Ginekolog, Ginekološka ordinacija - Srednjaci

Namanje 25% žena koje dolaze na pregled ginekologu navodi da je iscjedak postao obilniji, promijenio izgled da postoji osjećaj svrbeža ili da ima neprijatan miris. To je dakle svakako jedan od najčešćih ginekoloških problema u svakodnevnoj praksi. Iako su žene svjesne važnosti uočavanja promjena u vaginalnom iscjetku, mnogo njih zapravo ne zna što sve utječe na navedene promjene, koje promjene su specifične i kako se liječi upala. Zato smo razgovarali s dr. med. Darko Husarom iz Specijalističke ginekološke ordinacije Darko Husar koji nam je objasnio cijelu problematiku.   Normalan sadržaj rodnice je najčešće bjelkaste boje, mrvičast. Količina iscjetka mijenja se tijekom menstruacijskog ciklusa, a najmanje ga ima nakon menstruacije. Tijekom prve polovice ciklusa rastu količina i prozirnost iscjetka. Neposredno oko vremena ovulacije iscjedak je pak obilan, staklast, proziran i rastezljiv. To veći broj žena osjeća kao pojačanu vlažnost i prema tome se može jasno orijentirati o skoroj ovulaciji. Nakon ovulacije količina iscjetka se smanjuje, on postaje oskudniji, gušći i mrvičast. Ako iscjedak iz rodnice pogledamo mikroskopski, mogu se uočiti i leukociti te tzv. Doederleinovi bacilli (iliti laktobacili budući da proizvode mliječnu kiselinu – lat. acidum lacticum). Što je broj leucita veći, broj Doederleinovih bacila je manji i obrnuto.Tako se prema količini leukocita u iscjetku određuju stupnjevi čistoće. Ukoliko je broj leukocita minimalan, tada je to stupanj čistoće 1, kojega uglavnom nalazimo u žena koje nisu seksualno aktivne. Stupanj čistoće 2 znači leukocite prisutne u znatnijem broju, i to je uobičajeni nalaz u svake seksualno aktivne žene. Kod stupnja čistoće 3 u vidnom polju je masa leukocita i taj nalaz znači težu upalnu promjenu u rodnici. Promjene u kiselosti rodnice Doederleinovi bacili utječu na stvaranje mliječne kiseline koja je prirodni dezinficijens koji povećava kiselost iscjetka. Tako mliječna kiselina onemogućuje rast patogenih uzročnika koji izvana dolaze u rodnicu. Mliječna kiselina održava normalnu kiselost rodnice (pH 4,1 - 4,9). Na tome počiva sposobnost samoobrane i ”samočišćenja” rodnice. Pojačani cervikalni sekret (npr. kod velike  eritroplakije, deficita hormona, antibiotika, šećerne bolesti i nekih drugih bolesti, mogu dovesti do promjene kiselosti rodnice. Uzrok promjeni kiselosti može biti u bilo kojem od organa koji sudjeluju u stvaranju iscjetka. Ipak se načešće radi o upalama u rodnici i vratu maternice gdje je zbog upalnih promjene kiselost došlo do zatajivanja obrambenog mehanizma. No, valja napomenuti da si najveći broj problema i poteškoća žene učine same. Današnje ”civilizacijske tekovine” koje uključuju suviše često tuširanje i pranje te uporaba uglavnom lužnatih sapuna i dezodoransa, poništavaju kiselo djelovanje mliječne kiseline. To omogućuje razvoj bakterija i drugih mikroorganizama koji se u rodnicu unose spolnim aktom ili drugim manipulacijama u rodnici.   Promjena iscjetka Iscjedak se mijenja po izgledu, količini i mirisu. Isjedak tako može biti obilan, ili rjeđe oskudan, vodenast, sluzav, gnojan, pjenušav, grudast ili sukrvav, Često se može pojaviti i neprijatan  miris. Najčešći specifični uzročnici infekcija u rodici su: Trichomonas vaginalis,  Candida  albicans  (popularno rečeno gljivice), te Gardnerella  vaginalis. Slijede rjeđi uzročnici: Klamidija trahomatis, streptokoki, stafilokoki, gonokoki te herpes virus i dr.   