Happy Vet specijalistička veterinarska ambulanta

Naši ljubimci imaju relativno kratak životni vijek i u jednom trenutku moramo biti spremni suočiti se s time da će uginuti. Za većinu djece ovo će biti njihovo prvo iskustvo sa smrću, zbunjenost, strah i čak krivnja mogu pratiti osjećaj tuge i žalosti.
Cijeloj obitelji taj mali krzneni prijatelj bio je više od ljubimca, član obitelj i najbolji prijatelj. Bolno je i za roditelja a roditelj mora naći snage i objasniti svojem djetetu zašto njegovog ljubimca više nema.
Neki ljudi i djeca mogu izraziti ljutnju prema prijateljima koji još uvijek imaju ljubimce. Druga djeca mogu biti ismijavana  od školskih prijatelja što tuguju za ljubimcem.
Razgovarajte! Zajedno osjećajte!
Djeca utjecajem okoline pogrešno mogu proći bol zbog gubitka ljubimca. Budite otvoreni i strpljivi za razgovor i razumjevanje kako se dijete osjeća i ako osjeća neka zabludu, razjasnite mu.
Tuga se izražava i suzama. Plakati je u redu no vrištati i drugim dramatičnim gestama prikazavati emocije pred djetetom, nije u redu. Podijelite svoju tugu sa djetetom ali ga zaštitite i budite uz njega.
Tuga je proces i treba vremena. Većina djece se prilagodi na normalan i zdrav način od gubitka ako je roditeljov pristup nježan, jednostav i iskren.
Dijete u starosti 2-3 godine – manje razumiju smrt. Djeci bi trebalo reći da je ljubimac umro i neće se vratiti ali i to da oni nisu uzrok tome. Oduprite se tome da govorite da je otišao spavati ili na nebo. Djeca mogu krivo shvatiti ove pojmove pa će stvoriti strah od spavanja ili Boga. Djeci u toj dobi ne treba objašnjavati sa puno detalja. Iako će vjerojatno isto pitanje stalno ponavljati, to je potpuno normalno. Držite se jednostavnog odgovora.
Dijete u starosti četiri do šest godina - imaju tendenciju da vide smrt kao više promjena. Oni mogu zamisliti njihovog  ljubimca da živi na nebu ili ukopan ispod zemlje.Djeca ove starosti mogu biti osobito skloni odgovornosti za smrt svog ljubimca i potrebno je više potvrda da nisu krivi. Također se počnu bojati vlastite smrti. Opet, potrebna su nježna uvjeravanja.   Dopustite mu da izrazi svoje osjećaje i potaknite pitanja kako bi imali mogućnost da ugasite bilo koji osjećaj krivnje ili straha.
Dijete u starosti sedam do devet godina može shvatiti da je smrt trajna. Oni se manje boje vlastite smrti ali se boje smrti svojih roditelja.
Tinejđeri i mladi mogu prihvatiti smrt kao i odrasli ljudi. Međutim, većina odraslih ima više iskustva sa smrti i osjećaja koji prate gubitak kao i spoznaju da stvari postanu bolje sa vremenom. Pokušajte ih umiriti.
Zadržite uspomenu ako mislite da bi to pomoglo djetetu – podići spomenik i oprostiti se na taj način od njega. Razgovarajte da li želi da ga kremirate, da pokopate omiljenu igračku od ljubimca ili da dijete zadrži nešto što  je pripadalo ljubimcu, kao što je ovratnik. Neka dijete nacrta ljubimca ili napiše pismo za njega. Možete pomoći djetetu u skupljanju fotografija i staviti u poseban album. Korisno je da u razgovoru bude prisutna cijela obitelj i prijatelji koji su poznavali ljubimca – osim suza, bit će i smijeha i to je način da dijete osjeti gubitak na pozitivan način.