SANSEGUS d. o. o.

Zamislite Kvarner u njegovoj punoj veličini i snazi, Vaš iritiran (mrvicom hrane i jednim pivom) i oslabljen želudac kako pokušava održati korak s dugim valovima, podnevno sunce koje nemilice prodire kroz svaku poru.
I kad već gubite glasove i boje, a sve o čemu razmišljate je vaš krevet, naglo shvatite da je započelo pristajanje u kristalno čistu vodu, kroz koju se nazire precizno oblikovan reljef u pijesku. Trenutno ozdravljenje duha i tijela - njegovo veličanstvo Susak.

Prvo što svaki pravi control freak uočava je čvrsto tlo pod nogama, čega tu svakako ne nedostaje. Dno je prilično ravno i plitko i seže duž cijele obale; možete trčati (blagotvorno za donji dio tijela), igrati loptom (za sve uzraste), nosati se na leđima (za zaljubljene i razigrane), plivati bez bojazni od crnog i tajnovitog, raznih vlasulja i trava (iako se povremeno može susresti pokoji gnjecavi pripadnik morskog svijeta).

Kad napokon uspijete izaći iz tople, gotovo ljekovite vode, osušite se i pogledate oko sebe, uočit ćete za mjesec kolovoz zapanjujući mir i tišinu, urednu i čistu plažu i pokoju plastičnu “bubu” – autić pedalinu koji služi prijevozu putnika na relaciji brod – kopno, čiji vlasnik šarmantnim nehajem, stojećki, upravlja istim. Dok mu je desno stopalo na kormilu, ne možete a da se ne osjećate sigurni i pomalo zavedeni ovakvom sigurnošću i samosvješću.

Nakon što odaberete mjesto za vez i iskrcate se, dobijate blagoslov od strogog i pravednog kapetana, koji pruža ruku i ljubazno pozdravlja, ne vadi iz rukava propise i moć, tek naglašava da turisti dolaze oko 10.30, a do tad se može slobodno ostati. I opet pozitivan šok – otočka ljubaznost.
Na putu do grada prolazite širokom prašnjavom ulicom okruženom palmama i niskim kućicama, zbog koje se osjećate kao da ste u kakvom meksičkom filmu. Kava u obližnjem kafiću ima dobar okus, i dok (i opet) ljubazna konobarica objašnjava da kroasani nisu domaći, a od vode ima samo Janu, ne možete se otrgnuti stalnom iščekivanju poznate otočke zatvorenosti i natmurenosti i iznenađenju zbog izostanka očekivanog.
Tik uz obalu je i javni wc koji odiše čistoćom, a odušak veselju dajete si bezbrižnim umivanjem.
Šetnja Suskom je vizualni doživljaj; uredne korte i ponistre u boji, žive boje vratiju, stari lokoti i kvake, parkirane karjole i skrivene uličice, tek su dio strmog i napornog puta kojim se hodočasti do crkve koja je smještena na vrhu. Tek vas tamo zapljusne mir zbog kojeg (p)ostajete blaženi i religiozni, a lagani mirisi vina iz obližnjeg Cosulicha mame čula. Život je tu gotovo opipljiv, na kamenim zidovima rastu dvije puzavice; jedna jedra i zelena mesnatih listova, tik do nje suha i izgorjela biljka skupljena u hvat – izgubljena bitka u borbi za opstanak .

Povratak u stvarnost vodi kroz pravi tropski ugođaj – gusto raslinje, palme, stabla banana, pa čak i male močvare niču sa obje strane i prate vas do podnožja.
Za kraj obilaska čeka vas dah patine Kluba iseljenika. Većina iseljenog življa otišla je u Ameriku za boljim životom što ćete primjetiti i na prezimenima i adresama. Tamo vrijeme odolijeva novotarijama i pošasti, obavija stare kartaške igre, drvene stolove pokrivene kariranom tkaninom, a dok čitate rukom ispisane obavijesti na oglasnoj ploči pogled vam odluta u susačko brdo za hrvatskom trobojnicom, vraćajući vas u prohujalo doba nekih drugih želja i težnji.
Kad srce kaže da… kaže Susak.