Veterinarska ambulanta, veterinarska ljekarna - Centar

U zadnjih par godina pratimo nova saznanja vezana za razumijevanje mehanizma nastanka atopijskog dermatitisa u pasa, koja su uvelike promijenila pristup i liječenje vezano uz tu bolest. Nekada se smatralo da AD spada u rani tip preosjetljivosti (tip I ), dok danas znamo da on ima utjecaj u alergijskoj komponenti bolesti pojedinih jedinki, ali se bolest može klinički manifestirati i bez njega. Drugim riječima, AD je skup simptoma koji ima različitu patogenezu bolesti, od kojih neke nastaju kao posljedica stvaranja IgE antitijela na 1 ili više alergena iz okoline, a neki nastaju neovisno o njima. Dokazano je da se radi o genetski predisponiranoj bolesti kože, koja se javlja u nekih pasmina kao što su to zapadnoškotski bijeli terijer, labrador retriver, zlatni retriver, francuski buldog i bulterijer. Najnovija istraživanja pokazuju da kod pasa koji imaju AD postoji oštećenje kožne barijere, koja postaje propustljiva i osjetljivija na ulazak alergena i razvitak sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija. Danas znamo i da hrana može potencirati nastanak AD, ali svaki AD ne nastaje nužno kao posljedica alergije na hranu. Najčešći simptomi bolesti su svrbež i upala kože na tipičnim mjestima na tijelu psa, a to su lice, uške ventralni dio vrata, na aksilama,  preponama, perianalnom dijelu, ventralnom dijelu repa, te na pregibima nogu. Prvi simptomi bolesti najčešće nastaju između 1-3 godine života, a okidač za nastanak i razvoj bolesti mogu biti različiti faktori kao što su infestacija buhama i drugim ektoparazitima, preosjetljivost na hranu, infekcija sa bakterijama i gljivicama. Alergeni se nalaze svugdje u okolini, neki su tu cijele godine (npr.kućne i skladišne grinje), dok se neki javljaju sezonski (trave i drveće). Dijagnozu bolesti postavljamo na osnovu kliničkih simptoma i isključivanjem drugih dermatoloških bolesti kod kojih se javlja svrbež kože. Alergijska testiranja nemaju dijagnostičku vrijednost i rade se tek nakon postavljene kliničke dijagnoze kako bi se odredila imunoterapija. Terapija bolesti je vrlo zahtjevna i predstavlja izazov za svakog dermatologa, te ovisi o tome da li se radi o akutnom, kroničnom lokaliziranom ili generaliziranom obliku bolesti. Prema tome ne postoji uniformna terapija, već je potrebno svakog pacijenta posebno tretirati ovisno o simptomima bolesti. Najuspješnija terapija ove bolesti bila bi izbjegavanje alergena koji su izazvali bolest, no vrlo često je to teško ili nemoguće izvesti. Kod akutnih lokaliziranih oblika bolesti potrebno je identificirati i eliminirati okidače (kućnu i skladišnu grinju, buhe, hranu, bakterije i gljivice), poboljšati kvalitetu kože i dlake kvalitetnijom higijenom i brigom za kožu te smanjiti svrbež i ozljede lijekovima. Prema tome pse je potrebno tretirati protiv buha i ostalih ektoparazita. Kvalitetu kože i dlake možemo poboljšati kupkama sa antiseptičnim šamponima, koji će eliminirati alergene sa površine kože te pomoći smanjiti iritaciju i spriječiti sekundarne bakterijske infekcije. Svrbež kože smanjujemo povremenom primjenom lokalnih glukokortikoidnih pripravaka u obliku sprejeva i losiona. Kod pojedinih oblika bolesti potrebno je uz navedene postupke primijeniti i oralne glukokortikoide u pravilnim dozama i vremenskim intervalima koji uvelike ovise o samom tijeku bolesti i terapijskom odgovoru psa. Svakako je bitno napraviti plan kako se klinička manifestacija bolesti nebi ponovo vratila ili bi učestalost pojave bolesti bila rjeđa. Sekundarne bakterijske i gljivične infekcije liječimo primjenom antibiotika i antimikotika koji djeluju na kožu. Terapiju kroničnog oblika AD provodimo primjenom oralnih i lokalnih glukokortikoida, ciklosporina, injekcijama interferona i subkutanom imunoterapijom. Pse sa nesezonskom pojavom atopijskog dermatitisa treba staviti na eliminacijsku i provokacijsku dijetu kako bismo isključili hranu kao okidač bolesti. Na kraju, AD  je bolest koja se dijagnosticira i liječi na više načina uz individualiziran pristup. Kako bi se provela kvalitetna terapija treba znati razlikovati stadije, ozbiljnost i opseg kožnih lezija,  procijeniti izvedivost, korist, rizik i cijenu svih potrebnih terapija, te mogućnosti i ograničenja naših klijenata.

