Psiholog Rijeka-Savjetovalište Smokvina

Poštovana,

imam djevojčicu od 3 godine koja je jako energična, aktivna, zaigrana  i koja je cijelo vrijeme u pokretu, igri, skakanju ili trčanju.
Problem je u tome što me većinom neće poslušati kad joj kažem ‘napravi ono’, ili ‘nemoj to raditi’. Često baš radi ono što joj zabranim. Posebno je problem kad smo vani u šetnji ili parku gdje samo divlja i ludira se. Ne želi mi dati ruku, već samo trči i bježi, a ja moram za njom. Vrišti i dere se zbog svake sitnice koja nije po njenom. Primjerice, kada neće ići kući iz parka ili kada hoće čokoladu. Opomenem je par puta i poslije toga idemo kući. Kod kuće dobije kaznu, zabranim joj gledanje crtića tog dana ili ide u svoju sobu na par minuta da se ohladi.
Nažalost, te kazne ne pomažu dugoročno jer se njeno ponašanje ne mijenja već je došlo do toga da ne želim ni ići van s njom. Kod kuće je bolja jer zna da ide odmah u kaznu. Kada smo vani, koristi situaciju, iako i kod kuće jako često provodi svoju volju i plače ako ne dobije ono što hoće i to istog trenutka.
U vrtić ide već od prve godine i tamo nikad nije bilo s njom problema. Tete kažu da je dobra i da se zna izboriti za sebe. Slično je opisuju i drugi, a suprug i ja polako gubimo živce. Ne znamo kako riješiti nastalu situaciju i mislimo da to više nije ‘faza’, već njena osobnost, karakter koji je teško držati pod kontrolom.
Molim da me savjetuje što trebam poduzeti, kako ju kažnjavati, a da to ima dugoročnog učinka. Puno pričam s njom i objašnjavam joj što je dobro, a što loše. Hvalim je kada je dobra.
Kako u vrtiću nema tih problema nema, sumnjam da je stvar u nama roditeljima.
Antonia
.
Poštovana Antonia,

izgleda da vaša djevojčica, osim što je razigrana, aktivna i puna energije, iskazuje i ‘snažnu volju’ odnosno, kako ste i sami rekli – svoj karakter ili nešto što se vama već sada čini da bi mogla biti njena trajna crta ličnosti. No, tko to zna? Rano je za takve zaključke. Vidjet ćete. Imate još vremena, jer karakter se ipak, srećom, oblikuje i pod utjecajem okoline i iskustva.
Dok provodi tu svoju snažnu volju, čini se da vama kao roditeljima ostavlja sve manje prostora za vas i vaš odgoj. Bolje rečeno, vi ste si kao roditelji, odgajajući nju, ostavili (pre)malo mjesta. No, još ima, hvala Bogu, prostora za promjenu.
Iako je teško u ovoj situaciji dati pametan online odgovor, jer odgovor na ovu temu ne može biti jednostavan niti kratak, ne bi bilo loše da se preispitate o načinima na koje postavljate granice svom trogodišnjem djetetu. Naime, to često hoće izmaći kontroli kod mladih roditelja, pogotovo sa prvim djetetom.
Djecu želimo odgajati da budu sretni, slobodni i nesputani u iskazivanju svojih želja i potreba. Ukoliko pri zadovoljavanju tih želja i potreba ne koristimo jasno postavljena pravila – rezultat može biti da odgojimo ’malog tiranina’ koji će misliti da svijet postoji samo zbog njega i udovoljavanja njegovih želja. Podsjetimo se da dijete koje ima i može sve gubi motivaciju i nema se čemu veseliti.
Djetetu treba odrediti čvrste i jasne granice da bi znalo dokle u svojim traženjima može ići. Zapravo, djeca vape za granicama. Zašto? Da bi si mogli objasniti svijet; da bi svijet imao strukturu, da bi imao smisao.
Kad budete sljedeći put trebali svojem djetetu reći ne, nemojte se ustručavati misleći da ćete time ući s njom u nepotreban konflikt ili frustraciju. Osim toga i frustracija je jedna od emocija iz koje dijete može nešto naučiti, a konflikti i rješavanje konflikata su sastavni dio života i odrastanja.
Pri sljedećoj ‘ne’ situaciji koristite jednostavne riječi poput ‘želim/ne želim da…‘ , ‘voljela bih…‘, ‘hoću/neću‘ i pri tom imajte svoj stav i budite dosljedni.
I na kraju, slobodno posjetite nekog od dječjih psihologa te uživo poradite na vašim metodama postavljanja granica djetetu.
Ne brinite, niste jedina majka kojoj to predstavlja izazov.

Bojana Smokvina Jokić, klinilčki psiholog, Rijeka