Tri mladića

Postoji nešto u čakavskoj melodiji što se ne da lako opisati riječima. Možda je to onaj blagi prizvuk mora u samoglasnicima ili način na koji riječi klize jedna u drugu kao valovi uz obalu, ali kad netko zapjeva na ČA, publika to prepozna odmah. Ne samo ušima, nego cijelim tijelom.

Čakavski dijalekt, jedan od tri velika narječja hrvatskog jezika, stoljećima je bio neodvojiv od glazbenog izričaja primorskih krajeva. Od istarskih tarankanja i bugarenja do klapskih šansoneta s otoka, čakavica je oblikovala poseban glazbeni identitet koji se razlikuje od svega drugog na ovim prostorima. Upravo taj identitet dobio je i svoj festival: Melodije Istre i Kvarnera, poznatije kao MIK, koji se od 1964. godine brine da čakavska riječ ne ostane samo u rječnicima, već da živi na pozornicama, među ljudima.

Nastavak pročitajte na 24sata.hr