Jedna od najčešćih tegoba u pasa kod koje dolazi do gubitka vida je siva mrena, katarakta.  Radi se o djelomičnom ili potpunom zamućenju leće.  Katarakta se pojavljuje kada se poveća količina vode u leći i tako dovodi do smanjenja prozirnosti leće koja se hrani preko očne vodice. Zbog mutne leće svjetlost slabije ili uopće ne prodire do mrežnice  i pas slabije vidi. Uzroci nastanka te bolesti mogu biti: ozljede oka, neke metaboličke bolesti (šećerna bolest), urođena mana te upala i staračka katarakta. Vlasnici pasa najčešće primjećuju prve simptome bolesti već kad je ta bolest dosta uznapredovala, u vidu promjene boje oka kod svojih ljubimaca. Oči postaju plavkaste  ili sivkaste boje,  pas slabije vidi , a  u uznapredovalim stadijima oči su jako zamućene, bijele boje i pas je slijep. Prirođene sive mrene mogu se vidjeti  već  u vrlo ranoj dobi nakon pregleda oftalmologa, što je jako bitno kod nekih pasmina kod kojih se ta bolest nasljeđuje (koker španijel, pudla, šnaucer, labrador, zlatni retriver, haski i terijer). Traumatska katarakta nastaje kao posljedica neke mehaničke ozljede oka, tupog udarca ili perforacije rožnice. Najčešći uzrok metaboličke katarakte je šećerna bolest tj. dijabetes  kod koje zamućenje leće bude katkad i prvi simptom i gotovo redovito dovodi do potpunog gubitka vida. Staračka ili senilna katarakta javlja se kod pasa starije dobi. Zamućenje nastaje kao posljedica regresivnih i degenerativnih promjena na leći radi promjena u cirkulaciji. Obično se javlja na oba oka i zahvaća cijelu leću. Pregled oka obavlja oftalmolog sa posebnom opremom, nakon širenja zjenice u zatamnjenoj prostoriji. Liječenje katarakte se obavlja isključivo kirurškim putem, što znači da je potrebno otkloniti zamućenu  leću  i ugraditi novu umjetnu leću. Prije operacije potrebno je pregledati oko psa, utvrditi o kojem tipu katarakte se radi, pregledati mrežnicu tj. pozadinu oka. Ukoliko mrežnica nije zdrava,  operacijom leće nećemo moći vratiti vid životinji i u tom slučaju operaciju ne bi trebalo ni raditi.  Svaka katarakta ne mora nužno dovesti do potpune sljepoće, niti je svaka katarakta za operaciju. Osim samog gubitka vida, ako se katarakta ne operira, moguće su i još neke komplikacije kao što su to: upala unutrašnjih dijelova oka  zbog raspada lećnih masa ili zbog luksacije leće (premještanje leće),  glaukom (povišeni očni tlak) i bolnost oka. Jedini način smanjenja pojave katarakte je redoviti pregled pasa za uzgoj već od vrlo rane dobi, redovit pregled odraslih pasa svake godine prije parenja, kako bi se smanjila učestalost pojave urođenih katarakti i osigurao zdrav uzgoj. Naša preporuka vlasnicima pasa koji nisu za uzgoj je da nakon 4 godine starosti kontroliraju oči svojih ljubimaca kako bi spriječili moguće komplikacije u starijoj dobi.

