Poliklinika - Centar

Kada bi barem postojao čarobni štapić kojim se trbuh može izravnati - pomisao je to koja mnogim ljudima često padne na pamet. Višak kože i potkožnog tkiva, slaba elastičnost kože ili slabost vezivnog tkiva na trbuhu javlja se kao posljedica značajnog gubitka tjelesne težine, trudnoće, operativnog zahvata, starenja, a ponekad je riječ i o prirodnom obliku tijela, genetskom čimbeniku te tipu i kvaliteti kože i vezivnog tkiva. Možda ne postoji čarobni štapić, ali postoji zahvat koji uvelike može riješiti vaše probleme. Što je abdominoplastika? Bilo iz estetskih ili zdravstvenih, bilo zbog psihičkih razloga koje višak kože i potkožnog masnog tkiva u području trbuha predstavlja, svi bismo voljeli imati ravan trbuh bez puno muke. Zato postoji abdominoplastika, kirurški zahvat kojim se uklanja suvišna opuštena koža i potkožno masno tkivo trbuha, a po potrebi se vrši i povezivanje (zatezanje) trbušnih mišića kako bi se osnažili mišići trbušne stijenke, ali i spriječio nastanak trbušne kile.   Cilj zahvata je smanjenje kože i masnog tkiva na trbuhu te stvaranje pacijentu estetski prihvatljivijeg izgleda - ravnijeg trbuha i napetije trbušne muskulature. Tri su tipa abdominoplastike - mini abdominoplastika kojom se zahvat vrši samo na donjem dijelu trbuha ispod pupka i koja je kao zahvat manje invazivna. Samim time, oporavak je brži, a ožiljak manji i ravniji. Klasična ili kompletna abdominoplastika zahvaća cijeli trbuh do rebrenog luka, a rezultat je puno ravniji i glađi trbuh te veća udobnost. Postoji i tzv. proširena abdominoplastika koja se odnosi na zahvat na cijelom trbuhu do rebrenog luka, uključujući i bočne strane. Prednost ove vrste abdominoplastike je bolja kontura tijela. Osim toga, postoje li strije, mogu se ukloniti zajedno s kožom, ali samo na području kože koje se recesira. Sam zahvat uključuje rez u donjem dijelu trbuha, u području stidnih dlaka gdje se mobilizira koža i potkožje cijele trbušne stijenke (kod kompletne abdominoplastike) ili samo nivoa pupka (kod mini abdominoplastike) te odstranjivanje viška, dok ostatak kože ostaje ravan i zategnut te se spaja s nedirnutom kožom ispod operativnog reza. S obzirom na to da se rez nalazi u tzv. bikini zoni, rez kasnije nije vidljiv. Sam zahvat se izvodi u općoj anesteziji i traje od 2 do 4 sata, ovisno o tipu abdominoplastike. Kontradikcije Moguće kontraindikacije za abdominoplastiku su planiranje gubitka značajne količine kilograma, planiranje trudnoće, bolovanje od ozbiljne kronične bolesti, indeks tjelesne mase veći do 30, pušenje te ožiljci od prethodne operacije trbuha. Rizici operativnog zahvata Kao i svaki drugi zahvat, abdominoplastika je povezana s određenim rizicima i komplikacijama usprkos svim poduzetim mjerama. Izloženost rizicima i komplikacijama osim što ovisi o stručnosti kirurga, ovisi i o vašoj odgovornosti  izbjegavanja istih. Komplikacije nakon abdominoplastike općenito su rijetke, a među njih spadaju - nakupljanje tekućeg sadržaja ispod kože (serom ili hematom), loše zacjeljivanje rana, neočekivan izgled ožiljka, oštećenje ili nekroza tkiva te promjene u osjetu kože. Svaki operativni zahvat također nosi i minimalan rizik od pojačanog krvarenja, nastanka venske tromboze, infekcije ili alergijske reakcije na anesteziju.   Priprema za operativni zahvat Minimalno mjesec dana prije operativnog zahvata potrebno je prestati pušiti. U dogovoru s anesteziologom, potrebno je prekinuti uzimanje aspirina i antikoagulantnih lijekova te iste zamijeniti zamjenskom terapijom. Prije operativnog zahvata potrebno je tuširanje i pranje antibakterijskim sapunom. Na dan zahvata zabranjena je konzumacija jela i pića minimalno 6 sati prije operativnog zahvata. Potrebno je i ukloniti lak s noktiju na rukama i nogama. Kao i za svaki operativni zahvat u općoj anesteziji, potrebna je prethodna laboratorijska obrada i EKG, kao i pregled anesteziologa. Abdominoplastika je posebno popularna kod majki nakon poroda. Zbog ograničenja naprezanja, prvih nekoliko tjedana nakon operacije morat ćete imati stalnu pomoć s malom djecom. Prerano podizanje djeteta od 25 kilograma nakon abdominoplastike može ugroziti rezultate operativnog zahvata zbog rastezanja mjesta reza te mogućeg krvarenja i edema. Ako su vaša djeca malo starija, nakon prva 2 ili 3 tjedna trebali biste moći nastaviti s mnogim roditeljskim obvezama poput vožnje, kuhanja i kupovine. No svakako pripazite da imate pomoć kod nošenja namirnica, hranjenja kućnih ljubimaca i obavljanja drugih aktivnijih zadataka. S povjerenjem se obratite Poliklinici Kvaternik u samom centru Zagreba koja okuplja tim vrhunskih medicinskih stručnjaka te omogućuje brzo i kvalitetno rješavanje Vaših zdravstvenih problema. Apsolutna posvećenost potrebama pacijenata te prije svega stručnost i dugogodišnje iskustvo naših liječnika, ključ su poslovanja Poliklinike Kvaternik. Misija nam je najsuvremenijim metodama dijagnostike i liječenja pružiti najbolju uslugu našim pacijentima.

