Psiholog Rijeka-Savjetovalište Smokvina

Pitanje:

Majka sam triju kćeri. Najstarija ima 15 i pol godina i ide u drugi razred ekonomske škole. Tijekom cijelog svog školovanja izdvajala se od ostale djece svojom povučenošću. Ipak, nije to bila uobičajena povučenost jer i takva djeca uspiju pronaći prijatelje. Moja kćer ne uspijeva imati prijatelje i ne uspijeva se uklopiti u društvo.
Ne bi me to osobito pogađalo, znam da je to do neke mjere i normalno, ali u razredu je svi odbacuju. Javno. I rugaju joj se. Isto tako javno. Pokušali smo upozoriti na problem, ali time smo izazvali još burniju reakciju djece. Na Facebooku, u grupama, čak i šire društveno okruženje. Moram napomenuti da nju to uglavnom osobito ne pogađa, bar se tako čini. Iako, kada ju pitam kako se osjeća zbog svega što joj se događa, priznaje da je ponekad nesretna zbog toga.
Muž i ja smo, kao roditelji, prošli već sve silne faze. Jutros smo se opet posvađali oko načina rješavanja ovog problema. Nije to bitna svađa, normalno i dobro funkcioniramo, ali nas ovaj problem sve više opterećuje.
Srednja kćerka pitala je jednu djevojku iz razreda zašto je to tako, a ona joj je rekla da uistinu ne postoji osoba u razredu koja voli moju kćer. Čudna im je. Izgleda kao da je bolesna. Kada ju profesor prozove, maše rukama pred pločom kao da s njom nešto nije u redu. Kada ne zna odgovor na pitanje, izgleda kao da nije normalna. Često joj hlače nekako ružno stoje, kao da spadaju, a ona to i ne primjećuje. Djeluje zbunjeno i izgubljeno.
Ne mislim da su to izmišljotine, ali ne znam kako se s time nositi. Pročitala sam na Roditeljski.info članak o socijalnoj fobiji koja se javlja kod tinejdžera. Ne znam je li kod moje kćeri to slučaj. U jednom sam trenutku bila sklona vjerovati da je autistična, ali sam odustala od tih svojih samoprocjena i dijagnoza. Kolegica na poslu rekla mi je da pretjerujem.
Voljela bih znati postoji li stručnjak koji mi može u pomoći. Kako razgovarati s djetetom i što uopće učiniti? Ne bih joj htjela samo tupiti (a to činim stalno) kako se mora prilagoditi i da je sama kriva što je drugi ne prihvaćaju.
Iskreno, mislim da je teško riješiti ovaj moj problem. Ipak vam se obraćam jer želim čuti mišljenje stručnjaka. Kakvo god ono bilo. Hvala.
Zabrinuta majka
.
Odgovor:

Da, vaš problem zahtijeva obimnije razmatranje, a ne samo paušalni odgovor preko interneta te bi vam svakako preporučila da sa kćeri posjetite jednog od adolescentnih psihologa i psihijatara koji imaju iskustva u prepoznavanju tegoba kod mladih.
Radi li se uopće o socijalnoj anksioznosti ili o nekoj drugoj tegobi koja se odnosi na adaptabilne mehanizme vaše kćeri ili joj jednostavno treba trening socijalnih odnosno komunikacijskih vještina? Teško je odgovoriti bez da se osobno uđe u interakciju s vašom kćerkom. Treba svakako poslušati njenu priču, odnosno njeno viđenje njenog vlastitog ponašanja te razmotriti njenu percepciju vlastite pozicije u razredu i društvu.
Budući da imate tri kćerke pretpostavljam da i sami znate kako se period adolescencije može definirati kao vrijeme ‘bura i oluja’. To znači da taj period podrazumijeva brojne promjene kako u tijelu tako i u glavi tinejdžera. Djeca te dobi se razvijaju, no često puta tjelesni razvoj ne prati emotivni ili kognitivni. Naime, često puta ni njima samima nije lako u vlastitoj koži.
Dakle, djeca te dobi stalno se moraju prilagođavati brojnim promjenama koje se događaju unutar njih samih ali i brojnim zahtjevima koje u tom periodu okolina od njih ima, a tiču se povećanog broja obaveza u školi i kući. One s jedne strane znače odgovornost ali s druge strane znače i dokazivanje (u društvu ili unutar vanškolskih aktivnosti, ako ih upražnjavaju) koje im služi jačanju njihovog ‘ja’.
Na kraju, propitajte se skupa sa vašom kćerkom u kojem se segmentu života ona može dokazati svojoj okolini, odnosno gdje je to mjesto na kojem može jačati svoje samopoštovanje i brusiti socijalne vještine. To se, inače, često događa istovremeno.
Da bi bili sigurni da je to samo jedna od razvojnih faza koju vaša kćer malo otežano prolazi ili se možda radi o nekom poremećaju koji zahtjeva tretman svakako se obratite skupa sa svojom kćeri psihologu ili psihijatru koji se bavi mladima.

Bojana Smokvina Jokić, klinički psiholog, Rijeka