Psihijatar, psiholog - Meje

U posljednjem desetljeću, neuroznanost je postigla značajne pomake u razumijevanju ljudskog mozga, pogotovo kada su u pitanju neurodegenerativne bolesti poput demencije. Kako svjetska populacija sve više stari, sve je važnije razmatrati mogućnosti za očuvanje kvalitete života osoba s kognitivnim oštećenjima. Upravo tu na scenu stupa neuropsihologijska rehabilitacija.Neuropsihologijska rehabilitacija: Više od terapijeNeuropsihologijska rehabilitacija ne predstavlja samo metodu liječenja. To je sveobuhvatni pristup koji se usredotočuje na optimizaciju kognitivnih, emocionalnih i funkcionalnih sposobnosti osobe, unatoč njezinim kognitivnim oštećenjima. Kroz individualizirane programe i tehnike, stručnjaci nastoje poboljšati kvalitetu života osoba s demencijom te njihovih obitelji. Neuropsihologijska rehabilitacija započinje inicijalnom neuropsihologijskom procjenom. Ova procjena omogućuje stručnjacima da dobiju temeljnu sliku o tome koje su mentalne funkcije sačuvane, a koje su oštećene. Kroz ovu metodu, stručnjaci mogu izraditi individualiziran plan rehabilitacije prilagođen svakom pacijentu.Smanjivanje progresije simptomaDok se demencija ne može u potpunosti izliječiti, neuropsihologijska rehabilitacija pokazala je obećavajuće rezultate u usporavanju njenog napredovanja. Kroz različite metode, poput kognitivnog treniranja, stvaranja dnevnih rutina ili upotrebe pomagala za podsjećanje, osobe s demencijom mogu dulje očuvati svoje kognitivne funkcije i održavati neovisnost.Potpora bližnjima i njegovateljimaDemencija ne utječe samo na pojedinca, već i na njegovu okolinu. Neuropsihologijska rehabilitacija stoga uključuje i podršku obitelji, pružajući im alate i strategije za bolje razumijevanje i suočavanje s bolešću. Kroz edukaciju, obitelji mogu bolje razumjeti promjene u ponašanju svojih voljenih te se prilagoditi njihovim potrebama.Za sve one koji se suočavaju s izazovima demencije, Psihološki centar Maya nudi sveobuhvatnu podršku i stručnost. Smješten u centru Zagreba, naš centar je specijaliziran za neuropsihologijsku procjenu i rehabilitaciju. Kroz individualizirane programe i pristup temeljen na suosjećanju, naš tim stručnjaka posvećen je pružanju najbolje moguće njege za vaše najmilije.Posjetite nas i saznajte o tome kako možemo pomoći vama i vašoj obitelji da se uspješno nosite s izazovima demencije. Za više informacija možete nas slobodno kontaktirati i putem telefona ili e-maila.

Neuropsihologijsko testiranje je složena procjena koja se koristi za proučavanje funkcioniranja mozga i veze između mozga i ponašanja. Testiranje može identificirati različite kognitivne poteškoće ili deficite koji su rezultat različitih neuroloških, medicinskih ili psihijatrijskih poremećaja. Neuropsihologijska rehabilitacija, ključna za one s kognitivnim poteškoćama, započinje inicijalnom neuropsihologijskom procjenom. Ta nam procjena omogućuje da utvrdimo koje su mentalne funkcije osobe sačuvane, a koje su oštećene te u kojoj mjeri. Ova inicijalna procjena služi kao baseline ili početna mjera od koje se započinje rad s pacijentom. Planiranje i individualizacija rehabilitacijeNakon inicijalne procjene, stručnjaci izrađuju individualni plan neuropsihologijske rehabilitacije prilagođen specifičnostima svakog pacijenta. Važno je napomenuti da se svakih nekoliko mjeseci ponovno provodi neuropsihologijska procjena kako bi se pratio napredak pacijenta i eventualno korigirao rehabilitacijski plan. Ključni programi u neuropsihološkoj rehabilitaciji:1. Inicijalna neuropsihološka testiranja: Ova testiranja omogućuju identifikaciju deficita kognitivnih i izvršnih funkcija. Kroz neuropsihologijske testove i tehnike, stručnjaci mogu detektirati koje su kognitivne funkcije sačuvane, a gdje postoje deficiti – poput deficita mišljenja, učenja, pamćenja, pažnje i koncentracije.2. Inicijalna procjena ličnosti: Ova procjena je esencijalna kako bi se utvrdilo postojanje organskih ili reaktivnih promjena ličnosti, poput frontalnog sindroma ili depresije.3. Izrada i provođenje individualnog neuropsihologijskog i radno-terapijskog programa: Ovaj korak osigurava prilagođenu terapiju za svakog pacijenta.4. Kontrolna neuropsihologijska testiranja: Ovi testovi provode se tijekom rehabilitacijskog programa kako bi se pratio napredak i prilagodba terapije.  