Poljoapoteka - Pazdigrad

Cijepljenje je vrlo važno kako bi osigurali svom psu ili mački sretan i i dug život. Ono se provodi u ranom stadiju života šteneta i mačeta po programu cijepljenja. Postoje obavezna cijepiva koje pas mora primiti te ona koja su preporuka veterinara a vlasnik može i ne mora cijepiti. Prilikom posjeta veterinaru pas ili mačka bit će pregledani, te mikročipirani ukoliko nisu. Nakon toga ovisno o starosti i cijepljeni. Ukoliko je životinja bolesna prvo ćemo pristupiti liječenju. Program osnovnog programa cijepljenja šteneta i mačeta počinje sa navršenih 7, 8 tjedana, odnosno kako se umanji zaštita majčinih antitijela nakon sisanja. Pravi imunitet nakon cijepljenja životinja dobiva tek nakon druge ili treće revakcinacije. Druga revakcinacija je tri ili četri tjedna nakon prve te traje godinu dana. Ukoliko je štene bez majke može se cijepiti već sa 2- 3 tjedna starosti. U ambulantama postoje razne vakcine od različitih proizvođača. Najčešće se koriste polivalentne vakcine protiv ovih zaraznih bolesti PASA: ŠTENEĆAK, ADENOVIROZA, PARVOVIROZA, PARAINFLUENCA I LEPTOSPIROZA., te kod MAČAKA: PANLEUKOPENIJA, RINOTRAHEITIS TE KALICIVIROZA. Mačke se mogu cijepiti i protiv mačje leukemije. Mogu se cijepiti samo mačke negativne na virus mačje leukemije (FeLV). Stoga se prije cijepljenja preporučuje provjera životinja na FeLV. Cijepljenje pasa i mačaka protiv bjesnoće provodi se po zakonu koji nalaže da svaki pas koji je stariji od 3 mjeseca mora biti cijepljen, ovo cijepljenje se ponavlja za godinu dana. Uz to cijepljenje obavezan je i program dehelminitizacije životinje. Za više informacija i savjeta oko cijepljenja vaših ljubimaca dođite u našu ambulantu. 

Opća anestezija je stanje slično dubokom snu, a u pravilu započinje nakon postavljanja intravenozne infuzije ili intramuskularne injekcije, ubrizgavanjem brzodjelujućeg sredstva za uspavljivanje, a nastavlja se daljnjim davanjem opojnih lijekova (narkotika) intravenozno. Pri tome je u potpunosti postignuto stanje bez svijesti i prekinut je osjet bola u čitavom tijelu. To stanje će doktor veterinarske medicine održavati za cijelo vrijeme operacije davanjem opojnih sredstava. Nakon završetka operacijskog zahvata prekida se dotok narkotičkih sredstava i životinja se budi iz anestezije. Prije anestezije životinja ne smije jesti 12 sati, a piti najmanje 3 sata, odnosno, Vaš doktor veterinarske medicine će vam reći kada da životinji ponudite zadnji obrok i piće, već prema tome u koje ste se vrijeme dogovorili za operacioni zahvat. Ukoliko je životinja sita, te nakon obroka nije prošlo više od 6 sati, životinja će biti stavljena u anesteziju samo u slučaju da joj je ugrožen život. Često nas vlasnici pitaju da li će ljubimcu biti teško ako ne jede 12-24 sata. Tijekom operacije vaš će ljubimac primiti intravenozno infuziju u sklopu davanja anestetika, te u svrhu nadoknade tekućine pa se stoga ne morate brinuti oko toga. Do našeg poziva i preuzimanja vašeg kućnog ljubimca, doktor veterinarske medicine nadgleda njegove vitalne funkcije i prati buđenje iz anestezije. vaš doktor veterinarske medicine neće dozvoliti odlazak vašeg ljubimca kući dok nije siguran da su vitalne funkcije uredne i stabilne. Nakon anestezije potpuno je normalno da je vaš