Hodočašće je putovanje pojedinca ili kršćanske zajednice prema nekom svetom mjestu. Hodočasnici su na svom putu nastojali napuštati materijalne vrijednosti i okretati se duhovnima. Kršćanin polazi na put da svlada svoju vjeru na mjestima koja čuvaju uspomenu na Gospodina, ili na ona mjesta koja predstavljaju važne trenutke povijesti Crkve. Posjećuje svetišta koja časte Majku Božju, ili svetišta koja podržavaju živim primjer svetaca. Njegovo je obraćenje proces obraćenja, žudnja za intimnošću s Bogom, povjerljiva molitva za svoje materijalne potrebe. U svim svojim mnogostrukim vidovima hodočašće je uvijek za Crkvu čudesan milosni dar.
Hodočašće proživljeno kao slavljenje vlastite vjere za kršćanina je ono kultno očitovanje koje treba ostvariti u skladu s tradicijom, s religioznim osjećajima i kao ostvarenje svoje pashalne egzistencije. Sama dinamika hodočašća jasno objavljuje neke etape koje hodočasnik postiže i koje postaju paradigma svega njegova vjerskog života: polazak očituje njegovu odluku da pođe na put do cilja i da postigne duhovne ciljeve svojega krsnog poziva; put ga vodi do solidarnosti s braćom i do priprave, dužne za susret s Gospodinom; posjet svetištu poziva ga na slušanje riječi Božje i na sakramentalno slavljenje; povratak ga naposljetku podsjeća na njegovo poslanje u svijetu kao svjedoka spasenja i graditelja mira.