5. Završno neuropsihologijsko testiranje i procjena ličnosti: Nakon završetka tretmana, provodi se završna evaluacija kako bi se ocijenilo koliko je rehabilitacija bila uspješna.Važnost kontinuirane rehabilitacijeOporavak pacijenta je često najintenzivniji u prvih šest mjeseci do godine dana, tijekom kojeg vježbe u okviru neuropsihologijske rehabilitacije trebaju biti česte i intenzivne. No, rehabilitacija može trajati i nekoliko godina, ovisno o specifičnostima svake osobe. Neuropsihologijsko testiranje može se koristiti za dijagnostiku, praćenje napretka ili regresije stanja te za planiranje tretmana i intervencija. Važno je napomenuti da rezultati testiranja trebaju biti interpretirani u kontekstu sveukupne kliničke slike pojedinca i u kombinaciji s drugim relevantnim informacijama.Uzimanje u obzir složenosti ljudskog uma i potrebe za preciznim i prilagođenim pristupima, neuropsihologijsko testiranje postaje temelj za uspješnu rehabilitaciju. Psihološki centar Maya na Kaptolu ponosno nudi sve navedene usluge, pružajući stručnu podršku svima koji je trebaju. Za više informacija slobodno nas kontaktirajte putem telefona ili e-maila.

  U današnjem svijetu sve je popularnija upotreba neurofeedbacka kao izvrsne metode za kontrolu i normaliziranje moždane aktivnosti. Neurofeedback je neinvazivna računalna metoda samoregulacije mozga koja uz pomoć EEG-a i posebnog softwarea uči ljude kako da svjesno postignu optimalne obrasce moždanih valova. Možemo reći da se mozak „gleda u ogledalo“ jer u realnom vremenu dobijemo povratnu informaciju o njegovom funkcioniranju i na taj način se mozak „trenira“ poput mišića i potiče se njegova samoregulacija. Sve se zasniva na tzv. neuroplastičnosti mozga, odnosno njegovoj sposobnosti da se stalno mijenja i prilagođava novim obrascima funkcioniranja. S vremenom se mozak nauči stvarati nove obrasce rada koji mu omogućuju optimizaciju misaonih i emocionalnih procesa.    Neurofeedback trening primjenjuje se podjednako kod djece, ali i kod odraslih. Sve je više ljudi koji se teško nose s izazovima modernog društva, pritiscima na poslu i u obiteljskom životu i samim time dolazi do smanjene razine produktivnosti i funkcioniranja na svim poljima života. Svi smo mi izloženi stresu i sve većim zahtjevima svijeta oko nas i malo tko može za sebe reći da se ponekad ne osjeća napeto, umorno ili dekoncentrirano. Neurofeedback je kod odraslih u posljednje vrijeme često primjenjivan za tretiranje anksioznosti, depresije, migrene, nesanice, alergija, astme, raznih ovisnosti, kao i za poboljšanje općeg stanja.    Ipak, svoju sve širu primjenu neurofeedback u novije vrijeme nalazi kod vrhunskih sportaša, studenata i top managera s ciljem jačanja mentalnog kapaciteta i lakšeg nošenja sa stresom. Preduvjet svakog uspješnog funkcioniranja je kvalitetna psihološka priprema. Sportaši, studenti i menadžeri izloženi su konstantnom stresu i izazovima te se, na neki način, moraju stalno dokazivati, napredovati, pomicati granice i truditi se biti bolji nego što su bili jučer, a to nije uvijek lako. Kako bi dali svoj maksimum i kako ne bi došlo do poznatog sindroma izgaranja potrebno je da budu uravnoteženi na svim poljima; fizičkom, psihičkom, socijalnom i emocionalnom, a tu svoju ulogu ima upravo neurofeedback. Neurofeedback je ušao u sportsku psihologiju kao alat za treniranje peak performancea. To je stanje u kojem je osoba sposobna iskoristiti svoj maksimalni potencijal prilikom izvršavanja zadataka, tj. sposobna je unaprijediti svoju izvedbu ulazeći u tzv. zonu optimalnog funkcioniranja. Fokus, samoregulacija i opuštenost ključ su dobrog peak performancea na svim područjima ljudskog djelovanja, pa tako i u sportu. Sve navedene mentalne vještine mogu se trenirati neurofeedbackom jer osoba stječe bolju kontrolu nad svojim reakcijama, tj. postiže optimalnu razinu pobuđenosti i maksimalno smanjenje impulzivnih reakcija. Neurofeedback može unaprijediti intelektualne i sportske performanse, a sve to bez upotrebe lijekova i bez dokazanih nuspojava. I menadžerima i studentima posebno će biti od koristi činjenice da neurofeedback može pomoći kod poboljšanja pažnje i koncentracije, smanjenja napetosti i anksioznosti, sveopće relaksacije, bolje kontrole nad emocijama i vlastitim reakcijama, ali i bolje kvalitete spavanja.    Nije dovoljno samo trenirati mišiće, potrebno je trenirati i mozak jer samo psihički uravnotežena i stabilna ličnost može postizati vrhunske rezultate i davati svoj maksimum u onome što radi.  Ako želite postizati rezultate u sportu, ako se teško nosite s prirodom posla koji radite ili ste student koji se priprema za ispite neurofeedback je uvijek dobar i logičan izbor. Daria Matošić Božan (viša med.sestra, neurofeedback terapeut)Za više informacija posjetite našu web stranicu i zapratite nas na Facebooku i Instagramu.