Zasigurno ste čuli za “hepatitis” i koliko je važno čuvati se od hepatitisa. No koliko znate i razumijete što su to virusni hepatitisi i što čine za vaše zdravlje? Virusni hepatitisi iliti hepatitis virusi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo. Poznati su hepatitis virusi A, B, C, D, E i G, a procjenjuje se da čak 95% s virusnim hepatitisom nije svjesna svoje zaraze. Ovisno o stanju bolesti, hepatitis može biti akutni ili kronični. Akutni hepatitis čini iznenadna upala jetre koja traje kraće vremensko razdoblje, dok kronični hepatitis čini upala koja traje duže od 6 mjeseci. Bez liječenja, hepatitis može uzrokovati oštećenje, zatajenje i rak jetre.   Virusni hepatitis A VIrusni hepatitis A osobito pogađa djecu i mladež, a širi se vodom i hranom zagađenim fekalijama. Zbog toga je čest u nerazvijenim zemljama s nižim higijenskim standardom. Često do zaraze dolazi i jedenjem sirovih školjki iz vode zagađene kanalizacijom. Ovaj hepatitis ne prelazi u kroničnu fazu te ne dovodi do ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis A možete pročitati na linku. Virusni hepatitis B Virusni hepatitis B javlja se u svim dijelovima svijeta, a najčešće u subsaharskoj Africi i istočnoj Aziji, zatim Amazoni i južnim i istočnim dijelovima istočne Europe. Uglavnom se prenosi transfuzijom krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktnom, odnosno preko krvi, sperme i sline. Mogu se prenijeti i porodom s majke na dijete. Simptomi su često blagi ili nikakvi, no prijelaskom u kroničnu fazu obično se mogu manifestirati žuticom, tamnom mokraćom, povraćanjem, umorom. Virusni hepatitis B može uzrokovati cirozu i rak jetre. Za dijagnosticiranje virusnog hepatitisa B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis C Virusni hepatitis C raširen je diljem svijeta, iako je najviše rasprostranjen u Africi te središnjoj i istočnoj Aziji. Hepatitits C ima više genotipova virusa, a to su genotip 1 (podtip a i b), 2, 3, 4, 5 i 6. Prvenstveno se prenosi krvlju zaražene osobe, a visoki rizik od zaraze virusnim hepatitisom C imaju intravenski ovisnici o drogama, intranazalni ovisnici o kokainu, primatelji transplantiranih organa te osobe koje su se podvrgle body-piercingu. Što se simptoma tiče, oko 80% zaraženih osoba ne razvija simptome, no u akutnoj fazi mogu se manifestirati u vidu temperature, umora, mučnine i povraćanja, svijetlu stolicu, tramnu boju urina, žuticu te bol u zglobovima. Kronični oblik zaraze može dovesti do oštećenja, odnosno ciroze jetre te do raka jetre. Za testiranje na virusni hepatitis B informirajte se na linku.   Virusni hepatitis D Virusni hepatitis D poznat je jedino kod nekih osoba koje su se zarazile virusnim hepaittisom B. Uglavnom je rasprostranjen na Mediteranu, Bliskom istoku, Pakistanu, središnjoj i sjevernoj Aziji, Japanu, Tajvanu i dijelovima Afrike. Prenosi se krvnim putem, a oporavak je obično potpun te se kronični oblik virusnog hepatitisa D bilježi u manje od 5% slučajeva. Više o dijagnosticiranju virusnog hepatitisa D možete pročitati na linku. Virusni hepatitis E Virusni hepatitis E raširen je diljem svijeta, no bilježi najčešću pojavu u istočnoj i južnoj Aziji. Pojavljuje se i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama te je najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa. Virus hepatitisa E ima 4 genotipa, od kojih su genotipovi 1 i 2 pronađeni samo kod ljudi, dok 3 i 4 i kod domaćih i divljih svinja te jelena. Najčešći je u mlađih odraslih osoba, a prenosi se fizičkim kontaktom (“bolest prljavih ruku”) probavnim sustavom, uglavnom konzumacijom kontaminirane hrane i vode. Većina infekcija ovim hepatitisom prolazi spontano, no u kroničnoj fazi može dovesti do rizika od ciroze jetre. Više o testiranju na virusni hepatitis E možete pročitati na linku. Virusni hepatitis G Virusni hepatitis G nije specifičan za određeno geografsko područje, a javlja se u velikom broju oboljelih od hepatitisa B ili hepatitisa C. Širi se krvnim putem i transplantacijom organa. U većini slučajeva je infekcija relativno blaga, no može se razviti u kronični hepatitis. Više dijagnosticiranju virusnog hepatitisa G možete pročitati na linku. Testove na virusne hepatitise možete odraditi u Poliklinici IMUNOMED u Zagrebu, kao što možete odraditi i brojne druge dijagnostike za utvrđivanje imunološkog statusa, autoimunih bolesti i alergija, HIV-a, virusa, bakterija, parazita, gljivica te biokemijske i mikrobiološke pretrage. Foto: freepik

