jedna od prvih stvari koje ćemo primijetiti na drugoj osobi. Svi težimo imati što ljepši osmijeh, no na tom putu nam često problem predstavljaju pokvareni i oštećeni zubi koji ne izgledaju onako kako bismo mi željeli. Zubne ili keramičke krunice stomatološki su nadomjestak koji se postavlja na oštećene prirodne zube, bez obzira radi li se o zdravstvenim ili estetskim razlozima. Svojim oblikom i veličinom oponašaju izgled prirodnog zuba tako da izgledaju sasvim prirodno. Jaka oštećenja zuba uzrokovana karijesom i drugim smetnjama uzrokuju i bolove tijekom griženja, stoga su krunice izvrsno rješenje kako bi se zubima ponovno vratila njihova funkcija. Zubne krunice razlikuju se ovisno o materijalu od kojeg se izrađuju. Mogu biti metal keramičke, cirkon keramičke i čisto keramičke. Metal keramičke krunice Metal keramičke krunice napravljene su od metalne osnove koja je prekrivena keramikom tako da metalni dio nije uočljiv. S obzirom na to da se radi o metalu, osigurana je velika čvrstoća. Upravo iz tog razloga ova vrsta krunica najčešće se stavlja na stražnje zube (kutnjake i pretkutnjake) jer se oni najviše koriste kod žvakanja. Cirkon keramičke krunice Cirkon keramičke krunice izrađene su od visokokvalitetne cirkonske osnove koja je nadograđena keramikom. Iako nešto slabije od metal keramičkih, i ove krunice dovoljno su čvrste da se mogu koristiti za prednje i za stražnje zube. Pozitivna strana ovog tipa krunica jest da je potrebno manje brušenja prirodnog zuba prije stavljanja krunice i također, s obzirom na to da ne sadrži metal, nema rizika od nastajanja „crnog ruba“ prilikom povlačenja zubnog mesa. Čisto keramičke krunice Potpuno keramičke krunice proizvedene su od jednog materijala – keramike. Njihova izrada je zahtjevnija te im je stoga cijena viša, no zbog preciznije izrade ova krunica nimalo se ne razlikuje od prirodnog zuba. Odlične su za osobe koje su alergične na metal, a najčešće se ugrađuju na prednje zube iz estetskih razloga. Vijek trajanja zubne krunice Prosjek trajanja krunice je između 10 i 20 godina, no to uvelike ovisi o svakom pojedincu - njegovu održavanju higijene zuba, navikama (škripanje zubima, griženje noktiju), genetici i dr. Također, bitan je i stomatolog koji će vam riješiti novonastale probleme i upozoriti vas, ali i kvaliteta korištenog materijala. Dentalni laboratorij Ivana Rožić, primjerice, koristi keramiku proizvođača Ivoclar Vivadent, jedne od vodećih i najinovativnijih stomatoloških tvrtki u svijetu. Dugovječnost i pouzdanost njihovih proizvoda potvrdile su brojne znanstvene studije u svijetu. Laboratorij kod proizvodnje protetskih nadomjestaka koristi najnoviju CAD/CAM tehnologiju, a dentalni tehničari prisustvuju brojnim edukacijama i seminarima kako bi bili u toku sa stalnim inovacijama u struci. Stoga, za Dentalni laboratorij Ivana Rožić možete biti sigurni u kvalitetu materijala i profesionalnosti usluge kod izrade keramičkih krunica.

