Psihijatar, psiholog - Folnegovićevo

Anksioznost se često opisuje kao “stanje u glavi”, no tijelo je doživljava vrlo konkretno. Ubrzan puls, napetost mišića, plitko disanje, smetnje sna i promjene apetita samo su dio slike. Sve više se govori i o tome kako psihičko opterećenje može utjecati na kožu i imunološki sustav, osobito kada stres traje dulje ili se ponavlja u ciklusima. Takav odnos objašnjava područje psihoneuroimunologije, koje proučava međudjelovanje psihičkog stanja, živčanog i endokrinog sustava te imuniteta.Koža kao “vanjski organ” koji reagira na stresKoža je zaštitna barijera i važan dio imunološkog sustava. Kod nekih osoba anksioznost i kronični stres mogu pogoršati postojeće kožne tegobe ili potaknuti pojavu simptoma kao što su pojačano crvenilo, svrbež, osjetljivost ili nepravilnosti. Znanstveni pregledi opisuju kako stres može utjecati na kožnu barijeru i lokalni imunološki odgovor, što je posebno relevantno kod upalnih stanja kože.U praksi se to često vidi kroz “pogoršanja u valovima”: koža je neko vrijeme stabilna, a zatim se u razdobljima pojačanog stresa javlja jača reaktivnost. Važno je naglasiti da to ne znači da je uzrok uvijek psihički, nego da psihičko stanje može biti jedan od čimbenika koji utječu na tijek bolesti ili simptoma.Kako stres može utjecati na imunitet?Kada je tijelo u stanju stresa, aktiviraju se neuroendokrini mehanizmi koji imaju ulogu u prilagodbi. Kod dugotrajnog stresa i anksioznosti može doći do promjena u imunološkim odgovorima, što se u literaturi opisuje kroz komunikaciju između živčanog sustava, hormona stresa i imunoloških stanica.U svakodnevnom životu to se može očitovati kroz opći osjećaj iscrpljenosti, slabiji oporavak ili veću osjetljivost organizma, osobito kad su prisutni i nedostatak sna te loše prehrambene navike. S obzirom na to da je san jedan od ključnih regulatora oporavka, anksioznost koja narušava san može dodatno pojačati fizičke posljedice.Zašto je važno gledati širu sliku?Kod kožnih simptoma ili čestih infekcija najvažniji je dobar klinički pregled i procjena. Nekad je potrebno dermatološko ili internističko razjašnjenje, nekad laboratorijska obrada, a nekad se paralelno radi na regulaciji stresa i sna. Psihičko stanje može biti “pojačivač” simptoma, ali nije zamjena za medicinsku dijagnostiku kada postoje jasni znakovi bolesti.Što danas najčešće pomaže? Pristup u više korakaAktualni trend u praksi je kombinirani pristup:medicinska procjena i liječenje osnovnog uzroka (ako postoji)ciljane promjene životnih navika (san, kretanje, prehrana)tehnike regulacije stresa (npr. strukturirane vježbe disanja, planiranje odmora, psihološka podrška)praćenje okidača i simptoma, kako bi se prepoznali obrasci pogoršanjaU psihodermatologiji se sve više govori o “dijalogu” kože i mozga, odnosno o tome kako se terapijski učinci mogu poboljšati kada se uz kožnu terapiju adresiraju i psihološki čimbenici koji održavaju ili pogoršavaju simptome.Ako primjećujete da se kožne tegobe pogoršavaju u razdobljima anksioznosti ili imate osjećaj da stres utječe na imunitet i opće stanje, naručite se u Polikliniku Simonić na pregled i procjenu. Na temelju nalaza dobivate preporuku daljnjih koraka i, prema potrebi, uključivanje odgovarajućih specijalističkih usluga. Za više informacija posjetite njihovu web-stranicu.

