PON-ŠPED promet

Pronašli ste kupca u Ujedinjenom Kraljevstvu, Švicarskoj, SAD-u, Srbiji, Bosni i Hercegovini ili nekoj drugoj zemlji izvan Europske unije i roba je spremna za isporuku. Sljedeći korak nije samo pronaći prijevoznika i dogovoriti datum utovara.

Kod izvoza robe iz EU-a u treće zemlje potrebno je unaprijed pripremiti odgovarajuću komercijalnu, carinsku i prijevoznu dokumentaciju.

Nedostajući podatak na računu, pogrešna tarifna oznaka, nepripremljen dokaz o podrijetlu ili dokument koji zahtijeva država odredišta mogu usporiti carinski postupak i dovesti do zadržavanja pošiljke.

Europska komisija navodi da roba Unije koja napušta carinsko područje EU-a u pravilu mora biti stavljena u postupak izvoza, pri čemu se podnosi izvozna carinska deklaracija i provode izlazne formalnosti.

Zato je dokumentaciju najbolje provjeriti prije nego što kamion stigne po robu.

Što se smatra izvozom u treću zemlju?

U kontekstu carinskih postupaka važno je razlikovati trgovinu unutar Europske unije od izvoza robe izvan carinskog područja Unije.

Kada hrvatska tvrtka šalje robu kupcu u drugu državu članicu EU-a, primjerice Sloveniju, Austriju ili Njemačku, ne provodi se klasični izvozni carinski postupak kao kod slanja robe izvan EU-a.

Drukčija je situacija kada roba ide, primjerice, u:

• Bosnu i Hercegovinu
• Srbiju
• Ujedinjeno Kraljevstvo
• Švicarsku
• SAD
• Kanadu
• Kinu
• druge države izvan carinskog područja EU-a

Tada je prije izlaska robe potrebno provesti odgovarajuće izvozne formalnosti.

1. EORI broj – prvi korak prije carinskog postupka

Tvrtka koja sudjeluje u carinskim postupcima mora biti pravilno identificirana.

Za to služi EORI broj – Economic Operators Registration and Identification number.

Europska komisija navodi da je EORI obvezan za carinsko postupanje u EU-u, uključujući uvoz, izvoz i provoz robe. Gospodarski subjekt u pravilu ima jedan važeći EORI broj kojim se identificira pred carinskim tijelima država članica.

Ako tvrtka prvi put izvozi u treću zemlju, EORI je zato jedna od prvih stvari koju treba provjeriti.

Bolje je to napraviti prije dogovorenog dana otpreme nego tek kada špediter počne pripremati carinsku deklaraciju.

2. Komercijalni račun jedan je od ključnih dokumenata

Komercijalni račun daje osnovne podatke o poslovnoj transakciji između izvoznika i kupca.

Prema informacijama Europske komisije, komercijalni račun u pravilu sadržava podatke poput:

• naziva i adrese izvoznika
• naziva i adrese kupca
• datuma i broja računa
• preciznog opisa robe
• količine
• jedinice mjere
• jedinične cijene
• ukupne vrijednosti
• valute
• uvjeta plaćanja
• uvjeta isporuke prema odgovarajućem Incotermu
• podatka o načinu prijevoza

Opis robe pritom ne bi trebao biti nepotrebno općenit.

Formulacija poput „parts“, „equipment“ ili „goods“ može biti nedovoljna za pravilno carinsko razvrstavanje. Dokumentacija treba dovoljno jasno opisivati što se zapravo izvozi.

3. Proforma račun nije uvijek isto što i konačni komercijalni račun

Poduzetnici se tijekom pregovora često koriste proforma računima odnosno predračunima.

Oni mogu biti korisni za dogovor cijene, plaćanje unaprijed ili pripremu određene transakcije, ali kod stvarne komercijalne prodaje treba provjeriti koji je konačni račun potreban za carinski postupak i uvoz u državi odredišta.

Posebnu situaciju predstavljaju pošiljke koje se ne šalju klasičnom prodajom, primjerice:

• uzorci
• besplatna roba
• zamjenski dijelovi bez naplate
• roba koja se privremeno šalje na sajam
• oprema koja ide na popravak

Takve pošiljke također mogu zahtijevati iskazivanje vrijednosti za carinske potrebe, iako se poslovni razlog slanja razlikuje od uobičajene prodaje.

U takvim slučajevima dokumente vrijedi unaprijed uskladiti sa špediterom.

4. Pakirna lista daje detalje koje račun možda nema

Kod pošiljke s više kutija, paleta ili različitih artikala vrlo koristan dokument je packing list odnosno pakirna lista.

Europska komisija navodi da pakirna lista prati komercijalni račun i prijevozne dokumente te sadržava detalje o pakiranju pošiljke, među kojima su:

• broj paketa
• vrsta pakiranja
• sadržaj pojedinog paketa
• oznake paketa
• neto masa
• bruto masa
• dimenzije

Primjerice, ako pošiljka sadrži deset paleta različite robe, pakirna lista omogućuje puno lakšu identifikaciju sadržaja svake palete.