Karijes su trajna oštećenja na površini zuba koja se razvijaju u sićušne otvore ili rupe, a mogu nastati kombinacijom različitih faktora, uključujući bakterije u ustima, konzumiranje slatke hrane, ispijanje slatkih pića i nepravilno održavanje higijene usne šupljine.  Karijes i propadanje zuba jedan su od najčešćih svjetskih zdravstvenih problema. Posebno su česti kod djece, tinejdžera i starijih osoba, no ne zaobilaze nikoga pa tako svaka osoba u bilo kojem trenutku može dobiti karijes. Znakovi i simptomi karijesa mogu se razlikovati ovisno o njihovom opsegu i mjestu. Kad je karijes na početku razvoja ili je na malom području, može biti bez ikakvih simptoma. No, sa širenjem karijesa najčešće dolazi i do većih simptoma poput zubobolje, osjetljivosti na slatko, vruće i hladno, vidljive rupe ili jame u zubima te smeđe, crne ili bijele mrlje na površini zuba. Karijes nastaje kroz vrijeme, a proces započinje nastankom zubnog plaka. Zubni plak je prozirni ljepljivi film koji oblaže zube, a nastaje zbog konzumacije škroba i šećera te nepravilnog održavanja higijene zuba. Kiseline u plaku uklanjaju minerale u tvrdoj, vanjskoj zubnoj caklini. Tako nastaje prvi stupanj karijesa, sitni otvori i rupe na površini zubne cakline. Nakon što kiseline prodru kroz zubnu caklinu dolaze do mekšeg sloja zuba koji je povezan sa živcem te se tada prvi put javlja osjetljivost zuba. Karijes s vremenom sve više prodire u slojeve zuba, dok ne dođe do unutrašnjosti koja sadržava živce i krvne žile što uzrokuje zubobolju. S obzirom da karijes na početku može biti bez simptoma, pacijenti nekada nisu ni svjesni da karijes nastaje dok ne bude prekasno. Upravo zbog toga važno je redovno posjećivati stomatologa kako bi se i prvi znakovi karijesa detektirali na vrijeme i pravovremeno sanirali. Međutim, ako se javi bilo kakva zubobolja ili bol u ustima, stomatologa bi trebalo posjetiti što je prije moguće. Ako se karijes ne liječi, povećava se i zahvaća dublje slojeve zuba. Redoviti posjeti stomatologu i dobre navike četkanja zubi najbolja su zaštita od karijesa. Za pregled i savjete u liječenju i prevenciji karijesa, s povjerenjem se obratite stomatologu. Dr. stom. Dario Bekavac jedan je od izvrsnih stomatologa koji će vam pružiti stručno i pouzdano liječenje i sve potrebne savjete kako bi vaši zubi bili lijepi i zdravi. S zajedničkim ciljem očuvanja zdravlja vaših zubi, omogućite si profesionalnu pomoć stomatologa i na vrijeme i izbjegnite nepotrebnu zubobolju. Foto: Freepik

Autoimuna bolest uzrokuje stvaranje autoantitijela koja napadaju zdravo tkivo domaćina, što znači da vlastiti imunološki sustav napada vlastito tijelo.  Pravi uzrok autoimunih bolesti i razlog stvaranja autoantitijela nije poznat, no opisano je i poznato već preko 40 autoimunih bolesti. Simptomi mogu biti nedosljedni i teško odredivi, a postoji nekoliko načina kako otkriti autoimunu bolest i postaviti točnu imunološku dijagnozu, što možete doznati u nastavku teksta. Najčešći simptomi autoimunih bolesti su: Bol u zglobovima Povišena temperatura Osjećaj slabosti Osipi po koži Gubitak težine Umor Probavne smetnje Znakovi i simptomi autoimunih bolesti variraju od osobe do osobe, a mogu varirati i kroz vrijeme gdje se smanjuju ili povećavaju nedosljedno. Simptomi su raznovrsni i mogu ukazivati i na bolesti koje nisu autoimune, što može dovesti do situacije u kojoj pacijent obilazi čak do nekoliko specijalista kako bi se utvrdila točna dijagnoza. Autoimuna bolest može zahvatiti svaki dio tijela, a stvar dodatno komplicira pojava više od jedne autoimune bolesti. Navedeni simptomi mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života i najčešće su znak poremećaja imunološkog sustava. U slučaju nastanka autoimunih bolesti, osim odgovarajuće terapije, nužna je i promjena životnih i prehrambenih navika poput: zdrave i bolje prehrane, pravilnog unosa tekućine i vitamina, manje stresa i više sna.   