OCIJENI

ATOPIJSKI DERMATITIS U PASA– NOVI PRISTUP DIJAGNOSTICI I LIJEČENJU

Objavljeno: 11.3.2020. 9:43

U zadnjih par godina pratimo nova saznanja vezana za razumijevanje mehanizma nastanka atopijskog dermatitisa u pasa, koja su uvelike promijenila pristup i liječenje vezano uz tu bolest.
Nekada se smatralo da AD spada u rani tip preosjetljivosti (tip I ), dok danas znamo da on ima utjecaj u alergijskoj komponenti bolesti pojedinih jedinki, ali se bolest može klinički manifestirati i bez njega. Drugim riječima, AD je skup simptoma koji ima različitu patogenezu bolesti, od kojih neke nastaju kao posljedica stvaranja IgE antitijela na 1 ili više alergena iz okoline, a neki nastaju neovisno o njima. Dokazano je da se radi o genetski predisponiranoj bolesti kože, koja se javlja u nekih pasmina kao što su to zapadnoškotski bijeli terijer, labrador retriver, zlatni retriver, francuski buldog i bulterijer.
Najnovija istraživanja pokazuju da kod pasa koji imaju AD postoji oštećenje kožne barijere, koja postaje propustljiva i osjetljivija na ulazak alergena i razvitak sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija. Danas znamo i da hrana može potencirati nastanak AD, ali svaki AD ne nastaje nužno kao posljedica alergije na hranu.



Najčešći simptomi bolesti su svrbež i upala kože na tipičnim mjestima na tijelu psa, a to su lice, uške ventralni dio vrata, na aksilama,  preponama, perianalnom dijelu, ventralnom dijelu repa, te na pregibima nogu. Prvi simptomi bolesti najčešće nastaju između 1-3 godine života, a okidač za nastanak i razvoj bolesti mogu biti različiti faktori kao što su infestacija buhama i drugim ektoparazitima, preosjetljivost na hranu, infekcija sa bakterijama i gljivicama. Alergeni se nalaze svugdje u okolini, neki su tu cijele godine (npr.kućne i skladišne grinje), dok se neki javljaju sezonski (trave i drveće).
Dijagnozu bolesti postavljamo na osnovu kliničkih simptoma i isključivanjem drugih dermatoloških bolesti kod kojih se javlja svrbež kože. Alergijska testiranja nemaju dijagnostičku vrijednost i rade se tek nakon postavljene kliničke dijagnoze kako bi se odredila imunoterapija. Terapija bolesti je vrlo zahtjevna i predstavlja izazov za svakog dermatologa, te ovisi o tome da li se radi o akutnom, kroničnom lokaliziranom ili generaliziranom obliku bolesti. Prema tome ne postoji uniformna terapija, već je potrebno svakog pacijenta posebno tretirati ovisno o simptomima bolesti. Najuspješnija terapija ove bolesti bila bi izbjegavanje alergena koji su izazvali bolest, no vrlo često je to teško ili nemoguće izvesti.



Kod akutnih lokaliziranih oblika bolesti potrebno je identificirati i eliminirati okidače (kućnu i skladišnu grinju, buhe, hranu, bakterije i gljivice), poboljšati kvalitetu kože i dlake kvalitetnijom higijenom i brigom za kožu te smanjiti svrbež i ozljede lijekovima. Prema tome pse je potrebno tretirati protiv buha i ostalih ektoparazita. Kvalitetu kože i dlake možemo poboljšati kupkama sa antiseptičnim šamponima, koji će eliminirati alergene sa površine kože te pomoći smanjiti iritaciju i spriječiti sekundarne bakterijske infekcije. Svrbež kože smanjujemo povremenom primjenom lokalnih glukokortikoidnih pripravaka u obliku sprejeva i losiona.
Kod pojedinih oblika bolesti potrebno je uz navedene postupke primijeniti i oralne glukokortikoide u pravilnim dozama i vremenskim intervalima koji uvelike ovise o samom tijeku bolesti i terapijskom odgovoru psa. Svakako je bitno napraviti plan kako se klinička manifestacija bolesti nebi ponovo vratila ili bi učestalost pojave bolesti bila rjeđa. Sekundarne bakterijske i gljivične infekcije liječimo primjenom antibiotika i antimikotika koji djeluju na kožu.
Terapiju kroničnog oblika AD provodimo primjenom oralnih i lokalnih glukokortikoida, ciklosporina, injekcijama interferona i subkutanom imunoterapijom.
Pse sa nesezonskom pojavom atopijskog dermatitisa treba staviti na eliminacijsku i provokacijsku dijetu kako bismo isključili hranu kao okidač bolesti.
Na kraju, AD  je bolest koja se dijagnosticira i liječi na više načina uz individualiziran pristup. Kako bi se provela kvalitetna terapija treba znati razlikovati stadije, ozbiljnost i opseg kožnih lezija,  procijeniti izvedivost, korist, rizik i cijenu svih potrebnih terapija, te mogućnosti i ograničenja naših klijenata.

OCIJENI