To može pomoći i tijekom carinske kontrole i prilikom preuzimanja robe na odredištu.

5. Izvozna carinska deklaracija

Roba koja se iz EU-a izvozi u treću zemlju u pravilu se stavlja u izvozni postupak.

Carinska deklaracija predstavlja službeni dokument odnosno elektronički skup podataka kojim se carinskom tijelu daju informacije o robi i traži njezino stavljanje u određeni carinski postupak.

Europska komisija navodi da je izvozni postupak obvezan za robu Unije koja napušta carinsko područje EU-a, uz vrlo ograničene iznimke. Postupak uključuje fazu izvoza i potvrdu izlaska robe iz Unije.

Deklaraciju može podnijeti sam gospodarski subjekt ako ispunjava potrebne uvjete, ali se u praksi vrlo često koristi carinski zastupnik odnosno špediter koji priprema i podnosi potrebne podatke u ime klijenta.

6. Tarifna oznaka robe mora biti točna

Za carinsku deklaraciju potrebno je pravilno razvrstati robu prema carinskoj tarifi.

Ne određuje se oznaka samo prema tome kako tvrtka interno naziva proizvod.

Primjerice, naziv „metalni dio“ nije dovoljno precizan jer tarifno razvrstavanje ovisi o:

• vrsti proizvoda
• materijalu
• funkciji
• konstrukciji
• namjeni
• drugim karakteristikama robe

Tarifna oznaka može utjecati na carinske formalnosti u odredišnoj državi, visinu carine koju će tamošnji uvoznik platiti te moguće zabrane, ograničenja ili posebne zahtjeve.

Europska komisija putem sustava Access2Markets omogućuje provjeru uvjeta za izvoz prema konkretnoj zemlji i proizvodu upravo na temelju tarifnog razvrstavanja.

7. Dokaz o podrijetlu nije potreban u potpuno istom obliku za svaku pošiljku

Jedno od područja koje izvoznicima često stvara nedoumice jest podrijetlo robe.

Važno je razlikovati zemlju iz koje roba fizički odlazi od njezina carinskog podrijetla.

Ako EU ima odgovarajući trgovinski sporazum s državom uvoza, roba koja zadovoljava propisana pravila podrijetla može u državi odredišta ostvariti povlaštenu carinsku stopu.

Europska komisija navodi da dokaz o preferencijalnom podrijetlu omogućuje primjenu smanjene ili nulte carine kada su ispunjeni uvjeti konkretnog trgovinskog aranžmana. Vrsta dokaza ovisi upravo o sporazumu koji se primjenjuje.

Ovisno o konkretnom slučaju, mogu se koristiti različiti dokazi i sustavi, poput:

• EUR.1
• odgovarajuće izjave o podrijetlu
• sustava REX
• drugih oblika predviđenih određenim trgovinskim sporazumom

Zato nije dobro automatski stavljati izjavu o podrijetlu na svaki račun.

Izjavu o podrijetlu treba moći dokazati

Ovo je posebno važno.

Carinska uprava RH upozorila je izvoznike u travnju 2026. da izjava o podrijetlu ne smije biti sastavljena bez odgovarajuće dokumentacije.

Odgovornost za danu izjavu nalazi se na izvozniku, koji mora raspolagati vjerodostojnim i potpunim dokazima kojima može potvrditi da roba stvarno zadovoljava odgovarajuća pravila podrijetla.

Ako se podrijetlo temelji na materijalima ili robi kupljenoj od dobavljača, mogu biti važne i odgovarajuće izjave dobavljača.

Drugim riječima, „roba je kupljena u Hrvatskoj“ ne znači automatski da roba ima hrvatsko ili EU preferencijalno podrijetlo.

8. Prijevozni dokument ovisi o načinu transporta

Dokumentacija nije jednaka ako roba ide kamionom, avionom ili brodom.

U međunarodnom prijevozu najčešće se pojavljuju:

• CMR – kod cestovnog prijevoza
• Air Waybill (AWB) – kod zračnog prijevoza
• Bill of Lading (B/L) – kod pomorskog prijevoza
• CIM – kod željezničkog prijevoza

Europska komisija te dokumente navodi među standardnim prijevoznim dokumentima koji prate međunarodne robne tokove.

Prijevozni dokument sadržava informacije o pošiljatelju, primatelju, robi, prijevozniku i samom prijevozu.

Zato komercijalni račun, pakirna lista i prijevozni dokument trebaju međusobno sadržajno odgovarati.

9. Provjerite Incoterms prije slanja robe

Dogovor poput EXW, FCA, CPT, DAP ili DDP nije samo tri slova napisana na računu.

Incoterms pravila određuju kako se između prodavatelja i kupca raspoređuju određene obveze, troškovi i rizici vezani uz isporuku.