Testovi za određivanje autoimunih bolesti Uspostavljanje točne dijagnoze i odgovarajuće terapije ovisi o specifičnim testovima koji utvrđuju specifična autoantitijela. Autoantitijela kod nekih bolesti se mogu detektirati u krvi čak godinama prije nego oni počnu razarati stanice. Kod testiranja se određuje razred antitijela koje mogu prognozirati dosadašnji i budući razvoj bolesti.   Kome se obratiti za pomoć? Testiranje i konzultacije možete obaviti u Poliklinici IMUNOMED kod stručnog tima doktora Vitomira Bureka, imunologa, specijalista laboratorijske imunologije i specijalista infektologa. Nalaze se na zagrebačkoj adresi Krbavska 11, gdje možete dobiti detaljno savjetovanje sa specijalistima za ovo područje. Testovi koje koriste su sljedeći: Testovi antinuklearnih antitijela (ANA, ENA) Testovi antikardiolipinskih antitijela Testovi beta 2 glikoproteinskih antitijela Testovi antitransglutaminaznih antitijela Testovi glijadinskih antitijela, Testovi ASCA (Crohnova bolest) Testovi za reumatski faktor Cijene testova i upute možete naći na web stranici Poliklinike IMUNOMED, kao i više informacija o drugim dijagnostičkim testovima. Foto: Freepik

Gljivične infekcije ponekad su uzrok problema s kožom i noktima, a često nastaju s dolaskom toplijih dana. U Poliklinici Breyer rade pregled kože i noktiju na gljive, a uzimanje uzorka s konzultacijom liječnika specijalista možete unaprijed najaviti i rezervirati termin. Gljive i infekcije Mikologija je grana mikrobiologije koja proučava gljive. Gljive su saprofiti koji imaju u prirodi važnu ulogu kao razgrađivači uginule organske materije. Naziv gljiva nas podsjeća na jestive ili otrovne gljive koje susrećemo u prirodi. No, medicinska mikologija se bavi proučavanjem gljiva uzročnika infekcija u ljudi.   Uobičajeno te iste gljive, uzročnici infekcija, obitavaju na koži i sluznici ljudskog tijela te imaju zaštitnu ulogu kao i "dobre" bakterije. Gljive i "dobre" bakterije međusobno surađuju u održavanju međusobne ravnoteže u broju i raznolikosti vrsta kako bi tvarima koje izlučuju održavale vlastito postojanje i pospješivale metabolizam organizma na/u kojem obitavaju. Osobito se to odnosi na pospješivanje probavnog metabolizma, održavanju pH kože i sluznice. Njihova prisutnost na koži i sluznicama se tada smatra elementom fiziološke flore ili kolonizacijom. Kako dolazi do gljivične infekcije? Stanja koja narušavaju opće zdravlje (težak stres, izloženost agresivnoj terapiji poput i radijacije ili kemoterapije, imunodeficijencija bilo koje etiologije - AIDS, imunosupresivni lijekovi koji se primjenjuju nakon transplantacije organa, leukemija) i dugotrajno antibiotsko liječenje utječu na poremećaj sastava normalne flore tijela, pri čemu se broj gljiva može povećati nauštrb "dobrih" bakterija te se njihova kolonizacija pretvara u lokalnu, rjeđe sustavnu invaziju i razvoj bolesti. Bolesti uzrokovane prisutnošću gljiva u/na organizmu se zovu mikoze.   Osim normalne gljivične flore, koja u posebnim okolnostima može uzrokovati infekciju, osobito važna skupina gljiva su dermatofiti. Dermatofiti su okolišne plijesni koje borave u tlu, na koži i krznu raznih životinja, te se na taj način prenose i na ljude. Već njihovo ime ukazuje na sklonost uzrokovanju infekcija kože i kožnih adneksa (dlake i nokti).   