Privatna praksa fizikalne terapije Davor Ribičić

Nakon sportske ozljede želja za povratkom treningu često je velika. Bol se smanjila, pokretljivost se poboljšala i čini se da je tijelo spremno za novi početak. Ipak, osjećaj da je „sve u redu“ ne znači uvijek da je ozlijeđeni dio tijela doista spreman za opterećenja koja sport zahtijeva.

Prerani povratak aktivnosti može povećati rizik ponovne ozljede, produljiti oporavak ili dovesti do kompenzacijskih obrazaca kretanja. Zato odluku o povratku sportu nije dobro temeljiti samo na tome postoji li još bol.

Odsutnost boli nije jedini kriterij

Jedna od najčešćih pogrešaka jest zaključiti da je oporavak završen čim bol prestane.

Iako je smanjenje boli važan znak napretka, za siguran povratak potrebno je procijeniti i:

• opseg pokreta
• mišićnu snagu
• stabilnost zgloba
• ravnotežu
• koordinaciju
• kontrolu pokreta
• izdržljivost
• sposobnost izvođenja specifičnih sportskih kretnji

Sport često uključuje nagle promjene smjera, ubrzanja, skokove, doskoke i kontakt, pa tijelo mora biti spremno upravo na takva opterećenja.

Snaga ozlijeđene strane trebala bi biti što bliža neozlijeđenoj

Nakon ozljede i razdoblja mirovanja vrlo često dolazi do pada mišićne snage.

Čak i kada se osoba ponovno može normalno kretati, razlika između ozlijeđene i zdrave strane može i dalje postojati.

Takva asimetrija može povećati opterećenje drugih struktura i promijeniti način izvođenja pokreta. Zato se tijekom rehabilitacije radi na postupnom vraćanju snage i stabilnosti, a ne samo na smanjenju simptoma.

Važna je i kontrola pokreta

Nije dovoljno moći izvesti čučanj, skok ili trčanje – važno je i kako se taj pokret izvodi.

Ako koljeno pri doskoku „bježi“ prema unutra, ako je oslonac nesiguran ili tijelo kompenzira zbog slabosti, rizik ponovne ozljede može biti veći.

Upravo zato se u rehabilitaciji procjenjuje kvaliteta pokreta i po potrebi radi na korekciji obrazaca koji nisu dovoljno stabilni ili učinkoviti.

Balans i koordinacija često su ključni

Kod ozljeda gležnja, koljena, ligamenata i drugih dijelova lokomotornog sustava ravnoteža i koordinacija mogu biti narušene i nakon što bol prođe.

Zato se u proces oporavka često uključuju vježbe koje zahtijevaju:

• stajanje na jednoj nozi
• kontrolu položaja tijela
• promjene smjera
• reakciju na vanjski podražaj
• stabilizaciju tijekom pokreta

Takve vježbe pomažu tijelu ponovno razviti sigurnost i kontrolu potrebnu za sportske aktivnosti.

Povratak sportu treba biti postupan

Povratak se ne bi trebao odvijati po principu „danas rehabilitacija, sutra puni trening“.

Sigurniji pristup uključuje postupno povećavanje opterećenja.

Primjerice, sportaš može prvo krenuti s jednostavnijim vježbama, zatim laganim trčanjem, potom ubrzanjima i promjenama smjera, a tek nakon toga sa složenijim sportskim zadacima i punim treningom.

Tako se tijelu daje vrijeme za prilagodbu na sve veće zahtjeve.

Sport-specifični pokreti važan su dio procjene

Osoba može biti spremna za svakodnevne aktivnosti, ali još uvijek ne i za svoj sport.

Nogometaš mora moći ubrzavati, kočiti, mijenjati smjer i udarati loptu. Tenisač treba reagirati bočno, rotirati trup i brzo mijenjati poziciju. Trkač mora podnijeti ponavljajuće opterećenje kroz velik broj koraka.

Zato rehabilitacija treba uzeti u obzir upravo pokrete i opterećenja karakteristična za sport kojem se osoba vraća.

Umor može otkriti ono što se ne vidi na početku treninga

Ponekad se pokret izvodi dobro dok je osoba odmorna, ali se tehnika pogoršava nakon nekoliko ponavljanja ili pod većim opterećenjem.

Zbog toga izdržljivost također ima važnu ulogu.

Ako se pri umoru pojave nestabilnost, bol, gubitak kontrole ili izrazita asimetrija, možda još nije vrijeme za potpuni povratak punom intenzitetu.

Psihološka spremnost također je važna

Nakon ozbiljnije ozljede neki se sportaši fizički oporave, ali i dalje osjećaju strah od ponovne ozljede.

To se može primijetiti kroz izbjegavanje određenih pokreta, nesigurnost pri doskoku ili pretjerano oprezno izvođenje zadataka.

Postupno izlaganje sportskim pokretima u kontroliranim uvjetima može pomoći vratiti sigurnost i povjerenje u vlastito tijelo.

Povratak ne znači odmah puni intenzitet

Čak i kada su osnovni kriteriji zadovoljeni, korisno je postupno povećavati volumen i intenzitet treninga.

Prvih nekoliko treninga mogu biti kraći i manje zahtjevni, uz praćenje reakcije tijela tijekom aktivnosti i sljedećeg dana.

Ako se pojave bol, oteklina, izražena ukočenost ili pad funkcije, opterećenje možda treba dodatno prilagoditi.

Svaka ozljeda i svaki sport zahtijevaju drugačiji pristup

Oporavak nakon rupture ligamenta nije isti kao nakon istegnuća mišića, tendinopatije ili prijeloma.

Na povratak utječu:

• vrsta i težina ozljede
• trajanje rehabilitacije
• prethodne ozljede
• dob i kondicija
• zahtjevi sporta
• razina natjecanja
• individualni ciljevi

Zato univerzalni rokovi nisu uvijek najbolji kriterij.

Važnije je procijeniti stvarnu funkcionalnu spremnost.

Povratak sportu je završna faza rehabilitacije, a ne samo datum

Cilj rehabilitacije nije samo smanjiti bol, nego vratiti osobu na razinu na kojoj može sigurno izvoditi aktivnosti koje su joj važne.

To zahtijeva postupno vraćanje snage, pokretljivosti, stabilnosti, koordinacije i sport-specifičnih sposobnosti.

Ako se oporavljate nakon sportske ozljede i želite sigurnije planirati povratak treningu, obratite se Privatnoj praksi fizikalne terapije Davor Ribičić.

Praksa pruža individualno prilagođenu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod sportskih ozljeda, istegnuća i ruptura mišića i ligamenata, upala tetiva te drugih stanja lokomotornog sustava. U radu se koriste različite manualne metode, kinezioterapija, DNS, kinesio taping i druge terapijske tehnike prilagođene stanju i ciljevima pojedinca.

Povratak sportu nije utrka s vremenom. Najvažnije je vratiti se onda kada tijelo ponovno može podnijeti zahtjeve treninga uz dobru kontrolu, sigurnost i što manji rizik ponovne ozljede.