Razvoj govora i jezika kod djece ne odvija se kod svih jednakim tempom. Neka djeca prve riječi izgovore ranije, neka kasnije, neka su komunikativna i brbljava, dok druga više promatraju i sporije se uključuju u razgovor. Ipak, postoje određeni znakovi koji mogu upućivati na to da je djetetu potrebna stručna procjena logopeda.Roditelji često čuju rečenice poput „progovorit će”, „još je mali” ili „svako dijete ima svoj ritam”. Iako je to djelomično točno, važno je ne zanemariti situacije u kojima dijete duže vrijeme ne razvija govor, teško razumije upute, ne izgovara glasove primjereno dobi ili se muči u komunikaciji s okolinom. Pravovremena logopedska procjena može pomoći da se jasno utvrdi radi li se o prolaznoj fazi ili je potrebna stručna podrška.Kašnjenje u razvoju govoraJedan od najčešćih razloga za odlazak logopedu je kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju. Ako dijete ne koristi riječi u dobi kada se očekuje početna verbalna komunikacija, ako ima vrlo siromašan rječnik ili se ne pokušava izražavati riječima, dobro je potražiti savjet.Važno je promatrati ne samo koliko dijete govori, nego i kako komunicira. Pokazuje li prstom, uspostavlja li kontakt očima, odaziva li se na ime, razumije li jednostavne upute i pokušava li izraziti potrebe? Govor nije samo izgovaranje riječi, nego dio šire komunikacije.Dijete ne razumije upute ili teško prati razgovorPonekad roditelji primijete da dijete govori, ali ne razumije dovoljno dobro što mu se govori. Teško prati jednostavne naloge, ne reagira na pitanja, zbunjuje se u svakodnevnim situacijama ili ne razumije priču primjerenu svojoj dobi. Takve teškoće mogu utjecati na igru, učenje, ponašanje i socijalne odnose.Ako dijete često djeluje kao da „ne sluša”, važno je razmotriti postoji li poteškoća u razumijevanju jezika, pažnji, sluhu ili nekom drugom području. Logopedska procjena može biti važan korak u otkrivanju uzroka i planiranju daljnje podrške.Nepravilan izgovor glasovaNepravilan izgovor glasova čest je kod djece, osobito u ranijoj dobi. Međutim, ako se određeni glasovi ne razvijaju očekivano, ako je govor djeteta teško razumljiv ili ako dijete zamjenjuje, izostavlja ili iskrivljuje glasove dulje nego što je primjereno dobi, preporučuje se savjetovanje s logopedom.Roditelji ponekad čekaju polazak u školu, no poteškoće s izgovorom bolje je procijeniti ranije. Pravilan izgovor važan je za jasnu komunikaciju, samopouzdanje djeteta, ali i kasnije usvajanje čitanja i pisanja.Mucanje ili zastajkivanje u govoruKod neke djece mogu se javiti ponavljanja slogova, produžavanje glasova, zastajkivanje ili napetost tijekom govora. Povremena netečnost može se pojaviti u razdobljima intenzivnog razvoja jezika, ali ako mucanje traje, pojačava se ili dijete pokazuje nelagodu zbog govora, dobro je potražiti stručnu procjenu.Posebno je važno reagirati ako dijete izbjegava govor, povlači se, postaje frustrirano ili pokazuje strah od komunikacije. Rani savjet roditeljima može pomoći da pravilno reagiraju i ne stvaraju dodatni pritisak na dijete.Teškoće s hranjenjem, gutanjem ili oralnom motorikomLogoped se ne bavi samo govorom. Kod djece se mogu pojaviti i teškoće s hranjenjem, žvakanjem, gutanjem, prekomjernim slinjenjem ili slabijom pokretljivošću jezika i usana. Takve poteškoće mogu biti povezane s razvojem oralne motorike, a ona je važna i za kasniji razvoj govora.Ako dijete ima izrazito ograničen izbor hrane, teško žvače, često se zagrcava ili pokazuje neuobičajene teškoće tijekom hranjenja, korisno je zatražiti stručni savjet.Poteškoće u predškolskoj i školskoj dobiKod starije djece znakovi za logopedsku procjenu mogu uključivati teškoće u prepričavanju događaja, siromašan rječnik, gramatičke pogreške koje se zadržavaju, teškoće s učenjem pjesmica, rastavljanjem riječi na slogove, prepoznavanjem glasova ili kasnije s čitanjem i pisanjem.Predškolsko razdoblje važno je za pripremu djeteta za školu. Ako se primijete poteškoće u govoru, jeziku, pažnji na glasove ili razumijevanju zadataka, bolje je reagirati na vrijeme. Rana podrška može olakšati djetetu ulazak u školske obveze i smanjiti frustraciju.Kada se obratiti logopedu?Roditelji se logopedu ne trebaju javiti tek kada je problem velik. Dovoljno je da imaju nedoumicu, da primijete odstupanje ili da ih odgojitelj, učitelj ili pedijatar upozori na moguće teškoće. Logopedska procjena ne znači odmah dugotrajnu terapiju, nego pomaže dobiti jasniju sliku o djetetovu razvoju.Nekada je dovoljan savjet i praćenje, a nekada je potrebna redovita logopedska podrška. Najvažnije je ne čekati predugo ako roditelj osjeća da dijete teško komunicira, zaostaje u govoru ili se muči s razumijevanjem i izražavanjem.Za stručnu procjenu, savjetovanje i logopedsku podršku djeci, čitatelji se mogu obratiti Poliklinici Doctus iz Splita. Pravovremena reakcija može pomoći djetetu da lakše razvija komunikacijske vještine, sigurnije se izražava i bolje sudjeluje u svakodnevnim aktivnostima, igri, vrtiću ili školi.