Imate li problema sa spavanjem, lako se uzbuđujete, pojačano znojite, skratio Vam se menstrualni ciklus, a stolice su učestale? Ili ste pak umorni, zaboravljivi, patite od zatvora i čini Vam se da ste se odjednom počeli debljati? Ovo je samo dio brojnih simptoma koji mogu ukazivati na poremećaj rada štitnjače, jer brojne su i njene funkcije. Hormoni koje štitnjača luči, T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) uravnotežuju rad mnogih organa i sustava pa tako djeluju na krvožilni i dišni sustav, reguliraju temperaturu našeg tijela, utječu na probavu, mozak, ritam budnosti i spavanja, kretanje i rad ostalih žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Možemo reći da posredno i neposredno djeluju, odnosno uravnotežuju baš cijeli organizam.   Naravno, kada svoj organizam zlorabimo i izlažemo ga dugoročno prevelikom opterećenju, zlorabimo i našu štitnjaču koja funkcionira bez predaha. Posljedično, štitnjača može početi povećavati svoj volumen, izlučivati više hormona (stanje hipertireoze) ili pak počinje razaranje štitnjače pa se tkivo žlijezde zamjenjuje „ožiljcima“ što dovodi do manjka hormona (stanje hipotireoze). Osim stalnog stresa kojem smo izloženi, a koji prethodi bolesti, živeći suvremenim načinom života nismo usklađeni s prirodnim ritmovima i to prvenstveno s ritmom budnosti i spavanja, što je česti uzrok povećanom riziku bolesti štitnjače. Štitnjača je ujutro najaktivnija, popodne smanjuje aktivnost za 20%, a tijekom noći za još 20%. Naše aktivnosti trebale bi biti u skladu s aktivnošću štitnjače pa bi trebali svom tijelu i umu priuštiti adekvatan odmor i opuštanje u odgovarajuće doba dana. Ako smo čitav dan izrazito aktivni, a uz to još pod visokim opterećenjem i stresom, naša će štitnjača raditi prekomjerno što se često može vidjeti na laboratorijskom nalazu hormona štitnjače (T3, T4, fT3 i fT4). A čak i prije promjena hormona štitnjače, ponekad će se povećati samo razina TSH, hormona hipofize koji stimulira proizvodnju hormona štitnjače. Osim stresa i nepoštivanja unutarnjeg sata (cirkadijalnog ritma) rizik od oboljenja štitnjače povećavaju i nepravilna prehrana, trudnoća, menopauza te genetska predispozicija. Stručnjaci preporučuju kontrolu hormona štitnjače jednom u pet godina, ili u slučaju sumnje na poremećaj rada jednom godišnje, kao dio godišnjeg sistematskog pregleda. Čak i dok su simptomi vrlo blagi, hormoni mogu u vrlo ranoj fazi bolesti ukazati na poremećaj rada štitnjače. Što prije otkrijete promjene rada štitnjače veće su šanse za izlječenje, bez obzira da li se radi o tumoru ili samo o početku poremećaja rada te žlijezde. Osim pregleda hormona u Poliklinici Breyer štitnjaču možete pregledati i ultrazvukom na odjelu citologije. Foto: Freepik

Autoimuna bolest uzrokuje stvaranje autoantitijela koja napadaju zdravo tkivo domaćina, što znači da vlastiti imunološki sustav napada vlastito tijelo.  Pravi uzrok autoimunih bolesti i razlog stvaranja autoantitijela nije poznat, no opisano je i poznato već preko 40 autoimunih bolesti. Simptomi mogu biti nedosljedni i teško odredivi, a postoji nekoliko načina kako otkriti autoimunu bolest i postaviti točnu imunološku dijagnozu, što možete doznati u nastavku teksta. Najčešći simptomi autoimunih bolesti su: Bol u zglobovima Povišena temperatura Osjećaj slabosti Osipi po koži Gubitak težine Umor Probavne smetnje Znakovi i simptomi autoimunih bolesti variraju od osobe do osobe, a mogu varirati i kroz vrijeme gdje se smanjuju ili povećavaju nedosljedno. Simptomi su raznovrsni i mogu ukazivati i na bolesti koje nisu autoimune, što može dovesti do situacije u kojoj pacijent obilazi čak do nekoliko specijalista kako bi se utvrdila točna dijagnoza. Autoimuna bolest može zahvatiti svaki dio tijela, a stvar dodatno komplicira pojava više od jedne autoimune bolesti. Navedeni simptomi mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života i najčešće su znak poremećaja imunološkog sustava. U slučaju nastanka autoimunih bolesti, osim odgovarajuće terapije, nužna je i promjena životnih i prehrambenih navika poput: zdrave i bolje prehrane, pravilnog unosa tekućine i vitamina, manje stresa i više sna.   Testovi za određivanje autoimunih bolesti Uspostavljanje točne dijagnoze i odgovarajuće terapije ovisi o specifičnim testovima koji utvrđuju specifična autoantitijela. Autoantitijela kod nekih bolesti se mogu detektirati u krvi čak godinama prije nego oni počnu razarati stanice. Kod testiranja se određuje razred antitijela koje mogu prognozirati dosadašnji i budući razvoj bolesti.   Kome se obratiti za pomoć? Testiranje i konzultacije možete obaviti u Poliklinici IMUNOMED kod stručnog tima doktora Vitomira Bureka, imunologa, specijalista laboratorijske imunologije i specijalista infektologa. Nalaze se na zagrebačkoj adresi Krbavska 11, gdje možete dobiti detaljno savjetovanje sa specijalistima za ovo područje. Testovi koje koriste su sljedeći: Testovi antinuklearnih antitijela (ANA, ENA) Testovi antikardiolipinskih antitijela Testovi beta 2 glikoproteinskih antitijela Testovi antitransglutaminaznih antitijela Testovi glijadinskih antitijela, Testovi ASCA (Crohnova bolest) Testovi za reumatski faktor Cijene testova i upute možete naći na web stranici Poliklinike IMUNOMED, kao i više informacija o drugim dijagnostičkim testovima. Foto: Freepik