Gljive osobito dobro uspjevaju u toplom i vlažnom okolišu, pa su najčešća mjesta infekcije koža i nokti stopala, koža između prstiju, na pregibima kao što su prepone, područje ispod dojki, pazusi, vrat i vlasište. Mikoze se očituju crvenilom, stvaranjem bijelih naslaga (osobito kandidijaza) ili pak pojačanim ljuskanjem kože, stvaranjem sitnih prištića ili mjehurića. Često se kožne promjene koncentrično šire na okolnu kožu poput manjih i većih “pečata”, a mogu biti popraćeni svrbežom. Zahvaćeni nokti postaju deblji, ljuskavi, odižu se od podloge, deformiraju se ili listaju uzdužno, lome se i nestaju, ponekad mijenjaju boju. Širenje gljivičnih infekcija Gljivične infekcije se mogu prenijeti s osobe na osobu direktnim kontaktom, te zajedničkim korištenjem predmeta za osobnu njegu i higijenu (četke, češljevi, kopče za kosu, škarice i strugalice (rašpica) i ostali pribor za manikuru i pedikuru). Stoga treba biti oprezan, ako se posumnja na gljivičnu infekciju da se s ukućanima ne dijele navedeni predmeti. U rijetkim situacijama infekcije kože i kožnih adneksa mogu biti uzrokovane nedermatofitnim plijesnima koje žive u okolišu. One se s obzirom na obojenost (stvaranje pigmenta) dijele na skupinu neobojenih (hijalinih) plijesni i tamnih (obojenih ili crnih) plijesni. Infekcije obojenim plijesnima se na koži i noktima mogu vidjeti kao tamne promjene. Liječenje gljivičnih infekcija Liječenje dermatofitnih infekcija kože i noktiju primjenjuje se nakon dobivenih mikrobioloških rezultata. Infekcije kože se mogu liječiti kremama, najčešće iz skupine itrakonazola ili terbinafina, kroz duži vremenski period (do nestanka simptoma bolesti), bez prekida u terapiji. Ako su promjene opsežne i slabo reagiraju na lokalnu primjenu lijeka, potrebno je primjeniti jedan od navedenih lijekova u obliku tableta (peroralna primjena). Gljivične infekcije nokta se također liječe primjenom tableta (Itrakonazol ili terbinafin) kroz 3 i više mjeseci.   Osobe koje pate od kronične bolesti jetre sa smanjenom funkcijom jetrenih enzima, odnosno patološkim vrijednostima testova funkcije jetre, ne bi smjele bez liječničkog nadzora uzimati peroralnu terapiju protugljivičnim lijekovima. Što poduzeti? Odlazak liječniku početak je svakog liječenja, bez obzira da li ćete posjetiti svog liječnika ili ćete odmah doći na konzultacije sa specijalistom mikrobiologom Poliklinike Breyer. Pripreme za pretrage možete pronaći na web stranici Poliklinike Breyer ili se, za dodatne informacije, javite telefonskim putem na broj 01/3775-092. Foto: Freepik

Imate li problema sa spavanjem, lako se uzbuđujete, pojačano znojite, skratio Vam se menstrualni ciklus, a stolice su učestale? Ili ste pak umorni, zaboravljivi, patite od zatvora i čini Vam se da ste se odjednom počeli debljati? Ovo je samo dio brojnih simptoma koji mogu ukazivati na poremećaj rada štitnjače, jer brojne su i njene funkcije. Hormoni koje štitnjača luči, T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) uravnotežuju rad mnogih organa i sustava pa tako djeluju na krvožilni i dišni sustav, reguliraju temperaturu našeg tijela, utječu na probavu, mozak, ritam budnosti i spavanja, kretanje i rad ostalih žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Možemo reći da posredno i neposredno djeluju, odnosno uravnotežuju baš cijeli organizam.   Naravno, kada svoj organizam zlorabimo i izlažemo ga dugoročno prevelikom opterećenju, zlorabimo i našu štitnjaču koja funkcionira bez predaha. Posljedično, štitnjača može početi povećavati svoj volumen, izlučivati više hormona (stanje hipertireoze) ili pak počinje razaranje štitnjače pa se tkivo žlijezde zamjenjuje „ožiljcima“ što dovodi do manjka hormona (stanje hipotireoze). Osim stalnog stresa kojem smo izloženi, a koji prethodi bolesti, živeći suvremenim načinom života nismo usklađeni s prirodnim ritmovima i to prvenstveno s ritmom budnosti i spavanja, što je česti uzrok povećanom riziku bolesti štitnjače. Štitnjača je ujutro