U današnjem brzom i zahtjevnom svijetu, mentalno zdravlje mladih postalo je neizmjerno važna tema koja zahtijeva našu punu pažnju. Sve veći broj mladih suočava se s različitim izazovima koji mogu imati ozbiljan negativan utjecaj na njihovu dobrobit. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), oko 10-20% mladih diljem svijeta suočava se s mentalnim poremećajima, a depresija je jedan od najčešćih problema. Pritisci modernog života, akademska natjecanja, društvene mreže i ostali izazovi s kojima se suočavaju mladi mogu dovesti do tjeskobe, stresa i niskog samopoštovanja.Edukacija o mentalnom zdravljuPrvi korak u pružanju podrške mladima u njihovom mentalnom zdravlju su informacije o tome što sve zapravo spada pod mentalno zdravlje. Škole kroz svoje stručne službe (psiholog, pedagog, socijalni pedagog) mogle bi  biti to mjesto gdje se mladi mogu informirati I educirati o mentalnom zdravlju. Putem individualnih I grupnih razgovora ali i tematskih radionica mogu se naučiti razumijevanju različitih mentalnih stanja. Mogu naučiti kako prepoznati prve znakove problema te kad I kako potražiti pomoć. Sve je to važno zbog smanjenja stigme i poticanje otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju.Destigmatizacija mentalnih poremećajaStigmatizacija mentalnih poremećaja jedan je od glavnih razloga zbog kojih mladi izbjegavaju traženje pomoći. Kroz medijske kampanje, predavanja i svakodnevne interakcije, može se raditi na skidanju stigme s osoba koje imaju mentalne ali i druge zdravstvene probleme. Za izgradnju sigurnog okruženja u kojem mladi mogu otvoreno razgovarati o svojim izazovima važni su podrška i razumijevanje.Promicanje tjelesnog zdravlja i tjelovježbeKako bismo podržali mentalno zdravlje mladih moramo obratiti pozornost na njihovo tjelesno zdravlje. Redovita tjelovježba može imati značajan pozitivan učinak na raspoloženje, smanjenje stresa i tjeskobe te poboljšanje samopouzdanja. Poticanje tjelesne aktivnosti u školama i organiziranje sportskih aktivnosti može imati dugoročne koristi za mentalno zdravlje mladih.Jačanje roditeljske podrškeRoditelji igraju ključnu ulogu u podršci mentalnom zdravlju svoje djece. Informiranje i educiranje roditelja o važnosti mentalnog zdravlja, njegovanje otvorene komunikacije s djecom te razumijevanje potreba njihove djece pomoći će u izgradnji kvalitetnijego odnosa s djecom. Važno je osigurati i da roditelji sami zatraže podršku od stručnjaka u slučaju potrebe, a da bi bolje razumjeli  kako pružiti podršku svojoj djeci.Prevencija kroz rano otkrivanjeRano otkrivanje problema u mentalnom zdravlju ključno je za sprečavanje ozbiljnijih problema u budućnosti. Stoga je potrebno provoditi programe rane identifikacije problema iz domene mentalnog zdravlja kako bi ga se što ranije zahvatio i tretiralo. Rani pristup savjetovanju i terapiji može značajno poboljšati ishod i smanjiti potencijalne dugoročne posljedice.Podrška mentalnom zdravlju mladih ključna je za izgradnju zdrave, otporne i uspješne generacije. Kroz zajedničke napore društva, škola, zdravstvenih ustanova i obitelji, možemo stvoriti okruženje koje potiče otvoreni dijalog, razumijevanje i brigu o mentalnom zdravlju mladih. Ako se suočavate s emocionalnim izazovima, gubicima, krizama, stresom na poslu, ili bilo kojim drugim problemima koji vam donose tjeskobu i nesigurnost Savjetovalište Smokvina je ovdje da vam pomogne. Klinički psiholog Bojana Smokvina Jokić pruža podršku mladima i odraslim osobama i parovima u kriznim situacijama. Bez obzira na temu s kojom se suočavate, zajedno možemo raditi na izgradnji vaše otpornosti i samopouzdanja. Za više informacija posjetite našu web ili Facebook stranicu.