ljubimac još neko vrijeme pospan i umoran. Takvo stanje, ovisno od životinje do životinje, može potrajati i do par sati nakon buđenja iz anestezije, pa čak i ako ste se već s ljubimcem vratili kući. Životinja može još neko vrijeme biti nesigurna na nogama, povraćati, biti izrazito mirna i nezainteresirana za okolinu. Zbog toga vaš ljubimac ne smije ništa jesti i piti sljedećih 10-12 sati. Eventualno mu možete vlažiti usne gazom namočenom u običnu vodu. MOGUĆE KOMPLIKACIJE Niti jedan medicinski zahvat nije u potpunosti oslobođen rizika! Vrsta i težina osnovne bolesti, eventualna popratna oboljenja, životna dob kao i životne navike i drugi faktori određuju visinu rizika. Ozbiljne komplikacije tijekom opće anestezije, odnosno, regionalne anestezije, su u pravilu vrlo rijetke, čak i kod teško bolesnih pacijenata i pri hitnim operativnim zahvatima. Neprekidnim nadzorom vitalnih funkcija tijela doktor veterinarske medicine može odmah prepoznati eventualno prisutne poremećaje i započeti s njihovim liječenjem. Ipak, unatoč najvećoj pažnji, mogu se pojaviti komplikacije koje mogu, u rijetkim slučajevima, biti i opasne po život. Opće popratne pojave i komplikacije: Ponekad se javlja mučnina i povraćanje uslijed primjene lijekova protiv boli. Smetnje disanja i opasnost izlijevanja želučanog sadržaja u pluća, s razvojem upale pluća i eventualnim trajnim oštećenjem plućnog tkiva, posebno je izražena kada se nepoštuje zabrana jela i pića prije i poslije operacije.  Oštećenja kože i mekih tkiva (apscesi, odumiranje tkiva, nadražaj živaca i krvnih žila) kao posljedica uboda injekcija, mogu za posljedicu imati dugotrajne smetnje (ožiljci, bolovi, smetnje osjeta, pa, vezano s tim, šepanje i/ili drhtanje pojedinog mišića)  Infekcije kože na mjestima uboda i upale punktirane vene (flebitis), većinom se dobro svladavaju lijekovima. Izuzetno rijetko mogu se bakterije proširiti u krvotok (bakteriemija) i dovesti do opće infekcije sa, po život opasnom, sepsom ili do upale unutarnje srčane ovojnice (endokarditis), što zahtjeva intenzivno medicinsko liječenje. Rijetko: lakše alergijske reakcije (reakcije preosjetljivosti) na anestetike i druge lijekove koje se izražavaju npr. poput nagona na povraćanje, svrbeža, kožnog osipa i u većini slučajeva prolaze same od sebe, odnosno, lako se liječe. Vrlo rijetko: teške alergijske reakcije s otokom sluznice grkljana, zatajivanjem srca i krvotoka, smetnjama disanja i grčevima, koje zahtjevaju intenzivno medicinsko liječenje, a mogu dovesti i do trajnih posljedica (npr. oštećenja mozga, zatajivanje bubrega i sl.) Izuzetno rijetko: stvaranje krvnih ugrušaka (trombi) ili začepljenje krvnih žila njihovim širenjem (npr. plućna embolija, moždana kap) s posljedičnim smetnjama prokrvljenosti i oštećenjima organa. U slučaju korištenja lijekova koji utječu na zgrušavanje krvi (tromboprofilaksa) može nastupiti pojačano krvarenje (npr. krvni podljevi) Uslijed primijenjenih lijekova izuzetno rijetko zatajivanje disanja, srca, krvotoka ili iznenadno ekstremno povišenje tjelesne temperature (maligna hipertermija) kod pacijenata, koji su genetski skloni takvim komplikacijama. Radi svega navedenoga bitno je da se strogo pridržavate uputa koje ste prije i nakon operativnog zahvata dobili od svojeg veterinara.