Psiholog Rijeka-Savjetovalište Smokvina

Pitanje:

Molim Vas da me posavjetujete u vezi odgoja mog djeteta. Samohrana sam majka dječaka od 12 godina. Teško je podnio polazak u školu. Nije se snašao i tako je ostalo do današnjeg dana. Od malena je jako aktivno i nemirno dijete (u pozitivnom smislu), ali u školi se ponaša sasvim suprotno – povučen je.
Godinama pokušavam uspostaviti ritam učenja, no on to uporno odbija i ima užasan otpor prema školi. Često od mene sakrije domaću zadaću ili pjesmice koje mora naučiti da bi imao više slobodnog vremena. Nakon svake dobre ocjene dopusti sebi luksuz da dobije jedinicu.  Krajnje je neodgovoran.
Sramota me je svakoga tjedna obilaziti razrednicu, jer ga moram kontrolirati. Čini mi se da više nemam snage i da sam iscrpljena od svih obaveza koje ne daju rezultate. Kada pokušam razgovarati sa njim, on se rasplače i imam osjećaj da ne mogu doprijeti do njega.
Odlazila sam kod pedagoga i molila razrednicu da mi omogući da sa njim posjetim psihologa u školi da nam pomogne oko učenja. Naravno, pedagog mi je rekla da za tim nema potrebe. Na sve to, neodgovoran je i kod održavanja higijene, površan i aljkav.
Molim Vas da mi ukažete na moje greške i da me posavjetujete  kako dalje, na koji način ga mogu ‘probuditi’ i kako da ispravim njegovu lijenost i neodgovornost.
S poštovanjem,
Zabrinuta majka iz Banja Luke
.
Odgovor:

Biti samohrana majka nije lako. Sama ta činjenica nosi određenu težinu za vašu malu obiteljsku zajednicu. Naime, ukoliko nemate partnera koji bi vam bio emotivna podrška, ali i koji bi s vama podijelio teret odgajanja tinejdžera, to vam vjerojatno predstavlja emocionalni izazov.
Sudeći po vašem pismu čini mi se da vašem sinu škola ne predstavlja baš neku inspiraciju niti ispunjenje. Kao da školu ne doživljava ozbiljno, već je doživljava više kao teret i obavezu koju ispunjava zbog vas.
U cijeloj priči važna su i sljedeća pitanja:
• kakav je odnos vašeg sina sa prijateljima iz razreda
• kakav je status vašeg sina u grupi odnosno razredu
• ima li ikakve slobodne/vanškolske aktivnosti koje voli upražnjavati
Možda je škola za vašeg sina trenutno mjesto gdje se ne može dokazati kao što bi se možda uspio dokazati u nekoj slobodnoj aktivnosti koja bi od njega tražila bilo pojačani tjelesni angažman (npr. nogomet, košarka ili karate) bilo mentalni angažman (poput učenja stranog jezika, sviranja nekog instrumenta ili crtanja).
Naime, to su stvari koje bi vašem sinu pomogle da si školski tjedan, koji je pun obaveza i informacija, malo oplemeni te učini veselijim i zanimljivijim. No ne samo to. Navedene aktivnosti su istodobno i socijalne aktivnosti te doprinose da djeca družeći se i uspoređujući se s drugima steknu samostalnost, samopoštovanje, radne navike te čak i higijenske navike.
Pokušajte ga izložiti još nekim drugim iskustvima osim školskog pa ćete vidjeti da li ga išta od toga malo više inspirira i predstavlja mu svojevrsni izazov i što je najvažnije – čini ga sretnim.
Djetinjstvo je doba kada djeci trebamo omogućiti da puno toga vide, čuju i probaju da bi kasnije mogla lakše odabrati svoj put.
Za početak preporučila bih vam da uz pomoć dječjeg ili školskog psihologa pokušate dokučiti je li možda tužan zbog nečega ili se osjeća deprivirano (nešto mu nedostaje). Dakle, pokušajte saznati koje su njegove trenutne potrebe te zajednički izraditi plan u osmišljavanju njegove nove svakodnevice.
Isto tako, iskustvo mi govori da često puta djeca te dobi jednostavno ne znaju kako učiti niti kako si organizirati gradivo. Budući da vaš sin već ima 12 godina (6. razred) to znači da već ima poprilično gradiva za svladati svaki tjedan. U tom smislu vam isto školski psiholog može pomoći i poraditi s njim te poučiti i vas i njega tehnikama učenja i pamćenja.

Bojana Smokvina Jokić, klinički psiholog Rijeka