Privatna fizikalna terapija Gordana Vešligaj

Prvi mjeseci djetetova života ispunjeni su brojnim promjenama. Roditelji s nestrpljenjem očekuju prvo samostalno okretanje, puzanje, sjedenje i hodanje, a razvoj svojeg djeteta često uspoređuju s vršnjacima. Kada druga beba iste dobi već sjedi ili se kreće po prostoru, lako se može pojaviti zabrinutost da dijete zaostaje.

Međutim, motorički razvoj nije natjecanje niti svako dijete mora usvojiti određenu vještinu na potpuno isti način i u jednakom trenutku. Razvojne faze imaju očekivani slijed, ali postoje široke razlike u vremenu njihova pojavljivanja. Umjesto požurivanja, djetetu je potrebno osigurati sigurno okruženje, dovoljno slobodnog kretanja i poticaje koji odgovaraju njegovoj trenutačnoj razvojnoj razini.

Zašto se motoričke faze međusobno nadovezuju?

Svaka nova motorička vještina temelji se na sposobnostima koje je dijete prethodno razvilo. Prije samostalnog sjedenja dijete treba postići odgovarajuću kontrolu glave i trupa, razviti ravnotežu te naučiti oslanjati se na ruke i mijenjati položaj tijela.

Okretanje jača mišiće trupa i leđa te djetetu omogućuje istraživanje prostora iz novih položaja. Te su sposobnosti važne za kasnije prebacivanje težine, oslanjanje na ruke, puzanje, sjedenje i samostalne prijelaze iz jednoga položaja u drugi.

Važno je promatrati ne samo može li dijete zauzeti određeni položaj nego i na koji način do njega dolazi. Samostalno ulaženje u sjedeći položaj pokazuje veću razinu kontrole od situacije u kojoj odrasla osoba dijete postavi da sjedi, a ono još ne može samostalno održavati ili napustiti taj položaj, čime se mijenja fiziološka unutarnja mišićna napetost u povišenu, pa roditelj zapravo djetetu čini “medvjeđu uslugu”.

Okretanje je jedan od prvih oblika samostalnog kretanja

Okretanjem s leđa na bok i trbuh, dijete postupno upoznaje vlastito tijelo i uči koordinirati pokrete ruku, nogu i trupa. Za okretanje s trbuha na leđa djete mora posjedovati određene motoričke vještine, te ono nastupa nešto kasnije.

Roditelji mogu poticati okretanje tako da djetetu tijekom budnog stanja omoguće igru na čvrstoj i sigurnoj podlozi. Igračka se može postaviti malo izvan neposrednog dosega kako bi se dijete potaknulo da pogleda u stranu, posegne rukom i postupno prenese težinu tijela.

Pokret se ne bi trebao izvoditi brzo ili potpuno umjesto djeteta. Dovoljna je blaga pomoć koja djetetu omogućuje da samo nastavi započeti pokret. Korisno je svakodnevno omogućiti igru na podu u različitim položajima te izbjegavati dugotrajan boravak u ležaljkama, autosjedalicama i drugim sjedalicama koje ograničavaju spontano kretanje.

Vrijeme na trbuhu važno je za daljnji razvoj

Boravak na trbuhu tijekom budnog stanja, uz stalni nadzor odrasle osobe, pomaže djetetu razvijati snagu vrata, ramenog obruča, ruku i trupa. To su važni preduvjeti za okretanje, oslanjanje, puzanje i kasnije samostalno posjedanje i sjedenje.

Vrijeme na trbuhu ne mora biti jedna duga aktivnost. Može se rasporediti u više kraćih razdoblja tijekom dana, primjerice nakon presvlačenja, odmora ili igre. Ako dijete ne voli položaj na trbuhu, može se početi položajem na prsima roditelja, preko krila ili igrom na boku uz odgovarajuću potporu.

Za spavanje dijete se i dalje polaže na leđa, dok je položaj na trbuhu namijenjen nadziranoj igri i aktivnosti. Položaj na trbuhu fiziološki je položaj te dio razvojnog procesa i roditelji se ne trebaju bojati položiti dijete na trbuh.

Mora li svako dijete puzati na isti način?

Puzanje djetetu omogućuje samostalno istraživanje prostora te doprinosi koordinaciji, prijenosu težine i korištenju obje strane tijela. Puzanje nije samo motorička komponenta već sudjeluje i u kognitivnom razvoju. 

Ipak, ne kreću se sva djeca na jednak način. Neka se u početku odguruju na trbuhu, što može ukazivati na povišenu mišićnu napetost u podrućju stražnjeg mišićnog korzeta, neka se kreću unatrag, okreću oko vlastite osi ili se pomiču sjedeći. Dio djece kasnije usvoji puzanje na dlanovima i koljenima, dok manji broj zdrave djece tu fazu ne pokazuje na uobičajen način.

Zbog toga se razvoj ne procjenjuje samo prema jednoj izdvojenoj vještini. Važno je promatrati cjelokupnu kvalitetu pokreta, simetriju, mišićni tonus, način oslanjanja i sposobnost djeteta da samostalno mijenja položaje.

Kada je dijete spremno za sjedenje?