Čista i mekana koža san je svake osobe. Dok se pravilnom njegom kože može postići sjajan rezultat, željeni izgled mogu narušiti izrasline koje se ne mogu spriječiti njegom. Neke od takvih promjena na koži su ateromi i lipomi. Riječ je o promjenama na koži koje se javljaju na gotovo svim dijelovima tijela osim na tabanima i dlanovima, a iako ponekad podsjećaju na akne, istiskanje nikako nije preporučeno. Ateromi (lojne ciste) Aterom je benigna izraslina u području kože i potkožnog tkiva koja nastaje zbog pojačanog lučenja i začepljenja izvodnog kanala žlijezde lojnice. S obzirom na to da se ne može drenirati, loj koji je gustog bjelkastog sadržaja nakuplja se unutar žlijezde i stvara se cista oko koje se formira kapsula. Ako nisu upaljeni, ateromi su bezbolni čvorići veličine od 5 mm do nekoliko cm, a tijekom vremena se povećavaju. Na dodir su mekane ili tvrde konzistencije, oštro ograničeni od okoline, žućkaste boje ili boje kože. Nastanak ove lojne ciste nije moguće spriječiti jer ne postoje preventivne mjere. Lipomi (benigni čvorići) Lipomi su dobroćudne izrasline – benigni tumori, odnosno nakupine masnog tkiva. Radi se o najčešćim tumorima mekih tkiva, a nalaze se u oko 1 % populacije. Najčešći su u odraslih osoba, a mogu se razviti i kod djece. Lipomi mogu nastati u površnom, odnosno potkožnom dijelu masnog tkiva ili pak mogu biti smješteni u dubokom masnom tkivu. Za razliku od ateroma, nemaju čvrstu formiranu kapsulu koja ih oštro odvaja od okolnog tkiva. Mogu biti pravilnog (okruglog ili ovalnog) ili nepravilnog oblika te ponekad mogu imati tanku ovojnicu koja predstavlja granicu tumora i normalnog okolnog masnog tkiva. Veličina lipoma može biti različita, no rijetko veličinom prelaze 2 cm. Oni promjera manjeg od 5 cm su najčešće smješteni površno, a u dubljim slojevima se obično nalaze lipomi veći od 5 cm. Lipomi su, za razliku od ateroma, najčešće asimptomatski, ali ako narastu veći od 3 cm (do 15 i više cm) mogu početi stvarati probleme. Ti problemi mogu biti estetske, kao i funkcionalne prirode zbog pritiska na okolne strukture. Osim toga, ako traju dulji niz godina, lipomi mogu prerasti u svoju zloćudnu varijantu – liposarkom. Upravo zato se uklanjanje lipoma preporučuje kako iz estetskih, tako i iz zdravstvenih i preventivnih razloga. Tijek operativnog zahvata Uklanjanje ateroma, kao i uklanjanje lipoma, vrši se kirurški. Naime, jedino uspješno liječenje ateroma jest operacija ateroma, odnosno kirurška ekscizija. U lokalnoj anesteziji aterom se u cijelosti odstranjuje (lojna cista sa svim sadržajem i kapsulom). Uklanjane lipoma se isto tako vrši pod lokalnom anestezijom, kirurškom ekscizijom, odnosno izrezivanjem cijelog sadržaja ovih masnih nakupina. Važno je napomenuti da se za vrijeme akutne upale aterom ne smije istiskivati jer se time može samo pogoršati upala. Kada nastane upala, oni se čak niti kirurški ne uklanjaju odmah već se incizijom drenira samo sadržaj ateroma. Potom se provodi antibiotska terapija, a ukloniti se mogu tek nakon što se upala sanira. Može doći i do spontane rupture ciste i pražnjenja gnojnog sadržaja, međutim aterom će se u narednom periodu najvjerojatnije formirati na istom mjestu. Nakon upale, kirurško liječenje je često kompliciranije te zahtijeva širi rez jer se odstranjuje i okolno masno tkivo i koža. Tada, prema tome, ostaje i veći ožiljak, zbog čega se preporučuje da se ateromi preventivno uklone prije nego što dođe do upale. Priprema za zahvat Za uklanjanje lipoma i ateroma nije potrebna posebna priprema. Ako uzimate neke od lijekova iz skupine antikoagulansa, potrebno je te lijekove prestati trošiti nekoliko dana prije zahvata. Oporavak Oporavak nakon operacije ateroma, kao i nakon operacije lipoma je brz te nema potrebe za postoperativnom primjenom antibiotika niti analgetika. Pacijent se isti dan vraća svakodnevnim aktivnostima te nije potrebna nikakva posebna postoperativna njega. Nakon uklanjanja ateroma konci se odstranjuju unutar 7-14 dana, a u slučaju lipoma unutar 8-14 dana. Osim toga, kod velikih lipoma ponekad je potrebno staviti aktivnu sukciju (dren) koja se odstranjuje unutar 24-48 sati. Nakon operacijskog zahvata uglavnom ne ostaju ožiljci. Ako je izgled ili zdravlje vaše kože ugroženo ateromima ili lipomima, s povjerenjem se obratite poliklinici za dijagnostiku i liječenje koja obuhvaća široki spektar zdravstvenih djelatnosti i koja okuplja tim vrhunskih medicinskih stručnjaka te omogućuje brzo i kvalitetno rješavanje Vaših zdravstvenih problema - Poliklinici Kvaternik! Apsolutna posvećenost potrebama pacijenata te prije svega stručnost i dugogodišnje iskustvo naših liječnika, ključ su poslovanja Poliklinike Kvaternik. Misija nam je najsuvremenijim metodama dijagnostike i liječenja pružiti najbolju uslugu našim pacijentima.

