OCIJENI

Kako spriječiti da se oštećenje knjige s vremenom pogorša?

Objavljeno: 16.7.2026. 10:42

Stare knjige, obiteljski primjerci, stručna literatura, molitvenici, kronike, časopisi i arhivska građa često imaju posebnu vrijednost. Neke knjige čuvaju uspomene, neke su dio obiteljske povijesti, a neke su važne zbog sadržaja, starosti ili rijetkosti. Kada se na njima pojavi prvo oštećenje, mnogi ga odgađaju jer se čini malim i bezazlenim. No upravo se sitna oštećenja s vremenom najčešće pogoršavaju.

Puknuti hrbat, odvojene korice, ispale stranice, poderani listovi, mrlje od vlage, oslabljeni šavovi ili istrošeni rubovi znak su da knjiga treba pažnju. Ako se takvo stanje zanemari, svako novo listanje, premještanje ili nepravilno čuvanje može dodatno oslabiti uvez i papir.

Ne koristite samoljepljivu traku

Jedna od najčešćih pogrešaka kod popravka knjiga je korištenje obične samoljepljive trake. Iako se čini kao brzo rješenje za poderanu stranicu ili odvojene korice, traka s vremenom može požutjeti, stvrdnuti se, ostaviti ljepljive tragove i dodatno oštetiti papir.

Kod vrijednih knjiga takvi popravci mogu otežati kasniju restauraciju. Zato je bolje ne popravljati knjigu improvizirano, nego ju zaštititi od daljnjeg korištenja i potražiti stručnu procjenu.

Oštećenu knjigu treba manje listati

Ako se stranice počinju odvajati, hrbat je napuknut ili korice više ne drže čvrsto, knjigu ne bi trebalo često otvarati. Svako listanje može dodatno opteretiti uvez i povećati oštećenje. Posebno treba izbjegavati potpuno otvaranje knjige pod velikim kutom jer to može dodatno slomiti hrbat.

Knjigu je najbolje položiti na ravnu površinu, listati je polako i ne pritiskati stranice prema dolje. Ako nije nužno, oštećenu knjigu ne treba koristiti dok se ne procijeni može li se popraviti.

Odvojene stranice nemojte vraćati na silu

Kada iz knjige ispadne stranica, mnogi je pokušaju ugurati natrag ili zalijepiti. To može dodatno oštetiti rubove, poremetiti redoslijed listova ili otežati pravilno uvezivanje. Ispale stranice treba pažljivo spremiti uz knjigu, po mogućnosti između čistih listova papira ili u zasebnu omotnicu.

Važno je sačuvati sve dijelove knjige – korice, stranice, zaštitne listove i eventualne priloge. Čak i ako djeluju odvojeno ili oštećeno, mogu biti važni pri restauraciji.

Vlaga može brzo pogoršati stanje

Ako je knjiga bila izložena vlazi, potrebno je reagirati oprezno. Vlažan papir može se valoviti, lijepiti, razviti neugodan miris ili plijesan. Knjigu ne treba sušiti na radijatoru, jakom suncu ili fenom jer nagla toplina može dodatno deformirati papir i uvez.

Najbolje je knjigu maknuti iz vlažnog prostora, držati je na suhom i prozračnom mjestu te izbjegavati daljnje zatvaranje u plastične vrećice ili neprozračne kutije. Kod znakova plijesni, mrlja ili jakog mirisa vlage preporučuje se stručna procjena.

Pravilno čuvanje usporava propadanje

Oštećenu knjigu ne treba držati stisnutu između težih knjiga niti je ostavljati na rubu police. Ako su korice labave ili je hrbat oslabljen, knjiga se može dodatno deformirati. Veće i teže primjerke bolje je položiti vodoravno, dok manje knjige mogu stajati uspravno ako imaju dovoljno oslonca.

Knjige treba čuvati dalje od vlage, izravnog sunca, prašine i velikih promjena temperature. Stabilni uvjeti važni su za papir, ljepilo, konac, platno i kožu.

Prašinu uklanjajte nježno

Kod starih i oštećenih knjiga prašinu ne treba uklanjati vlažnim krpama ili sredstvima za čišćenje. Vlaga i kemikalije mogu oštetiti papir, razmazati tisak ili oslabiti korice. Bolje je koristiti mekanu suhu krpu ili kist, vrlo pažljivo i bez pritiskanja.

Ako je knjiga izrazito krhka, bolje ju je ne čistiti samostalno, osobito ako se papir mrvi ili se na površini vide mrlje nepoznatog podrijetla.

Oštećenje hrpta treba shvatiti ozbiljno

Hrbat je jedan od najvažnijih dijelova knjige jer drži stranice na okupu. Kada hrbat počne pucati, kada se korice odvajaju ili se knjiga otvara u nekoliko odvojenih cjelina, to je znak da uvez više nije stabilan. Ako se knjiga nastavi koristiti bez popravka, stranice mogu početi ispadati, a oštećenje se brzo širiti.

Stručan knjigovežničarski popravak može pomoći da se knjiga stabilizira, ponovno uveže ili zaštiti na način koji odgovara njezinoj starosti, materijalu i namjeni.

Ne odgađajte stručnu procjenu

Kod vrijednih knjiga važno je reagirati dok je oštećenje još manje. Puknuti šav, odvojena korica ili poderana stranica često se mogu kvalitetnije riješiti ako se ne čeka da se knjiga potpuno raspadne. Što je oštećenje veće, popravak može biti složeniji.

Stručna procjena pomaže utvrditi treba li knjizi manji popravak, novi uvez, restauracija, zaštitna kutija ili poseban način čuvanja. Ne mora svaka knjiga trebati veliki zahvat, ali svaka vrijedna knjiga zaslužuje pažljivo postupanje.

Zaštitne kutije mogu spriječiti dodatna oštećenja

Kod knjiga koje su krhke, rijetke ili se ne koriste često, zaštitna kutija može biti dobro rješenje. Ona štiti knjigu od prašine, svjetla, dodira, pomicanja i mehaničkih oštećenja. Posebno je korisna za arhivsku građu, stare knjige, obiteljske primjerke i dokumente koji se žele sačuvati dugoročno.

Zaštita ne zamjenjuje restauraciju kada je ona potrebna, ali može usporiti daljnje propadanje i pomoći da se knjiga sigurnije čuva.

Vrijedne knjige ne treba popravljati na brzinu

Knjige koje imaju sentimentalnu, povijesnu, stručnu ili arhivsku vrijednost ne bi trebalo popravljati improviziranim metodama. Brza rješenja često naprave više štete nego koristi. Pravilni materijali, ručni rad, iskustvo i poznavanje knjigovežničarskih tehnika važni su za dugotrajniji rezultat.

Za restauraciju starih knjiga, popravak uveza, ručno šivanje, izradu zaštitnih kutija i stručan knjigovežničarski pristup vrijednoj građi, MK Knjigovežnica pravo je mjesto za sve koji žele spriječiti da se oštećenje knjige s vremenom pogorša.

Knjige često prežive desetljeća, pa i stoljeća, ali samo ako se s njima postupa pažljivo. Kada se oštećenje prepozna na vrijeme i prepusti stručnim rukama, knjiga ima puno veću šansu ostati sačuvana za buduće čitatelje, obitelj, ured ili arhiv.


OCIJENI