najaktivnija, popodne smanjuje aktivnost za 20%, a tijekom noći za još 20%. Naše aktivnosti trebale bi biti u skladu s aktivnošću štitnjače pa bi trebali svom tijelu i umu priuštiti adekvatan odmor i opuštanje u odgovarajuće doba dana. Ako smo čitav dan izrazito aktivni, a uz to još pod visokim opterećenjem i stresom, naša će štitnjača raditi prekomjerno što se često može vidjeti na laboratorijskom nalazu hormona štitnjače (T3, T4, fT3 i fT4). A čak i prije promjena hormona štitnjače, ponekad će se povećati samo razina TSH, hormona hipofize koji stimulira proizvodnju hormona štitnjače. Osim stresa i nepoštivanja unutarnjeg sata (cirkadijalnog ritma) rizik od oboljenja štitnjače povećavaju i nepravilna prehrana, trudnoća, menopauza te genetska predispozicija. Stručnjaci preporučuju kontrolu hormona štitnjače jednom u pet godina, ili u slučaju sumnje na poremećaj rada jednom godišnje, kao dio godišnjeg sistematskog pregleda. Čak i dok su simptomi vrlo blagi, hormoni mogu u vrlo ranoj fazi bolesti ukazati na poremećaj rada štitnjače. Što prije otkrijete promjene rada štitnjače veće su šanse za izlječenje, bez obzira da li se radi o tumoru ili samo o početku poremećaja rada te žlijezde. Osim pregleda hormona u Poliklinici Breyer štitnjaču možete pregledati i ultrazvukom na odjelu citologije. Foto: Freepik

Koliko je važna briga o zubima, to već i vrapci na grani znaju. Održavanje osnovne higijene usne šupljine, odnosno zubi, iznimno je važno za zdravlje zube, a time i održavanje kvalitete života i brojne financijske uštede. No, koliko znate o kamencu na zubima? Ako ste na zubima primijetili sloj tvrdih bijelih ili žućkastih naslaga, gotovo sigurno se radi o zubnom kamencu. Problem jest što zubni kamenac, osim što nije vizualno privlačan, može dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje zubi. Naime, zubni kamenac sadrži velike količine bakterija koje utječu na stvaranje kiseline. Kiselina pak narušava strukturu cakline zuba i dovodi do nastanka karijesa, što može dovesti i do upale zubnog mesa. Na nastajanje zubnog kamenca utječe nekoliko jednostavnih faktora: Osnovni faktor za stvaranje zubnog kamenca jest plak. Zubni plak jest naslaga koja se stvara na zubima već nekoliko sati nakon pranja zubi. Nakon otprilike 7 dana, naslage plaka otvrdnu, odnosno mineraliziraju, čime nastaje kamenac. Na stvaranje zubnog kamenca uvelike utječe osnovna higijena usne šupljine, ali i hrana koja se konzumira. Primjerice, žvakanje mekane i ljepljive hrane, poput slatkiša, omogućava lakše zadržavanje nečistoće na zubima. Slina, genetika, loš položaj zubi koji onemogućava dobro čišćenje, odnosno higijenu, loši protetski i drugi stomatološki radovi, također pridonose stvaranju zubnog kamenca. Kako se riješiti zubnog kamenca? Sada kad smo se upoznali s važnosti opreza oko zubnog kamenca, dobro je znati da postoji rješenje. Naime, osim redovitog četkanja zubi koje sprječava brojne stomatološke probleme, pa tako i može umanjiti mogućnost stvaranja zubnog kamenca, posjet stomatologu vam je najkvalitetnije i najisplativije rješenje za uklanjanje zubnog kamenca. Stomatolozi zubni kamenac uklanjaju ultrazvučnim aparatom, što se predstavlja najučinkovitijim i bezbolnim načinom, a također se koriste i sonični uređaji. U stomatološkoj ordinaciji Bekavac Dario dr. stom., svakako savjetuju redovite provjere i čišnjenje zubi od kamenca. Ipak je svaki korak brige za zube korak ka zdravlju i kvalitetnijem životu. No, iz ordinacije dr. Bekavca također napominju da se zubni kamenac često vraća, stoga je potrebno održavati higijenu zubi i usne šupljine, kao i redovito posjećivati stomatologa, jer bez stručne brige, nikad nećete biti u potpunosti sigurni u zdravlje svojih zubi.