Na komercijalnom računu u međunarodnoj trgovini uobičajeno se navodi dogovoreni Incoterm.

Poduzetnik zato prije organiziranja prijevoza treba znati:

• do koje točke plaća prijevoz
• tko organizira određeni dio transporta
• tko snosi određene troškove
• tko je odgovoran za uvozne formalnosti u odredišnoj zemlji

Posebno treba biti oprezan kod dogovora DDP, jer prodavatelju može nametnuti značajne obveze u državi kupca.

10. Za određenu robu potrebne su dodatne dozvole i certifikati

Komercijalni račun i izvozna deklaracija nisu uvijek dovoljni.

Ovisno o robi i državi odredišta, mogu biti potrebni dodatni dokumenti, primjerice:

• veterinarski certifikati
• fitosanitarni certifikati
• zdravstvene potvrde
• izvozne dozvole
• CITES dokumentacija
• dokumenti za robu pod posebnim nadzorom
• certifikati ili potvrde koje zahtijeva država uvoza

Europska komisija među dokumentima koji se mogu tražiti u carinskim postupcima navodi upravo različite inspekcijske certifikate, dozvole i dokumente povezane s posebnom prirodom robe.

Zato kod neuobičajene robe nije dovoljno pripremiti standardni paket dokumenata.

Država odredišta također ima svoja pravila

Izvozna dokumentacija iz Hrvatske samo je jedna strana postupka.

Roba nakon izlaska iz EU-a ulazi u uvozni postupak države kupca.

Ta država može imati svoje:

• carinske stope
• poreze
• obvezne certifikate
• pravila označavanja
• tehničke zahtjeve
• sanitarne ili fitosanitarne uvjete
• ograničenja uvoza

Zato se prije prve pošiljke na novo tržište isplati provjeriti uvjete upravo za konkretnu zemlju i konkretnu tarifnu oznaku proizvoda.

EU-ov Access2Markets omogućuje poduzetnicima provjeru tarifa, formalnosti i drugih uvjeta prema proizvodu i odredišnom tržištu.

Najčešće pogreške događaju se prije nego što kamion krene

Problemi često nisu posljedica kompliciranog carinskog propisa, nego nesklada između dokumenata.

Primjerice:

• na računu je jedna masa, a na pakirnoj listi druga
• broj paketa ne odgovara stvarnom stanju
• naziv kupca nije točno naveden
• tarifna oznaka nije provjerena
• Incoterm nije jasno dogovoren
• izjava o podrijetlu dodana je bez dokaza
• roba zahtijeva certifikat koji nitko nije pripremio
• izvozni postupak počinje tek kada je prijevoznik već došao po robu

Takve situacije mogu se izbjeći ako špediter podatke dobije dovoljno rano.

Što poslati špediteru prije izvoza?

Kada prvi put šaljete određenu pošiljku, korisno je unaprijed pripremiti:

• podatke izvoznika
• EORI broj
• podatke kupca
• komercijalni račun ili nacrt računa
• detaljan opis robe
• količinu
• bruto i neto masu
• broj i vrstu paketa
• tarifnu oznaku ako je poznata
• zemlju podrijetla
• državu odredišta
• dogovoreni Incoterm
• informacije o prijevozu
• dokumentaciju o podrijetlu ako se traži
• posebne dozvole ili certifikate ako su primjenjivi

Ako postoji nedoumica, bolje je postaviti pitanje prije otpreme nego rješavati nepotpunu dokumentaciju kada je roba već na putu.

PON-ŠPED promet – carinjenje i organizacija međunarodnog transporta

Kod izvoza u treće zemlje dobra priprema povezuje tri važna elementa: robu, dokumentaciju i transport.

PON-ŠPED promet iz Zagreba bavi se međunarodnom špedicijom, uvoznim i izvoznim carinjenjem te organizacijom transporta za područje Europske unije i trećih zemalja. Tvrtka obavlja posredovanje pri carinskom postupku, uključujući izvozno, uvozno i provozno carinjenje te podnošenje potrebne dokumentacije carinskim tijelima.

Uz carinske postupke organiziraju zbirni kamionski, zračni i pomorski transport, pa izvoznicima mogu povezati administrativni dio postupka s fizičkom otpremom robe prema odredištu.

Ako pripremate prvu pošiljku za kupca izvan EU-a ili niste sigurni koji dokumenti prate određenu vrstu robe, pravodobno uključivanje PON-ŠPED prometa može pomoći da se prije otpreme provjere podaci potrebni za carinski postupak i organizira odgovarajući način transporta.

Kod izvoza roba ne bi trebala krenuti prije dokumentacije. Dobro pripremljen račun, točna identifikacija robe, EORI, carinska deklaracija, prijevozni dokumenti i po potrebi dokaz o podrijetlu ili posebni certifikati mogu značiti razliku između uredne isporuke i pošiljke koja nepotrebno čeka na granici ili carinskom terminalu.