Gljivične infekcije ponekad su uzrok problema s kožom i noktima, a često nastaju s dolaskom toplijih dana. U Poliklinici Breyer rade pregled kože i noktiju na gljive, a uzimanje uzorka s konzultacijom liječnika specijalista možete unaprijed najaviti i rezervirati termin. Gljive i infekcije Mikologija je grana mikrobiologije koja proučava gljive. Gljive su saprofiti koji imaju u prirodi važnu ulogu kao razgrađivači uginule organske materije. Naziv gljiva nas podsjeća na jestive ili otrovne gljive koje susrećemo u prirodi. No, medicinska mikologija se bavi proučavanjem gljiva uzročnika infekcija u ljudi.   Uobičajeno te iste gljive, uzročnici infekcija, obitavaju na koži i sluznici ljudskog tijela te imaju zaštitnu ulogu kao i "dobre" bakterije. Gljive i "dobre" bakterije međusobno surađuju u održavanju međusobne ravnoteže u broju i raznolikosti vrsta kako bi tvarima koje izlučuju održavale vlastito postojanje i pospješivale metabolizam organizma na/u kojem obitavaju. Osobito se to odnosi na pospješivanje probavnog metabolizma, održavanju pH kože i sluznice. Njihova prisutnost na koži i sluznicama se tada smatra elementom fiziološke flore ili kolonizacijom. Kako dolazi do gljivične infekcije? Stanja koja narušavaju opće zdravlje (težak stres, izloženost agresivnoj terapiji poput i radijacije ili kemoterapije, imunodeficijencija bilo koje etiologije - AIDS, imunosupresivni lijekovi koji se primjenjuju nakon transplantacije organa, leukemija) i dugotrajno antibiotsko liječenje utječu na poremećaj sastava normalne flore tijela, pri čemu se broj gljiva može povećati nauštrb "dobrih" bakterija te se njihova kolonizacija pretvara u lokalnu, rjeđe sustavnu invaziju i razvoj bolesti. Bolesti uzrokovane prisutnošću gljiva u/na organizmu se zovu mikoze.   Osim normalne gljivične flore, koja u posebnim okolnostima može uzrokovati infekciju, osobito važna skupina gljiva su dermatofiti. Dermatofiti su okolišne plijesni koje borave u tlu, na koži i krznu raznih životinja, te se na taj način prenose i na ljude. Već njihovo ime ukazuje na sklonost uzrokovanju infekcija kože i kožnih adneksa (dlake i nokti).   Gljive osobito dobro uspjevaju u toplom i vlažnom okolišu, pa su najčešća mjesta infekcije koža i nokti stopala, koža između prstiju, na pregibima kao što su prepone, područje ispod dojki, pazusi, vrat i vlasište. Mikoze se očituju crvenilom, stvaranjem bijelih naslaga (osobito kandidijaza) ili pak pojačanim ljuskanjem kože, stvaranjem sitnih prištića ili mjehurića. Često se kožne promjene koncentrično šire na okolnu kožu poput manjih i većih “pečata”, a mogu biti popraćeni svrbežom. Zahvaćeni nokti postaju deblji, ljuskavi, odižu se od podloge, deformiraju se ili listaju uzdužno, lome se i nestaju, ponekad mijenjaju boju. Širenje gljivičnih infekcija Gljivične infekcije se mogu prenijeti s osobe na osobu direktnim kontaktom, te zajedničkim korištenjem predmeta za osobnu njegu i higijenu (četke, češljevi, kopče za kosu, škarice i strugalice (rašpica) i ostali pribor za manikuru i pedikuru). Stoga treba biti oprezan, ako se posumnja na gljivičnu infekciju da se s ukućanima ne dijele navedeni predmeti. U rijetkim situacijama infekcije kože i kožnih adneksa mogu biti uzrokovane nedermatofitnim plijesnima koje žive u okolišu. One se s obzirom na obojenost (stvaranje pigmenta) dijele na skupinu neobojenih (hijalinih) plijesni i tamnih (obojenih ili crnih) plijesni. Infekcije obojenim plijesnima se na koži i noktima mogu vidjeti kao tamne promjene. Liječenje gljivičnih infekcija Liječenje dermatofitnih infekcija kože i noktiju primjenjuje se nakon dobivenih mikrobioloških rezultata. Infekcije kože se mogu liječiti kremama, najčešće iz skupine itrakonazola ili terbinafina, kroz duži vremenski period (do nestanka simptoma bolesti), bez prekida u terapiji. Ako su promjene opsežne i slabo reagiraju na lokalnu primjenu lijeka, potrebno je primjeniti jedan od navedenih lijekova u obliku tableta (peroralna primjena). Gljivične infekcije nokta se također liječe primjenom tableta (Itrakonazol ili terbinafin) kroz 3 i više mjeseci.   Osobe koje pate od kronične bolesti jetre sa smanjenom funkcijom jetrenih enzima, odnosno patološkim vrijednostima testova funkcije jetre, ne bi smjele bez liječničkog nadzora uzimati peroralnu terapiju protugljivičnim lijekovima. Što poduzeti? Odlazak liječniku početak je svakog liječenja, bez obzira da li ćete posjetiti svog liječnika ili ćete odmah doći na konzultacije sa specijalistom mikrobiologom Poliklinike Breyer. Pripreme za pretrage možete pronaći na web stranici Poliklinike Breyer ili se, za dodatne informacije, javite telefonskim putem na broj 01/3775-092. Foto: Freepik