Igra je aktivnost karakteristična za razdoblje djetinjstva, a prve asocijacije koje vezujemo uz igru jesu zabava, sloboda, kreativnost, mašta. Međutim, igra je puno više od „samo“ zabave. Igra je središnja, spontana i voljna aktivnost djetinjstva koja djetetu omogućava komunikaciju. Umjesto riječima dijete pokretom, odabirom igračaka i dodjeljivanjem uloga izražava svoj unutarnji svijet. Prvi oblici dječje igre javljaju se već u prva tri mjeseca života kada dijete započinje istraživati svijet oko sebe tzv. funkcionalna igra. U dobi od oko godinu dana djetetova aktivnost počinje biti usmjerena cilju, pa tako igra postaje konstruktivna. U dobi između 18 mjeseci i 6. godine započinje razvoj simboličke igre koju karakterizira pridavanje većeg broja namjena odnosno simbola jednom objektu, a ponajviše je zastupljena u repertoaru djece u dobi od 4. do 6. godine. Naposljetku, oko pete godine dijete se počinje uključivati u igre s pravilima u kojima sudjeluje u društvu uz elemente natjecanja. Dakle, igra može biti zabavna, ali i poučna, ovisno što mi, odrasli, imamo za cilj ostvariti uključivanjem u igru s djetetom. Zajedničko vrijeme provedeno u igri ujedno je i oblik komunikacije s djetetom. Naime, igra je za dijete svojevrstan simbolički jezik uz pomoć kojeg izražava svoje doživljaje, emocije, želje, potrebe, ali i percepciju samog sebe. U tom simboličkom jeziku, simboličkoj igri, odabir igračaka možemo shvatiti kao odabir riječi kojima se dijete izražava. Katkada je ta simbolika jasna i uočljiva na prvu dok drugi puta nije tako jasno što je dijete željelo poručiti odabirom. No, kako bi dijete proradilo svoje osjećaje kroz igru potrebna mu je podrška okoline kroz uspostavljanje podržavajućeg odnosa i osjećaja sigurnosti te korištenje vještina poput empatičkog reflektiranja, ohrabrivanja i postavljanja granica. Navedeno karakterizira terapeutsku igru kroz odnos djeteta i terapeuta. Terapija igrom primarno je namijenjena uzrastu djece u dobi 3 do 12 godina, ali jednako tako i mlađem kao i starijem uzrastu djece te adolescentima. Provodi se s ciljem prevencije ili tretmana različitih socioemocionalnih poteškoća poput anksioznosti, problema u ponašanju, socijalnih teškoća ili ADHD-a, kao i kod djece koja su doživjela traumatske događaje ili velike životne promjene poput razvoda roditelja ili gubitka bliske osobe. Pristup Terapije igrom usmjeren je prema jačanju djetetovog osjećaja; (samo)kontrole, svladavanja problema, samoizražavanja i pozitivne slike o sebi. Navedeno doprinosi poboljšavanju socijalnih odnosa, pospješivanju komunikacije, promicanju emocionalnog blagostanja i osnaživanju osobnih snaga. Odabirom igračaka, njihovim pozicioniranjem i dodjeljivanjem uloga dijete otkriva svoj unutarnji svijet bilo da je riječ o emocijama ili događajima te tako istražuje emocije koje su mu u datom trenutku bile preplavljujuće. Uprizoravanje se vrši na simboličkoj razini bez prethodno pripremljenog scenarija, drugim riječima, dijete uz korištenje dostupnih igračaka prikazuje ono što mu je u nesvjesnom dijelu te „želi izaći “ (npr. neugodno iskustvo, ljutnja). Stoga, potaknimo dijete da se izrazi na sebi svojstven način. Osluškujmo njegove potrebe, ne inzistirajmo na riječima. Ponudimo razumijevanje, ohrabrenje i vrijeme te dopustimo djetetu da se izrazi kroz igru.Pripremila: Tea Lovrinčević, mag. psych.