U zadnjih par godina sve se više susrećemo sa očnim problemom kod pasa uzrokovanim parazitom koji parazitira u konjunktivalnoj vrećici i suznom kanalu sisavaca, ptica i ljudi. Radi se o očnom crvu koji originalno potječe iz Azije, no u posljednje vrijeme bilježi se njegova sve veća  rasprostanjenost i u području Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Prenosi ga voćna mušica koja se hrani sa suzama i očnim iscjetkom i tako polaže ličinke u područje konjunktive oka, gdje one ulaze u suzni kanal. Za mjesec dana ličinke se pretvaraju u odrasle oblike koji izgledaju kao glista, dugačka oko 10- 15 mm. S obzirom da taj parazit živi ispod trećeg očnog kapka, nemoguće ga je otkriti bez izvrtanja kapaka. Oboljele životinje imaju jaku upalu oka sa pojačanim suzenjem i crvenilom sluznice oka, razvijaju  fotofobiju (osjetljivost na svjetlost), a u težim slučajevima javlja se i ulkus rožnice (ozljeda  rožnice koja teško zraštava) i sljepoća. Bolest se najčešće pojavljuje u ljetnim mjesecima (od lipnja  do kolovoza), kada su aktivni bološki vektori ovog crva (voćne mušice). Liječenje bolesti provodi  se otklanjanjem crva iz oka pincetom u lokalnoj anesteziji, a ponekad kod nemirnih životinja u sedaciji ili općoj anesteziji. U nekim slučajevima potrebno je  isprati  suzne kanale  fiziološkom otopinom te, ovisno o kliničkoj slici, lokalno primijeniti protuupalne lijekove. Također, potrebno je poduzeti pravilnu antiparazitsku terapiju tabletama ili spot on preparatima. Pravovremenom dijagnozom i pravilnom terapijom prognoza bolesti je vrlo povoljna i bez komplikacija. Prevencija bolesti je nemoguća u potpunosti,  jedino što možemo preporučiti vlasnicima pasa i mačaka da izbjegavaju mjesta gdje ima puno insekata, a ako su psi  i mačke smješteni u boksovima ili van kuće potrebno ih je redovito tretirati protiv unutrašnjih i vanjskih parazita, tretirati okolinu insekticidima (kako bi se smanjila populacija muha), te u slučaju upale oka, javiti se svom veterinaru.

Iako Veterinarska bolnica Hospivet postoji na području grada Zagreba već od 2005 god. još dobivamo brojne upite vlasnika pasa i mačaka smiju li doći sa svojim mezimcom „samo“ na pregled ili cijepljenje. Iz tog razloga htjeli bi vas upoznati sa  prednostima koje pruža veterianrska bolnica. Pregled psa / mačke Veterinarski pregled psa / mačke u veterinarskoj bolnici u osnovnom dijelu se ne razlikuje puno od pregleda u veterinarskoj ambulanti. Početnim pregledom ustanovljuje se opće zdravstveno stanje psa / mačke na temelju kojeg se odlučuje da li je potrebna daljnja pretraga koja će nam dati više podataka o stanju pojedinog organa. Cijena veterianrskog pregleda u veterinarskoj bolnici kreće se u srazmjeru cijena veterinarskih ambulanti. Veterinarske pretrage Velika prednost Veterinarske bolnice su brojne pretrage koje se mogu obaviti na jednom mjestu u vrlo kratkom vremenu. Ovu prednost su prvenstveno dobro prihvatili klijenti koji nisu iz Zagreba ili hitni slučajevi kojima je neophodna potreba za brzom dijagnostikom. Najčešće tražene pretrage su: pretraga krvi, serološke pretrage, pretraga mokraće, rendgen, ultrazvuk, koprološka pretraga, alergološke pretrage, dermatološke pretrage kože i dlake, optalmološke pretrage i dr. Stacionarno liječenje psa / mačke Najveća prednost veterinarske bolnice naspram veterinarske ambulante je mogućnost lijećenja psa / mačke pod veterinarskim nadzorom odnosno pružanje cijelodnevne brige teško bolesnim pacijentima, operiranim pacijentima ili onima koji su udaljeni od Zagreba pa bi im svakodnevno dolaženje bio veliki problem. Također, velika se potreba pokazala za stacionarnim liječenjem onih pacijenata koji su dobili svoju dijagnozu negdje drugdje a provođenje terapije kod kuće je otežano ili nemoguće. Suradnja sa brojnim udrugama za zaštitu životinja također je pokazatelj prepoznavanja kvalitete i sigurnosti usluge stacionarnog lijećenja bez kojeg brojni ljubimci ne bi mogli dobiti potrebnu liječničku pomoć. Hotel za pse / mačke Veterinarska bolnica se uslijed velike potražnje lojalnih klijenata odlućila uz primarnu djelatnost liječenja psa i mačaka te stacionara pokrenuti i hotel za pse i mačke. Cijelogodišnja velika popunjenost hotela pokazala se kao dobro ispunjena želja našim lojalnim ali i novim klijentima.