Pitanje hormonske kontracepcije postane aktualno barem jednom u životu svake žene. Hormonska kontracepcija najčešće se koristi sprječavanje trudnoće, ali ima i brojne druge učinke koji još nisu u potpunosti prepoznati od strane žena. Štoviše, većina žena ne prepoznaje nekontracepcijsku korist kombiniranih kontracepcijskih pripravaka, a velik broj ih se neopravdano boji uzimanja ovih sredstava. Prema istraživanju provedenom 1994. godine, čak je 42% vjerovalo kako je jedina korist hormonske kontracepcije sprječavanje trudnoće, dok je samo 6% ispitanica čulo da ovi pripravci mogu zaštititi od nekih vrsta zloćudnih oboljenja.   Povoljni učinci hormonske kontracepcije Općenito, povoljne posljedice kontracepcijskog učinka su relativno dobro poznate. Smanjenjem učestalosti neželjenih trudnoća i, stoga, namjernih pobačaja, smanjena je: Potreba za kirurškom sterilizacijom Smrtnost žena Učestalost upalne bolesti u zdjelici - i širenje upale na unutarnje genitalne organe Potreba i trošak bolničkog liječenja zbog smanjenja učestalosti komplikacija nakon namjernog pobačaja, sterilizacija, zbog upala itd. Također, posebno značajna korist proizlazi od izrazitog smanjenja učestalosti ektopične (izvanmaternične) trudnoće u žena koje uzimaju hormosku kontracepciju.   Velike studije pokazale su i da je, nakon 7-10 godina uzimanja kombiniranih kontraceptiva, rizik za nastanak mioma smanjen za 30-50%, dok kontracepcija gestagenima u obliku injekcija smanjuje potrebu za operacijskim zahvatima. Nadalje, kombinirana kontracepcija, ali i kontracepcija injektabilnim gestagenima ili implanti, ublažavaju menstrualne probleme, posebice gubitak krvi i dismenoreju, smanjuju učestalost hipokromnih anemija te djeluju pozitivno u žena s endometriozom.               Hormonska kontracepcija također smanjuje učestalost nekih oblika raka, poput:   Raka jajnika Tako su žene koje su ikad uzele pripravak hormonskog kontraceptiva zaštićenije su od žena koje nikada nisu uzimale pripravke za peroralnu kontracepciju. Peroralna kontracepcija sigurno štiti od nastanka raka jajnika već nakon 3-6 mjeseci uzimanja. Nakon 10 i više godina uzimanja rizik obolijevanja smanjuje se za čak 70-80%.   Raka sluznice maternice (endometrija) Kombinirana kontracepcija djelotvorna je zaštita od nastanka raka endometrija. Peroralna kontracepcija smanujuje rizik nastanka svih triju najučestalijih tipova raka endometrija, i to za 50-70%.   Drugih oblika raka i premagilnih promjena Hormonska kontracepcija umanjuje rizik nastanka  polipa, premalignih i malignih promjena debelog crijeva. Pripravci s višim dozama estrogena smanjuju rizik nastanka raka debelog crijeva za 20%, a rizik je smanjen za 40% nakon 96 i više mjeseci uzimanja hormonske kontracepcije. Pripravci s višom koncentracijom estrogena djelotvorno sprečavaju nastanak cisti jajnika. Prof. dr. sc. Snježana Škrablin Također, hormonska kontracepcija ima povoljan učinak na endometriozu, fibrocističku matopatiju, nastanak fibroadenoma dojke te sindrom policističnih jajnika. Ako Vam je potrebno više informacija o hormonskoj kontracepciji, budite slobodni posjetiti web stranicu GinOps - Poliklinike za ginekologiju, porodništvo i bolesti dojke ili kontraktirati prof. dr. sc. Snježanu Škrablin koja će vam rado odgovoriti na sva pitanja vezana za hormonsku kontracepciju. Prof. Škrablin specijalist je ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije, subspecijalist humane reprodukcije, s izuzetnim akademskim znanjem i djelovanjem, kao i višegodišnjim iskustvom u svom području.

