Privatna praksa fizikalne terapije Davor Ribičić

Moždani udar može utjecati na snagu, pokretljivost, ravnotežu, koordinaciju i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Kod nekih osoba posljedice su blaže, dok drugima ponovno ustajanje, hodanje, okretanje ili održavanje ravnoteže predstavljaju velik izazov.

Zbog toga rehabilitacija nakon moždanog udara nije usmjerena samo na jačanje mišića. Cilj je ponovno razvijati sigurno i što samostalnije kretanje, a u tome važnu ulogu imaju upravo balans, koordinacija i pokretljivost.

Suvremene smjernice za rehabilitaciju nakon moždanog udara naglašavaju individualno prilagođen pristup s ciljem vraćanja što veće razine funkcionalnosti i samostalnosti.

Zašto moždani udar može promijeniti način kretanja?

Nakon moždanog udara mogu se pojaviti slabost jedne strane tijela, promjene osjeta, otežana kontrola pojedinih pokreta, nestabilnost pri stajanju ili problemi s koordinacijom.

Pokret koji je prije bio potpuno automatski odjednom može zahtijevati velik napor i koncentraciju.

To se može primijetiti kod jednostavnih aktivnosti poput:

• ustajanja iz kreveta
• sjedanja i ustajanja sa stolca
• održavanja ravnoteže u stojećem položaju
• hodanja po ravnoj površini
• penjanja stepenicama
• okretanja tijekom hodanja
• dohvaćanja predmeta

Upravo zato rehabilitacija treba biti usmjerena na konkretne funkcije koje su osobi potrebne u svakodnevnom životu.

Balans je temelj sigurnog kretanja

Dobra ravnoteža potrebna je gotovo pri svakom pokretu – od sjedenja i ustajanja do hodanja i penjanja stepenicama.

Nakon moždanog udara osoba može imati osjećaj nestabilnosti ili nesigurnosti, osobito kada mijenja položaj tijela ili se kreće po neravnoj površini.

Problemi s ravnotežom povećavaju i rizik od pada. American Stroke Association posebno ističe trening ravnoteže i prevenciju padova kao važne dijelove rehabilitacije kod osoba koje nakon moždanog udara imaju poteškoće s balansom.

Vježbe se zato postupno prilagođavaju sposobnostima osobe – od održavanja stabilnog sjedećeg ili stojećeg položaja do složenijih zadataka koji uključuju promjenu smjera i prijenos težine.

Koordinacija omogućuje kontroliraniji pokret

Koordinacija podrazumijeva sposobnost da različiti dijelovi tijela rade zajedno u pravom trenutku.

Nakon moždanog udara pokret može postati sporiji, manje precizan ili neusklađen. Primjerice, osoba može imati dovoljno snage u nozi, ali joj je teško pravilno uskladiti korake tijekom hodanja.

Zato rehabilitacija ne uključuje samo jačanje, već i ponavljanje funkcionalnih pokreta kojima se ponovno razvijaju kontrola i sigurnost.

Vježbe mogu biti usmjerene na preciznost pokreta, promjenu položaja tijela, hod, koordinaciju ruku i nogu te zadatke koji oponašaju svakodnevne aktivnosti.

Pokretljivost znači više od samog hodanja

Kada govorimo o pokretljivosti nakon moždanog udara, ne mislimo samo na mogućnost hodanja.

Pokretljivost uključuje i sposobnost:

• samostalnog mijenjanja položaja
• prelaska iz kreveta na stolac
• ustajanja
• održavanja stabilnog sjedećeg i stojećeg položaja
• sigurnog kretanja kroz prostor
• korištenja stepenica
• obavljanja svakodnevnih aktivnosti

Cilj rehabilitacije je povećavati razinu samostalnosti u skladu s mogućnostima svakog pojedinca. American Stroke Association navodi upravo hodanje, transfere, ustajanje iz kreveta, stepenice i koordinaciju među važnim područjima motoričke rehabilitacije.