Roditelji ponekad pokušavaju što ranije postavljati dijete u sjedeći položaj, okružujući ga jastucima ili koristeći različite sjedalice. Iako dijete u takvom položaju može kratko ostati uspravno, to ne znači nužno da je razvilo kontrolu potrebnu za samostalno sjedenje kroz reakcije uspravljnja, ravnotežne i obrambene reakcije.

Dijete je spremnije za sjedenje kada može stabilno kontrolirati glavu i trup, oslanjati se rukama, održavati ravnotežu te uz sve manje pomoći ispravljati položaj tijela. Razvojni rasponi služe kao orijentacija, a ne kao strogi rok koji jednako vrijedi za svako dijete.

Kada se sjedenje vježba, djetetu treba pružiti samo onoliko potpore koliko mu je potrebno. Na taj način dijete aktivno koristi vlastite mišiće, umjesto da pasivno ostaje u položaju koji još ne može kontrolirati.

Zašto nije preporučljivo požurivati razvoj?

Prerano i učestalo postavljanje djeteta u položaj koji još ne može samostalno zauzeti može nepovoljno utjecati na slobodnu igru na podu. Upravo tijekom takve igre dijete razvija snagu, koordinaciju, ravnotežu i sposobnost samostalnih prijelaza.

Cilj nije zabraniti roditelju da pridržava dijete ili se s njime igra u sjedećem položaju. Važno je da takva aktivnost bude prilagođena djetetovim mogućnostima, kratkotrajna i uz odgovarajuću potporu.

Razvoj je korisnije poticati stvaranjem prilika za pokret nego namještanjem djeteta u završni položaj. Dijete tako postupno uči kako prenijeti težinu, osloniti se, okrenuti, podignuti i ponovno sigurno spustiti tijelo.

Kako roditelji mogu pravilno poticati razvoj?

Najvažniji poticaji uglavnom su jednostavni. Djetetu treba omogućiti dovoljno vremena za igru na čistoj i sigurnoj podlozi, mijenjati položaje tijekom dana te postavljati zanimljive igračke s obje strane tijela.

Dobro je poticati:

igru na trbuhu i boku tijekom budnog stanja

posezanje za igračkama u različitim smjerovima

oslanjanje na podlaktice i otvorene dlanove

okretanje uz minimalnu pomoć odrasle osobe

samostalne prijelaze između položaja

slobodno kretanje bez nepotrebnog ograničavanja sjedalicama.

Aktivnosti trebaju biti ugodne i uklopljene u igru. Dijete se ne bi trebalo prisiljavati na pokret koji izaziva intenzivan otpor, plač ili vidljivu nelagodu. Ukoliko je takvo ponašanje učestalo, dobro bi bilo da naš stručnjak za integraciju osjeta procijeni istu i kroz program kreativne igre za poticanje senzorne integracije pokaže kako čete svoje dijete izložiti uprvo onoj količini osjeta sa kojima se može nositi.

Kada je potrebno zatražiti stručnu procjenu?

Različit tempo razvoja ne mora automatski značiti da postoji poteškoća. Ipak, postoje situacije u kojima je preporučljivo obratiti se pedijatru ili fizioterapeutu posebno educiranom za rad s bebama i djecom.

Stručnu procjenu korisno je zatražiti ako dijete:

izrazito koristi samo jednu stranu tijela 

pokazuje primjetnu asimetriju pokreta

stalno drži glavu okrenutu na istu stranu

djeluje izrazito ukočeno ili opušteno

teško kontrolira glavu i trup

ne oslanja se na ruke

ne pokušava mijenjati položaje i ljuti se kod promjene istih

izbjegava kontakt s određenim teksturama

izgubi vještinu koju je prethodno usvojilo

Kod prijevremeno rođene djece razvoj se može procjenjivati prema korigiranoj dobi, zbog čega rezultate nije preporučljivo uspoređivati isključivo prema datumu rođenja.

Individualna procjena daje roditeljima sigurnije smjernice

Savjeti s interneta mogu pomoći roditeljima da bolje razumiju razvojne faze, ali ne mogu zamijeniti promatranje djeteta uživo, kao ni palpaciju i dijalog s tkivom . Fizioterapeut tijekom procjene analizira kvalitetu pokreta, mišićni tonus, simetriju, oslonac, ravnotežu i način na koji dijete prelazi iz jednoga položaja u drugi.

Roditelji pritom mogu dobiti individualne upute o pravilnom podizanju, nošenju, spuštanju i igri s djetetom te jednostavne aktivnosti koje se mogu provoditi kod kuće. Uvijek treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno i da video sa društvene mreže možda nije primjeren i za vaše dijete. Plastićnost mozga i mogućnost promjena je unutar prvih godina života ogromna i kako dobar poticaj može poboljšati senzomotorički razvoj djeteta, tako neprimjereno djelovanje može unazaditi djetetov razvoj.

Privatna fizikalna terapija Gordana Vešligaj Kos pruža evaluaciju stanja i izradu rehabilitacijskih programa, neurorazvojnu fizikalnu terapiju za djecu prema Bobath konceptu te procjenu i terapiju poremećaja senzoričke integracije.

Centar se nalazi na adresi Kneza Porina 69 u Velikoj Gorici, a individualnim pristupom roditeljima i djeci može pomoći u razumijevanju razvojnih potreba te odabiru primjerenih aktivnosti i terapijskih postupaka.

Članak je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu ni individualni savjet pedijatra ili drugog odgovarajućeg zdravstvenog stručnjaka.