Najčešći uzročnik infekcija u rodnici nije spolno preonosiv - radi se o gljivi candidi albicans koju nosimo svi na kože u obliku spora. Kada spore dospiju u rodnicu u kojoj nije dovoljno kiselo prijeđu u tzv. vegetativnu životnu formu i uzrokuju pojačani, najčešće bijeli iscjedak praćen svrbežom i peckanjem. Liječenje infekcije Prema izgledu iscjetka vrlo je teško točno otkriti uzročnika, odnosno odrediti točno liječenje te je potrebno učiniti mikroskopski pregled. Liječenje se najčešće provodi lokalno, dakle vaginalnim tabletama. No, ponekad je potrebna i peroralna terapija. Liječenje je katkada potrebno provesti u oba partnera. No, vrlo često  je  potrebno  promijeniti i higijenske navike jer problem je, naime, prečesta praksa - suviše čistoće. Uz pravilnu i točnu dijagnozu liječenje je obično kratkotrajno, s brzim poboljšanjem, bez posljedica. Stoga se preporučuje posjet ginekologu koji će pregledom, te analizom iscjetka pod mikroskopom (bez mikroskopskog pregleda najčešće nema točne dijagnoze) odrediti uzročnika i pravo liječenje. Foto: Freepik

Bolna menstruacija, odnosno dismenoreja je pojava grčevitih bolova za vrijeme menstrualnog krvarenja. Dismenoreja je primarna ukoliko za bolove ne postoji organski uzrok ili sekundarna ukoliko se u maloj zdjelici može dijagnosticirati neki organski poremećaj. Procjenjuje se da oko 50% žena ima bolnu menstruaciju, a u oko 10% žena bolovi su toliko jaki da ih svakog mjeseca na jedan ili nekoliko dana udaljuju od svake aktivnosti. Dismenoreja predstavlja jedan od značajnijih razloga izostanka sa posla u ženskom dijelu radno aktivnog stanovniπtva. Bolne menstruacije započinju ponekad već sa prvom menstruacijom (menarhom), ali kod većine je to tek neko vrijeme nakon prve menstruacije, kada ciklusi postanu ovulacijski. Bolovi se pojavljuju nekoliko sati prije ili neposredno nakon početka menstrualnog krvarenja i traju najčešće tokom prvog i drugog dana krvarenja. Bolovi su grčeviti, počinju u donjem dijelu trbuha i mogu se širiti u križa te bedra. Bolovi mogu biti praćeni i sistemskim simptomima poput mučnine, povraćanja, proljeva i glavobolje.    Ne postoji jasna povezanost između predmenstrualnog sindroma (PMS-a) te bolne menstruacije, premda su bolnoj menstruaciji sklonije žene sa izraženijim premenstrualnim sindromom. No, kako predmenstrualni sindrom predstavlja cijeli niz simptoma: razdražljivost, depresija, osjetljivost grudi, mučnina, glavobolje, a isti simptomi se mogu pojaviti i uz bolnu menstruaciju, stanja se mogu preklapati. Simptomi tako u rjeđim slučajevima ponekad mogu trajati danima. Uzrok dismenoreje su prostaglandini, spojevi koji se oslobađaju kod razgrađivanja sluznice maternice koja se odbacuje za vrijeme menstruacije. Djelujući lokalno, na krvne žile te muskulaturu maternice uzrokuju kontrakcije muskulature i krvnih žila. To proizvodi ishemiju odnosno smanjenu prokrvljenost mišićnog tkiva materice što uzrokuje bolove. Dio prostaglandina uđe i u krvotok te tako uvjetuje pojavu sistemskih simptoma koje imaju neke žene: mučnine, povraćanja, glavobolje, proljeva.   