FAD je najčešća bolest kože koju susrećemo u našim veterinarskim praksama. Javlja se nakon ugriza buhe koja svojom slinom unosi potencijalno antigene tvari u nosioca. Kod osjetljivih pojedinaca to uzrokuje pretjerani imunološki odgovor i upalu kože te sekundarne komplikacije u obliku infekcija i svrbeži kože. Nakon ugriza buhe, na koži nosioca uočavamo male crvene točkice sa obrubom koji može biti različite veličine, no možemo uočiti i papule, prištiće i kraste.  Zbog neprekidnog češanja, koji je osnovni klinički simptom bolesti, nastanu i sekundarne bakterijske infekcije, a u kroničnim slučajevima javlja se i opadanje dlake, zadebljanje kože i hiperpigmentacija. Kod jakih invazija životinja očituje i regenerativnu anemiju. Osnovni simptom bolesti je svrbež koji uočavamo na tipičnim mjestima na tijelu nosioca, a to su mjesta na koži u području leđa bliže repu, u perianalnom području  te po stražnjim nogama,  ali se može javiti i po cijelom tijelu. Kod mačaka FAD najčeće počinje na vratu i leđima u obliku milijarnog dermatitisa.  Uz svrbež javlja se lizanje, grickanje, grebanje i čupanje dlake. Svaka životinja kojoj nađemo buhu, iako se svrbi ne treba nužno biti i alergična na njen ugriz , tako da se promjene na koži mogu povući nakon što smo aplicirali neki preparat protiv buha. U nekim područjima, bolest se javlja sezonski, dok u Hrvatskoj možemo reći da se javlja tijekom cijele godine zbog povoljnih klimatskih uvjeta, iako ju najviše susrećemo ljeti. Dijagnozu bolesti postavljamo nakon anamneze koju dobivamo od vlasnika i detaljnog pregleda pacijenta.  Pregled započinjemo podizanjem i četkanjem dlake. Tako možemo naći odrasle buhe, jajašca ili njihov izmet. Prevenciju i liječenje bolesti provodimo primjenom odgovarajućih preparata za zaštitu od buha koji danas postoje u obliku ampula, šampona, sprejeva, tableta i ogrlica, a po sastavu su različiti insekticidi. Uspjeh tretmana ovisit će o jačini invazije, broju životinja, načinu primjene i kvaliteti preparata kojeg koristimo. Vrlo je bitno tretirati sve životinje u istom kućanstvu, a kod mačaka moramo pripaziti da primjenjujemo isključivo preparate sigurne i registrirane za korištenje kod mačaka, jer su one izrazito osjetljive na neke insekticide. Ponekad je potrebno tretirati i okoliš te prostore u kojima su boravile invadirane životinje. Kod jačih invazija potrebno je i do nekoliko mjeseci tretmana protiv buha, kako bi se problem stvarno riješio- zato u našoj ambulanti preporučujemo redoviti tretman protiv buha.