Humani papiloma virus može zaraziti samo čovjeka. Do danas je poznato više od 100 tipova HPV virusa. Neki tipovi virusa inficiraju samo kožu, drugi samo sluznicu. Kožu inficiraju tipovi 1, 2, 3, 4 i 10 , a posljedica infekcije su bradavice na koži dlanova, tabana i prstiju. Najčešća područja koja inficiraju HPV virusi koji napadaju sluznice su penis, skrotum, perineum, rodnica, vanjsko spolovilo žene i vrat maternice. Na vratu maternice HPV virus pokazuje posebnu sklonost infekciji stanica područja zone transformacije - mjesta dodira cilindričnog epitela kanala vrata maternice i pločastog epitela površine vrata maternice. U predjelu genitala infekcija HPV virusima javlja se kao kondilomi ili intrapeitelijalna neoplazija i invazivni rak vrata maternice, rodnice, vanjskog spolovila, anusa i penisa. Hoće li se u inficiranoj sluznici razviti kondilomi ili displazija ovisi o tipu virusa.   Kondilome, šiljate bradavice vanjskog spolovila, rodnice ili vrata maternice uzrokuju tipovi 6 i 11. To su dobroćudne lezije. Najčešće se nađu u osoba od 17 do 33 godine starosti, a procjenjuje se da zaraženo može biti 1-10% populacije. Zaraza je spolni kontakt, a rizik se povećava s brojem seksualnih partnera. Liječe se lokalnom aplikacijom staničnih otrova ili antimetabolita (vrsta citostatika) kod kuće, ambulantno ili se odstranjuju ledom, strujom ili standardnim kirurškim tehnikama. Infekciju sluznice uzrokuju brojni tipovi HPV virusa od kojih su neki povezani s nastankom raka. Zovemo ih onkogenim tipovima virusa. Postoji opsežni i vrlo uvjerljivi dokazi kako su neki tipovi HPV virusa uzročnici raka vrata maternice, ali sve više dokaza kako mogu uzrokovati i rak rodnice, vanjskog spolovila, anusa, penisa i grla. Najopasniji je tip 16 koji je nađen u više od 60% žena s invazivnim rakom vrata maternice, tip 18 nađen je u oko 10% oboljelih žena. S rakom vrata maternice nedvojbeno su povezani i tipovi 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 73  i 82. HPV infekcija povezuje se i s rakom anusa i malignim tumorima glave i vrata. Infekcija onkogenim tipovima HPV virusa vrlo je česta. Osjetljivi testovi kojima se može dokazati svježa, ali i ranija infekcija virusima pokazuju dodir s  HPV virusom tipa 16 u 19% muškaraca i čak 30% žena! Aktualnu infekciju onkogenim HPV virusom ima oko 10% zdravih žena (uredna citologija vrata maternice) svih dobnih skupina, najviša učestalost nađena je u Africi - tamo čak 22% zdravih žena ima infekciju onkogenim HPV virusom. Infekcija je najčešća u žena u dobi od 20-24 godine. Medju spolno aktivnim adolescenticama (prosječna dob 16 godina), koje su imale odnose prosječno 2 godine s 4 spolna partnera, nađeno je njih 64% inficiranih onkogenim HPV virusom. Među studenticama jednog koledža, nađeno je 26% infekcija HPV virusom na početku studiranja. Među incijalno negativnim, tijekom 3 godine praćenja, HPV infekciju dobilo je dodatnih 43%. Smatra se da će do čak 80% osoba ostvariti infekciju nekim do tipova HPV virusa do 40. godine života. Na sreću, infekcija je najčešće prolazna i postaje trajnom samo u 4-5% žena. Nakon 30-te godine života, učestalost zaraženih opada. Mnoge spolno aktivne žene imaju povremene infekcije raznim tipovima virusa, one su najčešće prolazne, ali mogu ostaviti jednako tako prolazne promjene na stanicama sluznice zaraženog organa. U Europi najčešći tip virusa je tip 16, u Africi tipovi 52 i 51. U Engleskoj najčešći je tip 16, ali većina zaraženih žena uz infekciju tipom 16 ima i infekciju nekim od onkogenih tipova virusa za koji nema mogućnosti cijepljenja. Zaraza virusima koji napadaju sluznice ostvaruje se najčešće spolnim kontaktom, spolnim odnosom, a učestalost infekcije jako se povećava s brojem spolnih partnera i kod muškaraca i kod žena. Vjeruje se da infekcija može nastati i nakon bliskog kontakta koža: sluznica. Spolni odnos nije uvjet infekcije jer se HPV infekcija susreće i u 4% osoba koje nikad nisu imale spolne odnose.  Kod homoseksualnih muškaraca analna infekcija onkogenim HPV virusima susreće se u oko 30-40%. U oko trećine heteroseksualnih muškaraca nađena je infekcija penisa onkogenim HPV virusom. Učestalost zaraze povećava pušenje, uživanje većih količina alkohola, broj spolnih partnera, dok uporaba kondoma jako smanjuje učestalost infekcije. Samoizlječenje koje se, kao i u žena, jednako često susreće i u muškaraca, ubrzano je u obrezanih muškaraca. Zaražena osoba nema nikakove simptome i ni sama ne zna da je zaražena, pa tako lako prenosi infekciju na osobe s kojima je u spolnom kontaktu. U početnoj fazi infekcije virus se ne može zapaziti u stanicama metodama citološke pretrage stanica i Papa nalaz je uredan. Prisutnost virusa u tkivu može se dokazati  posebnim tehnikama izolacije antigena virusa (npr. PCR tehnologijom). Na tržištu postoji nekoliko standardnih testova od kojih neki zbirno potvrdjuju prisutnost nekog od 13 ili 14 najčešćih onkogenih tipova, a postoji i test koji omogućuje izdvojenu dijagnostiku prisutnosti tipova 16 i 18. Postoje i testovi koji omogućuju genotipizaciju pojedinih tipova virusa, no oni nisu standardizirani i općenito prihvaćeni. Više informacija možete pronaći na web stranici GinOps web stranici ili u Poliklinici za ginekologiju, porodništvo i bolesti dojke - GinOps, gdje vas čeka stručan tim iskusnih i dokazanih doktora. Foto: Freepik