Zubni kamenac – nimalo drag gost usne šupljine i neželjeni „sustanar“ naših zubi – posjeti nas, nažalost, s vremena na vrijeme te svojom pojavom upućuje na to da moramo dodatno poraditi na našim vještinama četkanja zubi i održavanja istih zdravima. Ako ste ga i vi nedavno primijetili, ne očajavajte, većina problema je ipak rješiva. Sve o nastanku zubnog kamenca, sprječavanju i čišćenju istoga donosimo u nastavku – pažljivo pročitajte! Kada nastaje zubni kamenac? Odgovor na pitanje nastanka zubnog kamenca poprilično je jednostavan – nepravilnim, nedovoljno dugim ili nesistematskim četkanjem zubi nećemo očistiti sve čestice hrane te će upravo one uzrokovati nastanak zubnog kamenca. Zube je pravilno četkati četkicom mekših vlakana, barem dvije minute svaki put nakon obroka te ujutro i navečer, uz kružno četkanje laganih pokreta – upravo tada vaši zubi više neće biti plodno tlo za nastanak kamenca! Ipak, ako je kamenac već prisutan, ne možete ga ukloniti četkanjem. Zubni kamenac je tu – što dalje? Ako ste zubni kamenac već primijetili na svojim zubima, vrijeme je da ne gubite vrijeme i posjetite stomatologa. Naime, kada se kamenac već pojavi, nije dovoljno primijeniti ni sve stečeno znanje o četkanju zubi. Samo će stomatolog svojom aparaturom nježno ukloniti prisutan kamenac i uputiti vas tehnikama putem kojih ćete se u budućnosti uspješnije boriti protiv njega. Gdje potražiti pomoć? Potrebno je pronaći vrsnu stomatološku ordinaciju koja nudi različite usluge preventivne terapije, gdje je čišćenje zubnoga kamenca jedna od njih. Važno je ne odgađati preglede jer ćete kamenac ponekad teško primijetiti, a samo će stomatolog moći profesionalno ukloniti različite naslage s vaših zuba, kao što je npr. zubni kamenac. Stomatolog će tada koristiti ultrazvučnu tehniku uz rotirajuće četkice i polirajuće gumice koje će sa specijalno pripravljenim pastama privesti bitku sa zubnim kamencem na konačni, sretni kraj! Moderno opremljena Ordinacija dentalne medicine - Morana Pasecky Perić, dr.dent.med - koja se smjestila na Laništu, nudi brojne stomatološke usluge te vraća osmijeh na lice svojim klijentima. Prilikom redovnih pregleda i kontrola uspješno će detektirati sve probleme vaših zuba, kao što je npr. zubni kamenac, te će svojim iskustvom i znanjem riješiti svaki od njih.

