Omiljeni sport mnogih - roštilj, tema je o kojoj se može diskutirati danima. Uvjereni smo da
otkako postoji vatre, ima i roštilja. Dakle, ovo je sport s najdugovječnijom tradicijom u kojem se svatko želi okušati - neki zaista spremajući meso, a drugi čekajući da dođe do stola. Svatko tko voli meso, voli i roštilj stoga treba malo progovoriti o nastanku i nekim zanimljivostima koje prate ovaj dobro poznati specijalitet.

Ne zna se kad smo počeli s roštiljanjem. Dok jedni kažu kako je to bilo još u doba spiljskog čovjeka koji je navodno dimio meso, a sve u svrhu dužeg trajanja hrane, drugi pak tvrde kako se roštiljanje pojavilo tek prije nekih šest tisuća godina. Sve u svemu,
gdje god da je nastao - dobro je da se tradicija nastavila. Koncept roštiljanja dobro je poznat u većini zemalja, a pogotovo u Americi gdje je nezaobilazan društveni događaj, ali doslovno i sport. Tijekom godine organizira se na stotine događaja gdje grill majstori odmjeravaju snage i iskustvo. Amerikanci roštilj ozbiljno shvaćaju zato i ulažu u skupe roštilje s popratnom opremom te “treniraju” tijekom cijele godine ne bili pokupili nagrade koje znaju biti i veće od 100.000 dolara. Ipak nismo mi “Balkanci” navikli na “plinske” roštilje, kakvi se podrazumijevaju u SAD-u, jer ipak ono što čini svaki roštilj je miris dima nastalog gorenjem ugljena. Nema te marinade koja će nadomjestiti ovaj dobro poznati okus.
U gradu Zagrebu ima mnogo dobrih mjesta gdje se može pojesti kvalitetan roštilj što svaki ljubitelj mesa zna. Ipak, od svih mjesta koja su napravila raznorazne pomake u pripremi roštilja, mi se i dalje držimo već isprobanog tradicionalnog Leskovačkog roštilja. Ne morate se niti pitati zašto. Čisto juneće meso u “Leskovačkom vozu” je nešto čemu nijedan gurman ne može odoljeti.
Ako do sada niste čuli za kult Magazinske kleti - nadaleko i naširoko poznatog Leskovačkog roštilja onda niste probali jedan od najboljih roštilja koje Vam Zagreb nudi. Poznati
Leskovački voz koji nude u Magazinskoj kleti je simfonija pljeskavica, slijede ih ražnjići, kobasice, a poseban vagon rezerviran je za poznatu leskovačku mućkalicu. U Magazinskoj kleti možete isprobati koliko zaista volite meso, jer izazov je izdržati ovu Leskovačku vožnju do kraja.

Ne može baš svatko peći Leskovački roštilj jer nije svako meso koje cvrči na vatri dostojno ovog naziva. Kako biste se mogli prozvati velikanom Leskovačkog roštilja
meso mora biti isključivo čisto juneće i dobro usoljeno. Ovakvi specijaliteti pripremaju se na otvorenoj vatri, na drvenom ugljenu što im i daje prepoznatljiv okus - ništa drugo se ne priznaje, nema tu plinskih i električnih peći, samo žar drvenog ugljena. Majstori roštilja bdiju nad mesom u svakom procesu i, po nama, upravo ta ljubav i pažnja prilikom pripreme su ono što ovakav roštilj čini izuzetnim.
U dobro poznati
bistro u Magazinskoj 7 svakako trebate navratiti i pripremiti se na mesni spektakl. Ali nude oni i dnevne gablece pa, kada se zasitite mesa (ako je to moguće), možete želucu dati oduška i okrijepiti se varivima i gulašima koji znaju biti dio dnevne ponude.