Pravi je trenutak za savršen vid na svim udaljenostima gledanja uz široko vidno polje i glatku tranziciju pogleda između daljine i blizine. Kupovinom jednog para HOYA progresivnih naočalnih leća (Balansis, LifeStyle 3 ili MyStyle V+) ostvarujete 25% POPUSTA, dok za kupovinu dva para HOYA progresivnih naočalnih leća s BlueControl ili UV Control anti-refleksnim slojem, DRUGI PAR ISTIH PROGRESIVNIH LEĆA dobivate NA POKLON! Drugi par progresivnih naočalnih leća  dobiva se u istoj dioptriji, indeksu loma (debljini naočalne leće), dizajnu i anti-refleksnom sloju pa na taj način možete za sebe odabrati još jedne sunčane ili fotoosjetljive progresivne naočalne leće ili dioptrijski okvir različitog stila. Ponuda je prilagođena svakoj potrebi stoga možete odabrati opciju koja Vam najviše odgovara - uštedu ili dodatne progresivne dioptrijske naočale! Progresivne naočalne leće koje imaju više dioptrija s postupnim prijelazom između dioptrijskih naočala ispravljaju refrakcijske pogreške na raznim udaljenostima - od bliskih, srednjih do dalekih. Ukratko, omogućuju Vam oštar vid na svim udaljenostima bez potrebe za mijenjanjem naočala. O Hoyalux iD progresivnim naočalnim lećama Hoyalux iD premium progresivne naočalne leće su dizajnirane kako bi ispunile specifične vizualne potrebe, omogućujući jasan, prirodan vid u svim smjerovima, široko vidno polje bez distorzija i glatku tranziciju između daljine i blizine. Nakon konzultacije i pregleda vida, optičar prikuplja sve potrebne informacije o Vašoj dioptriji, karakteristikama životnog stila i načinu nošenja dioptrijskog okvira. S tim informacijama, optičar naručuje HOYA-inu individualno prilagođenu progresivnu naočalnu leću koja je prilagođena stvarnim potrebama pojedinca osiguravajući prirodan, stabilan i kristalno jasan vid. Vaše Hoyalux iD naočalne leće izrađene su revolucionarnom tehnologijom od laganog, otpornog materijala te dorađene premium anti-refleksnim slojem za superiornu otpornost i jednostavnost čišćenja. Hoyalux iD raspon nudi izbor različitih dizajna za podudaranje osobnim vizualnim potrebama. Posebno se ističe Hoyalux iD MyStyle V+, prva svjetska progresivna naočalna leća koja u obzir uzima dioptriju lijevog i desnog oka individualno kao komponentu za kalkuliranje potrebnog binokularnog dizajna progresivnih naočalnih leća. Ova patentirana tehnologija binokularne harmonizacije osigurava da je korekcija prilagođena u svakoj točki gledanja, točno prema potrebi svakog oka. Svaki dizajn provjeren je prema realnim životnim okolnostima prije odlaska u proizvodnju što osigurava nenadmašne binokularne performanse. Više o HOYA progresivnim naočalnim lećama možete pročitati ovdje. Za više informacija potražite na www.monokl.hr.

Kontaktne leće imaju brojne prednosti, poput veće slobode, neometanog perifernog vida, estetskih i funkcionalnih karakteristika. Leće mogu pružiti jasan i oštar vid bez mrlja na staklima ili zamagljivanja istih, a profesionalci poput glumaca, sportaša ili vozača preferiraju kontaktne leće jer im daju slobodu kretanja i uklanjaju ograničenja koje bi im nošenje naočala neminovno nametalo. U nastavku se možete malo više informirati o opcijama kada govorimo o kontaktnim lećama kroz koje ćete morati proći u sklopu savjetovanja sa svojim okulistom.   Kako znati koje su leće pogodne za vas? Oftalmolog će vas najbolje savjetovati oko toga koje su leće pogodne baš za vas. Kod odabira leća, na prvom mjestu uvijek mora biti zdravlje očiju i kompatibilnost s vašim potrebama. Primjerice, silikon hidrogel materijal se koristi kod mekih leća s kojima se možete opustiti jer su vrlo ugodne za nošenje. Nuspojave su rijetke i zato ih možete nositi po cijele dane jer omogućuju vašim očima ‘disanje’. Postoje i leće načinjene od plinopropusnog materijala visoke propusnosti i one čine polutvrde leće nove generacije. Mogu se nositi i duže jer se oči ne umaraju toliko kao kod drugih, a zamjenjuju se tek svake dvije godine. Što je propusnost veća, to je leća jednostavnija za nositi.   Postoji nekoliko vrsta leća, različitih proizvođača, a od mekih kontaktnih leća izdvojili bismo sljedeće vrste: jednodnevne leće leće za produženo nošenje torične leće za korekciju astigmatizma progresivne leće leće u boji Kako pravilno odabrati kontaktne leće? Kod biranja leća, uzmite u obzir svoj stil života, životne navike i potrebe. Postoji široka ponuda leća koja može zadovoljiti vaš dnevni ritam. jednodnevne leće nosite povremeno tijekom treninga ili izlazaka, jednokratne su i ne iziskuju čuvanje i čišćenje.   Leće načinjene od silikon hidrogel materijala nosite svaki dan i mijenjate ih jednom mjesečno te ih morate čistiti i čuvati. Jednodnevnim ili mjesečnim lećama u boji možete istaknuti ili promijeniti boju očiju. Ako trebate nešto više informacija o kontaktnim lećama, za savjetovanje se obratite  stručnjacima iz Očne poliklinike "Okulistički centar". Kod njih možete izvršiti preglede za sve vrste mekih i plinopropusnih polutvrdih kontaktnih leća. Uz velik izbor leća različitih proizvođača poput: Air Optix, Dailies i FreshLook, imaju i kompletan program mekih kontaktnih leća Alcon. Za više informacija posjetite web stranicu.