Pjeskarenje zubi je proces koji čuva zube od kamenca i bolesti zubi do kojih on može dovesti. Uz to održava naš osmijeh lijepim, bijelim i zdravim. Što je zubni kamenac, koje bolesti može uzrokovati te kako se boriti protiv istoga pročitajte u nastavku teksta. Što je zubni kamenac? Zubni kamenac je nakupina nečistoća i bakterija na površini zuba. Zubni kamenac proizvodi nepogodne kiseline koje mogu ugroziti caklinu zuba, uzrokovati karijes, a potom bolest zuba ili gubitak zuba. Zub gubi bijelu boju i izgleda nezdravo. Snažno se nadovezuje na zub i mogu ga ukloniti samo stomatolozi tehnikom poput pjeskarenja i uklanjanja zubnog kamenca. Važno je uspostaviti i razliku između plaka i kamenca. Plak je bezbojan, a sastoji se od nakupina bakterija koje se talože na površini zuba. Nakupine plaka mogu dovesti do problema sa zubima, nečistoće ili lošeg  zadaha. Plak se počinje stvarati na zubu brzo nakon jela i zato je važno prati zube dvaput ili triput dnevno. Redovito čišćenje zuba zubnim koncem je također poželjna zdrava navika. Što sve može uzrokovati zubni kamenac? Gingivitis ili upala desni: glavni uzrok gingivitisa je stvaranje plaka, bakterija, kamenca oko zuba, na njima ili između njih. Bakterije nadraživanjem desni dovode do upale desni. Parodontitis: upala paradonta dolazi zbog pogoršanja gingivitisa. Radi se o upali periodontalnog ligamenta, gingive, cementa i alveolarne kosti. Gubitak zuba: oštećenje tkiva uzrokuje odvajanje zubi od zubnog mesa zbog čega se stvaraju mali prostori u kojima se skuplja plak, infekcije i problemi. Ako se ne liječi na vrijeme, može doći do gubitka zuba. Kako izgleda postupak pjeskarenja? Žute mrlje se uklanjaju uz pomoć aparata koji pod tlakom izbacuje sitna zrnca pijeska raspršena u vodi Postupak je bezbolan i izvodi se bez lokalne anestezije Nakon odstranjivanja kamenca, zubi se poliraju. To ih čini glatkima i manje podložnima ponovnom stvaranju kamenca Postupak traje od 15 do 30 minuta, ovisno o individualnim potrebama i količini naslaga   Prednosti pjeskarenja: Glatki i blistavi zubi Efekt izbijeljenih zuba Uklanjanje i najtvrdokornijih nečistoća Znatno manje nakupljanje nečistoća na zube nakon tretmana Sprječavanje paradontoze, gingivitisa, gubitka zuba   Ako se pitate koliko često vaši zubi trebaju postupak pjeskarenja – nema ispravnog i univerzalnog odgovora. Sve ovisi o različitim životnim navikama, prehrani, genetici i dosadašnjoj brizi o zubima. Najbolje je da se posavjetujete sa stomatolozima i u suradnji s njima sačuvate ljepotu i zdravlje svog osmijeha. Stomatološka ordinacija Bekavac je obiteljska privatna ordinacija u kojoj rade dr. dent. med Marina Bekavac i dr. dent. med Dario Bekavac. Rad ove ordinacije zasnovan je na znanju i stalnom stručnom usavršavanju u zemlji i inozemstvu te modernoj tehnologiji i najkvalitetnijim materijalima. Odaberite stomatologa koji brine za vaš osmijeh.