Dismenoreja, odnosno bolna menstruacija pojavljuje se samo u urednim, ovulacijskim menstruacijskim ciklusima. Krvarenja nastala kao posljedica ciklusa bez ovulacije su uvijek bezbolna. Paradoksalno dakle, kod mladih žena bolne menstruacije uglavnom znače da je sve uredno. Nije sasvim jasno zašto, no nakon poroda znatno se smanjuje broj žena koje imaju bolne menstruacije. Uzroci sekudnarne dismenoreje su najčešće: endometrioza, intrauterini ulošci (“spirale”), upala zdjeličnih organa, prirođene anomalije genitalnih organa, stenoza, odnosno suženje kanala grlića maternice, miomi na maternici te velike ciste na jajnicima. Karakteristično za sekundarnu dismenoreju je njezino pojavljivanje dugo nakon prve menstruacije ili pak u žena koje su i dotada imale bolne menstruacije uz bitno pojačanje i produženje bolova u odnosu na dotadašnje. Kako danas znamo da su uzrok bolnih menstruacija prostaglandini, liječenje se sastoji u sprečavanju njihove sinteze, odnosno stvaranja. Tako djeluju lijekovi koji se inače koriste kod reumatskih upalnih procesa drugdje u tijelu (ondje bolove također uzrokuju prostaglandini). Nekoliko je preparata koji imaju vrlo dobro djelovanje na inhibiciju odnosno sprečavanje sinteze prostaglandina, npr. ibuprofen (neofen), ketoprofen (ketonal), diklofenak (voltaren). Lijekove treba započeti uzimati odmah na početku krvarenja, najbolje još prije pojave bolova.   Lijek se uzima u visokoj dozi samo prvi ili eventualno drugi dan ciklusa. Uzimanje barem prvog dana treba ponoviti 3-4 puta na dan. Tegobe tako ili potpuno  prestaju ili su bitno blaže, omogučujći ženi njezine svakodnevne aktivnosti. Nakon što su bolovi već postali jaki i grčeviti, djelotvornost terapije je znatno manja, a na žalost lijekovi se uzimaju najčešće pogrešno, odnosno odnosno prekasno. Bolove se svakako uspješnije liječi prije no što su postali jaki. Kod bolnih menstruacijama mladim ženama vrlo često preporučujemo i korištenje kontraceptivnih tableta jer to najčešće bude ”ugodno sa korisnim” – često puta postoji potreba za kontracepcijom, a uz kontraceptivne tablete tzv., prijelomna krvarenja (tako nazivamo ”menstruacije” uz kontraceptivne tablete) budu bezbolna. Ukoliko postoji sumnja na sekundarnu dismenoreju potrebno je provesti dijagnostički proces te otkriti uzrok i provesti specifično liječenje. Ukoliko je liječenje uspješno simptomi nestaju. Za više informacija kontaktirajte GINEKOLOŠKA ORDINACIJA DR.MED. DARKO HUSAR te upoznajte svoje tijelo uz cijenjeno znanje dr. med. Darka Husara.  Foto: Freepik

Humani papiloma virus može zaraziti samo čovjeka. Do danas je poznato više od 100 tipova HPV virusa. Neki tipovi virusa inficiraju samo kožu, drugi samo sluznicu. Kožu inficiraju tipovi 1, 2, 3, 4 i 10 , a posljedica infekcije su bradavice na koži dlanova, tabana i prstiju. Najčešća područja koja inficiraju HPV virusi koji napadaju sluznice su penis, skrotum, perineum, rodnica, vanjsko spolovilo žene i vrat maternice. Na vratu maternice HPV virus pokazuje posebnu sklonost infekciji stanica područja zone transformacije - mjesta dodira cilindričnog epitela kanala vrata maternice i pločastog epitela površine vrata maternice. U predjelu genitala infekcija HPV virusima javlja se kao kondilomi ili intrapeitelijalna neoplazija i invazivni rak vrata maternice, rodnice, vanjskog spolovila, anusa i penisa. Hoće li se u inficiranoj sluznici razviti kondilomi ili displazija ovisi o tipu virusa.   Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nađu u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera. Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju ledom, strujom ili standardnim kirurškim tehnikama. Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati i rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nađen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nađen je u oko 10% oboljelih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73  i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata. Infekcija onkogenim tipovima HPV virusa vrlo je česta. Osjetljivi testovi kojima se može dokazati svježa, ali i ranija infekcija virusima pokazuju dodir s  HPV virusom tipa 16 u 19% muškaraca i čak 30% žena! Aktualnu infekciju onkogenim HPV virusom ima oko 10% zdravih žena (uredna citologija vrata maternice) svih dobnih skupina, najviša učestalost nađena je u Africi - tamo čak 22% zdravih žena ima infekciju onkogenim HPV virusom. Infekcija je najčešća u žena u dobi od 20-24 godine. Medju spolno aktivnim adolescenticama (prosječna dob 16 godina), koje su imale odnose prosječno 2 godine s 4 spolna partnera, nađeno je njih 64% inficiranih onkogenim HPV virusom. Među studenticama jednog koledža, nađeno je 26% infekcija HPV virusom na početku studiranja. Među incijalno negativnim, tijekom 3 godine praćenja, HPV infekciju dobilo je dodatnih 43%. Smatra se da će do čak 80% osoba ostvariti infekciju nekim do tipova HPV virusa do 40. godine života. Na sreću, infekcija je najčešće prolazna i postaje trajnom samo u 4-5% žena. Nakon 30-te godine života, učestalost zaraženih opada. Mnoge spolno aktivne žene imaju povremene infekcije raznim tipovima virusa, one su najčešće prolazne, ali mogu ostaviti jednako tako prolazne promjene na stanicama sluznice zaraženog organa. U Europi najčešći tip virusa je tip 16, u Africi tipovi 52 i 51. U Engleskoj najčešći je tip 16, ali većina zaraženih žena uz infekciju tipom 16 ima i infekciju nekim od onkogenih tipova virusa za koji nema mogućnosti cijepljenja. Zaraza virusima koji napadaju sluznice ostvaruje se najčešće spolnim kontaktom, spolnim odnosom, a učestalost infekcije jako se povećava s brojem spolnih partnera i kod muškaraca i kod žena. Vjeruje se da infekcija može nastati i nakon bliskog kontakta koža: sluznica. Spolni odnos nije uvjet infekcije jer se HPV infekcija susreće i u 4% osoba koje nikad nisu imale spolne odnose.  Kod homoseksualnih muškaraca analna infekcija onkogenim HPV virusima susreće se u oko 30-40%. U oko trećine heteroseksualnih muškaraca nađena je infekcija penisa onkogenim HPV virusom. Učestalost zaraze povećava pušenje, uživanje većih količina alkohola, broj spolnih partnera, dok uporaba kondoma jako smanjuje učestalost infekcije. Samoizlječenje koje se, kao i u žena, jednako često susreće i u muškaraca, ubrzano je u obrezanih muškaraca. Zaražena osoba nema nikakove simptome i ni sama ne zna da je zaražena, pa tako lako prenosi infekciju na osobe s kojima je u spolnom kontaktu. U početnoj fazi infekcije virus se ne može zapaziti u stanicama metodama citološke pretrage stanica i Papa nalaz je uredan. Prisutnost virusa u tkivu može se dokazati  posebnim tehnikama izolacije antigena virusa (npr. PCR tehnologijom). Na tržištu postoji nekoliko standardnih testova od kojih neki zbirno potvrdjuju prisutnost nekog od 13 ili 14 najčešćih onkogenih tipova, a postoji i test koji omogućuje izdvojenu dijagnostiku prisutnosti tipova 16 i 18. Postoje i testovi koji omogućuju genotipizaciju pojedinih tipova virusa, no oni nisu standardizirani i općenito prihvaćeni. Više informacija možete pronaći na web stranici GinOps web stranici ili u Poliklinici za ginekologiju, porodništvo i bolesti dojke - GinOps, gdje vas čeka stručan tim iskusnih i dokazanih doktora. Foto: Freepik