Snaga mišića također je važna

Kod osoba koje nakon moždanog udara imaju mišićnu slabost, ciljano jačanje može biti važan dio rehabilitacije.

Vježbe se mogu postupno prilagođavati, primjerice kroz ponavljanja ustajanja, rad s vlastitom težinom ili druge oblike otpora, ovisno o sposobnostima pacijenta. Aktualne smjernice preporučuju razmatranje treninga snage kod osoba s mišićnom slabošću nakon moždanog udara.

Važno je da se intenzitet i vrsta vježbi određuju individualno, pod stručnim vodstvom.

Strah od pada može dodatno ograničiti kretanje

Nakon jednog pada ili osjećaja nesigurnosti osoba može početi izbjegavati hodanje i druge aktivnosti.

To može dovesti do dodatnog smanjenja snage, izdržljivosti i samopouzdanja u kretanju.

Zato rehabilitacija nije usmjerena samo na fizičku sposobnost, već i na postupno vraćanje sigurnosti i povjerenja u vlastito tijelo.

Po potrebi se koriste i pomagala poput štapa ili hodalice, pri čemu je važno da se koriste prema preporuci stručnjaka.

Svaki oporavak izgleda drugačije

Ne postoje dvije potpuno jednake rehabilitacije nakon moždanog udara.

Na plan terapije mogu utjecati:

• dio mozga koji je zahvaćen
• težina moždanog udara
• mišićna snaga
• ravnoteža i koordinacija
• dob i opće zdravstveno stanje
• druge bolesti i ozljede
• razina samostalnosti prije moždanog udara
• ciljevi osobe i njezine svakodnevne potrebe

Zbog toga je individualan pristup iznimno važan. Program koji odgovara jednoj osobi ne mora biti prikladan za drugu.

Napredak ne mora biti brz da bi bio važan

Oporavak nakon moždanog udara može trajati mjesecima, a kod nekih osoba i znatno dulje.

Napredak se ne mora uvijek mjeriti velikim promjenama. Nekada je važan korak samostalno ustajanje, sigurniji prijenos težine, nekoliko stabilnijih koraka ili lakše obavljanje svakodnevnog zadatka.

American Stroke Association navodi da oporavak nema strogo određenu završnu točku te da poboljšanja mogu biti moguća i mjesecima ili godinama nakon moždanog udara.

Zbog toga je važna kontinuirana procjena i prilagođavanje rehabilitacije stvarnim sposobnostima i ciljevima osobe.

Cilj je povratak svakodnevnom životu

Fizikalna terapija nakon moždanog udara nije usmjerena samo na izvođenje vježbi u terapijskoj prostoriji.

Konačni cilj je da se postignuti napredak prenese na svakodnevicu – sigurnije kretanje po domu, samostalnije obavljanje osobne higijene, odlazak u šetnju, povratak poslu ili drugim aktivnostima koje su osobi važne.

Upravo zato vježbe balansa, koordinacije i pokretljivosti imaju tako velik značaj: one su temelj funkcionalnog kretanja i veće samostalnosti.

Individualna rehabilitacija uz Privatnu praksu fizikalne terapije Davor Ribičić

Ako je nakon moždanog udara potrebno raditi na pokretljivosti, ravnoteži, koordinaciji i funkcionalnom oporavku, obratite se Privatnoj praksi fizikalne terapije Davor Ribičić.

Praksa pruža individualno prilagođenu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, uključujući rad s osobama nakon moždanog udara i kod drugih neuroloških stanja. U terapijskom radu koriste se različite metode i koncepti, među kojima su kinezioterapija, manualne tehnike, DNS, elektrostimulacija i drugi postupci prilagođeni konkretnom stanju i ciljevima pacijenta.

Cilj rehabilitacije nije tražiti „brzo rješenje“, već postupno graditi funkciju, sigurnost i što veću samostalnost u svakodnevnom životu.