Zasigurno ste čuli za “hepatitis” i koliko je važno čuvati se od hepatitisa. No koliko znate i razumijete što su to virusni hepatitisi i što čine za vaše zdravlje? Virusni hepatitisi iliti hepatitis virusi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo. Poznati su hepatitis virusi A, B, C, D, E i G, a procjenjuje se da čak 95% s virusnim hepatitisom nije svjesna svoje zaraze. Ovisno o stanju bolesti, hepatitis može biti akutni ili kronični. Akutni hepatitis čini iznenadna upala jetre koja traje kraće vremensko razdoblje, dok kronični hepatitis čini upala koja traje duže od 6 mjeseci. Bez liječenja, hepatitis može uzrokovati oštećenje, zatajenje i rak jetre.   Virusni hepatitis A VIrusni hepatitis A osobito pogađa djecu i mladež, a širi se vodom i hranom zagađenim fekalijama. Zbog toga je čest u nerazvijenim zemljama s nižim higijenskim standardom. Često do zaraze dolazi i jedenjem sirovih školjki iz vode zagađene kanalizacijom. Ovaj hepatitis ne prelazi u kroničnu fazu te ne dovodi do ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis A možete pročitati na linku. Virusni hepatitis B Virusni hepatitis B javlja se u svim dijelovima svijeta, a najčešće u subsaharskoj Africi i istočnoj Aziji, zatim Amazoni i južnim i istočnim dijelovima istočne Europe. Uglavnom se prenosi transfuzijom krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktnom, odnosno preko krvi, sperme i sline. Mogu se prenijeti i porodom s majke na dijete. Simptomi su često blagi ili nikakvi, no prijelaskom u kroničnu fazu obično se mogu manifestirati žuticom, tamnom mokraćom, povraćanjem, umorom. Virusni hepatitis B može uzrokovati cirozu i rak jetre. Za dijagnosticiranje virusnog hepatitisa B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis C Virusni hepatitis C raširen je diljem svijeta, iako je najviše rasprostranjen u Africi te središnjoj i istočnoj Aziji. Hepatitits C ima više genotipova virusa, a to su genotip 1 (podtip a i b), 2, 3, 4, 5 i 6. Prvenstveno se prenosi krvlju zaražene osobe, a visoki rizik od zaraze virusnim hepatitisom C imaju intravenski ovisnici o drogama, intranazalni ovisnici o kokainu, primatelji transplantiranih organa te osobe koje su se podvrgle body-piercingu. Što se simptoma tiče, oko 80% zaraženih osoba ne razvija simptome, no u akutnoj fazi mogu se manifestirati u vidu temperature, umora, mučnine i povraćanja, svijetlu stolicu, tramnu boju urina, žuticu te bol u zglobovima. Kronični oblik zaraze može dovesti do oštećenja, odnosno ciroze jetre te do raka jetre. Za testiranje na virusni hepatitis B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis D Virusni hepatitis D poznat je jedino kod nekih osoba koje su se zarazile virusnim hepaittisom B. Uglavnom je rasprostranjen na Mediteranu, Bliskom istoku, Pakistanu, središnjoj i sjevernoj Aziji, Japanu, Tajvanu i dijelovima Afrike. Prenosi se krvnim putem, a oporavak je obično potpun te se kronični oblik virusnog hepatitisa D bilježi u manje od 5% slučajeva. Više o dijagnosticiranju virusnog hepatitisa D možete pročitati na linku. Virusni hepatitis E Virusni hepatitis E raširen je diljem svijeta, no bilježi najčešću pojavu u istočnoj i južnoj Aziji. Pojavljuje se i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama te je najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa, od kojih su genotipovi 1 i 2 pronađeni samo kod ljudi, dok 3 i 4 i kod domaćih i divljih svinja te jelena. Najčešći je u mlađih odraslih osoba, a prenosi se fizičkim kontaktom (“bolest prljavih ruku”) probavnim sustavom, uglavnom konzumacijom kontaminirane hrane i vode. Većina infekcija ovim hepatitisom prolazi spontano, no u kroničnoj fazi može dovesti do rizika od ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis E možete pročitati na linku. Virusni hepatitis G Virusni hepatitis G nije specifičan za određeno geografsko područje, a javlja se u velikom broju oboljelih od hepatitisa B ili hepatitisa C. Širi se krvnim putem i transplantacijom organa. U većini slučajeva je infekcija relativno blaga, no može se razviti u kronični hepatitis. Više dijagnosticiranju virusnog hepatitisa G možete pročitati na linku. Testove na virusne hepatitise možete odraditi u Poliklinici IMUNOMED u Zagrebu, kao što možete odraditi i brojne druge dijagnostike za utvrđivanje imunološkog statusa, autoimunih bolesti i alergija, HIV-a, virusa, bakterija, parazita, gljivica te biokemijske i mikrobiološke pretrage. Foto: freepik