Pitanje hormonske kontracepcije postane aktualno barem jednom u životu svake žene. Hormonska kontracepcija najčešće se koristi sprječavanje trudnoće, ali ima i brojne druge učinke koji još nisu u potpunosti prepoznati od strane žena. Štoviše, većina žena ne prepoznaje nekontracepcijsku korist kombiniranih kontracepcijskih pripravaka, a velik broj ih se neopravdano boji uzimanja ovih sredstava. Prema istraživanju provedenom 1994. godine, čak je 42% vjerovalo kako je jedina korist hormonske kontracepcije sprječavanje trudnoće, dok je samo 6% ispitanica čulo da ovi pripravci mogu zaštititi od nekih vrsta zloćudnih oboljenja.   Povoljni učinci hormonske kontracepcije Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smanjena je: Potreba za kirurškom sterilizacijom Smrtnost žena Učestalost upalne bolesti u zdjelici - i širenje upale na unutarnje genitalne organe Potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd. Također, posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalosti ektopične (izvanmaternične) trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.   Velike studije pokazale su i da je, nakon 7-10 godina uzimanja kombiniranih kontraceptiva, rizik za nastanak mioma smanjen za 30-50%, dok kontracepcija gestagenima u obliku injekcija smanjuje potrebu za operacijskim zahvatima. Nadalje, kombinirana kontracepcija, ali i kontracepcija injektabilnim gestagenima ili implanti, ublažavaju menstrualne probleme, posebice gubitak krvi i dismenoreju, smanjuju učestalost hipokromnih anemija te djeluju pozitivno u žena s endometriozom.               Hormonska kontracepcija također smanjuje učestalost nekih oblika raka, poput:   Raka jajnika Tako su žene koje su ikad uzele pripravak hormonskog kontraceptiva zaštićenije su od žena koje nikada nisu uzimale pripravke za peroralnu kontracepciju. Peroralna kontracepcija sigurno štiti od nastanka raka jajnika već nakon 3-6 mjeseci uzimanja. Nakon 10 i više godina uzimanja rizik obolijevanja smanjuje se za čak 70-80%.   Raka sluznice maternice (endometrija) Kombinirana kontracepcija djelotvorna je zaštita od nastanka raka endometrija. Peroralna kontracepcija smanujuje rizik nastanka svih triju najučestalijih tipova raka endometrija, i to za 50-70%.   Drugih oblika raka i premagilnih promjena Hormonska kontracepcija umanjuje rizik nastanka  polipa, premalignih i malignih promjena debelog crijeva. Pripravci s višim dozama estrogena smanjuju rizik nastanka raka debelog crijeva za 20%, a rizik je smanjen za 40% nakon 96 i više mjeseci uzimanja hormonske kontracepcije. Pripravci s višom koncentracijom estrogena djelotvorno sprečavaju nastanak cisti jajnika. Prof. dr. sc. Snježana Škrablin Također, hormonska kontracepcija ima povoljan učinak na endometriozu, fibrocističku matopatiju, nastanak fibroadenoma dojke te sindrom policističnih jajnika. Ako Vam je potrebno više informacija o hormonskoj kontracepciji, budite slobodni posjetiti web stranicu GinOps - Poliklinike za ginekologiju, porodništvo i bolesti dojke ili kontraktirati prof. dr. sc. Snježanu Škrablin koja će vam rado odgovoriti na sva pitanja vezana za hormonsku kontracepciju. Prof. Škrablin specijalist je ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije, subspecijalist humane reprodukcije, s izuzetnim akademskim znanjem i djelovanjem, kao i višegodišnjim iskustvom u svom području.